Drama

Espi Tomičić: Ne zaboravi pokriti stopala (fragment)

Espi Tomičić (1995.) student dramaturgije na ADU u Zagrebu i član feminističkog kolektiva fAKTIV.



 

Fragment iz neobjavljenog poetsko-dramskog teksta "Ne zaboravi pokriti stopala"

 

 

 

Tebi koji si tu noć uzeo kalašnjikov i ubio mi oca.

 

Htio sam ti posvetiti tekst.

Htio sam te ubiti.

Htio sam ti reći što si mi učinio.

Htio sam te posjetiti.

Htio sam ti napisati pismo prijetnje.

Htio sam ti napisati pismo podrške.

Htio sam ti reći da ti opraštam.

Htio sam ti reći da je možda bolje tako.

Htio sam ti reći da moju sestru tuče partner.

Htio sam ti reći da je i nju i mene brat lemao.

Htio sam ti reći da je to radio jer je osjećao preveliku bol.

Htio sam ti reći da si za tu bol kriv.

Htio sam ti reći da te moj brat čeka.

Htio sam ti reći da će se on osvetiti.

Htio sam ti reći da me toga najviše strah.

 

prvo riješi to sam sa sobom

nisi spreman pisati tekst o tome

danima ne spavaš

svako jutro skidaš mokru majicu sa sebe

drhtiš ispod vrućeg tuša

tuš me smiruje

kao da mi zagrijava tijelo

pothlađeno tijelo

tijelo koje se trese

to je od panike

drhtim i zima mi je

proljeće je

Htio sam ti reći da te guglam svaki dan.

Htio sam ti reći da znam gdje ti majka radi.

Htio sam ti reći da je mene moja napustila.

Htio sam ti reći da sam ljubomoran na tebe.

Htio sam ti reći da više ne mogu.

i ubojice imaju majku koja ih voli

hajde

reci to

hajde

reci

izgovori naglas

Moja baka svaki dan plače.

Moja baka govori da joj je gotov život.

Moja baka mi govori da ne znam što znači izgubiti vlastito dijete.

 

moja baka voli svoga sina kriminalca

majka ubojice tvoga oca pati za sinom

i ubojice imaju majku koja ih voli

zamisli

svi imaju majku koja ih voli

baš svi

osim tebe

Htio sam te pitati, znaš li ti što je strah?

 

bojiš se da je on jedina osoba s kojom možeš biti blizak

baš s njim koji je bio ondje

koji točno zna što se dogodilo u tom trenutku

u trenutku kojeg sanjaš godinama

kojeg zamišljaš

koji ti zabljesne na semaforu

dok pušeš svjećice na improviziranoj rođendanskoj torti

za stolom i svakim ručkom

na kavi

ispred ogledala

pod tušem

možeš biti blizak samo s njim koji je to učinio

koji zna kako je centrirao

i u kojem je trenutku odlučio stisnuti okidač

je li to učinio afektivno

ili je točno znao kad

možda je brojao sekunde

ili je pucao u puni sat

on je savršeni partner za dijalog

njemu ne treba uvod

objašnjenje

ni bolno otvaranje

strah prestaje onog trenutka kad skočiš sa sedmog kata

nikad nećeš skočiti

ubit ćeš ga

Htio sam te pitati, znaš li ti što je čekanje?

čekaš ga već deset godina

čekanje se pretvorilo u maštanje

svaki dan ukucavaš njegove inicijale u Google

ubojicama rijetko napišu puno ime i prezime

to je deset godina onog osjećaja kad čekaš majku ili oca u vrtiću

i stalno misliš da će u tom trenutku baš oni ući kroz vrata

ili kad nakon rizičnog seksa čekaš rezultate testiranja

ili osjećaj čekanja

oca da se vrati iz zatvora

s putovanja kako je to majka voljela zvati

smrti

slijetanja

iako nikad nisam ušao u avion

čekanje prestaje onog trenutka kad on izađe

još malo i nišanit ćemo ga

znam držati pištolj

Htio sam te pitati, znaš li ti što je poniženje?

zvali su baku i rekli joj da će on izaći

zvali su baku da provjere je li to njoj u redu

zvala me sutkinja

rekla mi je da onaj M.J. izlazi

onaj

pazi zove ga onaj

i izgovara samo inicijale

rekao sam

čekaj stvarno

pa zašto je tebe zvala

ne znam

da me pita je li mi to u redu

što mislim o tome

jebote ova država

kao da ne bude problema s naše strane

aha zbog osvete

tvom bratu nisam ništa govorila

nemoj

nadam se da neće saznati

on stalno govori o osveti

ne spominji mi to

rekla je

molim te nemoj mu ništa reći

baka znaš da neću

neko vrijeme smo samo bile u tišini

baka bit ćemo okej

baka bit ćeš dobro

stisnuo ti se želudac

zamislio si da udaraš svaku osobu koja ti se približi

to ti se često događa kad je bol prevelika

tad snažno stisneš oči i zamišljaš da trčiš po livadi

koja nema početka ni kraja

on plaćeni ubojica izaći će na slobodu

poniženje je kad sutkinja pita majku ubijenog što ona misli o tome

više to ne možeš podnijeti

nećeš izdržati

predugo si izdržao

ne možeš sad odustati

Htio sam te pitati, znaš li ti što je zabrana?

