poezija

Andrijana Kos Lajtman: Stepenice za Stojanku K. (izbor iz knjige pjesama)

Andrijana Kos Lajtman (Čakovec, 1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti. Znanstvenim je interesima najviše usmjerena suvremenoj književnosti, kako onoj za odrasle, tako i onoj za djecu i mlade. Objavila je pedesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.) i Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Naklada Ljevak, Zagreb, 2016.). Autorica je pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (rukopis je odabran za objavljivanje na natječaju Grada Čakovca 2008., u biblioteci Insula), Lunule (Disput i DHK, Zagreb, 2012., dobitnik nagrade „Dobriša Cesarić“), Teleidoskop (HDP, Zagreb, 2018., finale nagrade „Ivan Goran Kovačić“) i Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., Zagreb, 2019). Pjesme su joj prevođene na makedonski, slovenski i mađarski jezik. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno-kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu, Odsjeku u Čakovcu.



 

DŽEPNA PRAŠINA

 

Riječi i simboli

džepni su svemir ljudskoga bića,

piše Edgar Morin.

 

Prašina iz dna kaputa

hvata ti se na jagodice

dok čekaš ženu

u dnu hodnika za kemoterapiju.

 

Na stolici pokraj

starica miriše na vlagu

i