ne dopuštaš si tugovati

emocije nisu dozvoljene

zadržavaš sve u sebi

tupsone jesmo okej

tupsone tata će brzo doći natrag

uvijek to kažeš

stvarno hoću

to si rekao i prije dvije godine

obećavam

dugo sam se bojao okrenuti

zašto?

uštipnuo sam se ispod popluna

i još uvijek si bio ovdje

tata će biti tu

nisam te htio buditi

nemoj otići

molim te tata

vodi me sa sobom

idemo na ručak ha

ajmo tups

diži se

već sam rekao mami da ću živjeti s tobom

i dolazi jedan avion

visoko

visoko

bam

najviše

tuf

pljas

više se nikad nije vratio

naglo slijetanje

više se nikad nije vratio

mrzim avione

i slijetanja

ljeto

čekam ga na svakoj plaži na kojoj smo skupa bili

to sam ljeto puno plivao

stalno sam bio sam

otkrio pisanje poezije

i plakao u moru

pisao poruke u boci

to sam ljeto pokušao preživjeti

sve sam ti poslao u boci

jesi našao koju?

znaš

jedan muškarac u dućanu je izgledao kao ti

tata!

tata!

nekoliko puta sam te pokušao dozvati

njemu ti je otac ubijen prije nekoliko tjedana

čuo sam kako se došaptavaju

tata!

tata!

zašto se ne okrećeš?

još uvik je istraumatiziran

a di mu je mater?

biće pije kavu negdi doli na rivi

jadno dite

snažno sam stisnuo oči

i zamišljao da trčim po livadi

koja nema ni početka ni kraja

udri ga!

ajde udri ga!

aj mali ne zajebavaj

ma kaj je

vidjet ćeš ti 'ko je mali

reka sam ti da mi se makneš s očiju

izudarat ću te

Ante šta radiš

rekao sam mu

nemoj molim te Ante

zašto to radiš

udarit će te

boli me kurac

možda je on veći

al' ja sam luđi

gdje je mama?

briga me

bam

bam

tres

moj se brat zaletio na tridesetogodišnjaka

bio je osnovnoškolac

primio ga je za potkošulju i naslonio na zid

udario je glavom o kamen

čuo sam kako mu viču

pusti maloga

on ti nema ćaću

Htio sam te pitati, kad si ti napravio svoju prvu glupost?

nije mali kriv

nije kriv nema oca

otac mu je bia mafijaš neki iz Zagreba

ubijen je

aha to je bia neki obračun među njima

ubijen je

ubijen

brat je ležao na zidiću

tresnuo je kad ga je pustio

snažno sam stisnuo oči i počeo trčati

čekao sam da se umorim

još uvijek ne mogu spavati

nakon toga smo se samo nastavili raspadati

 

drhte ti noge

skroz od tabana prema gore

u trbuhu osjećaj kao nakon snažnog udarca

konstantna bol

 

misliš da nije ispravno plakati

vrisnuti

duboko udahneš i zaustaviš se

ne dopuštaš si tugovati jer prije svega želiš biti pravedan

otac ti je bio ubojica

kriminalac

bolji si od toga

za ubojicama i nasilnicima se ne tuguje

makar ubojica i nasilnik bio tvoj otac

moraš svima sve reći

izbaci to iz sebe

ne srami se

ne smiješ nikad postati agresivan

ne trebaš njima ništa reći

oni ne mogu shvatiti taj život

samo će te osuđivati

ne pripadaš tim ljudima

'ko njih jebe

mi znamo kako se to rješava

 

Htio sam te pitati, znaš li ti što je djetinjstvo?

 

djetinjstvo je jedino o čemu razmišljaš

djetinjstvo je kolovoz u tvojoj dječjoj sobi

on na prozoru

vratio se s putovanja

iz zatvora

vjetar širi miris kolonjske

bijela dolčevita

jedna bora između očiju

nalik broju osam

friško obrijano lice

cipele od zmijske kože

ti ga se sjećaš kao muškarca mekana lica

snažnih ruku

i rečenica

tupsone moraš završiti školu

to je najbitnije

tupsone uvijek pokrij stopala dok spavaš

tako te ja čuvam

tako si siguran

često je znao dodati

da je bar meni to za školu imao tko reći

djetinjstvo je ono na što si njega sveo

 

Htio sam te pitati, kakvo je bilo tvoje?

 

postao je tvoj predmet kojeg raznašaš po životima

godinama

stanovima

ponorima

ne sjećaš se djetinjstva

sve ti je u magli

 

Htio sam te okriviti za sve u životu.

Htio sam ti reći da postajem agresivan.

Htio sam ti reći da se bojim.

Htio sam ti reći da se strašno bojim da ne postanem dio svoje obitelji.

Htio sam ti reći da me užasava pomisao da postanem nasilan.

Htio sam ti reći da me strah da ćeš mi ti to učiniti.

Htio sam ti reći da te želim pogledati u oči.

Htio sam ti reći da ne mogu.

Htio sam ti reći da to ne mogu.

Ostani unutra.

Svaki dan mislim na tebe.

To traje već deset godina.

Nikad nisam nikome dopustio da mi bude bliži. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg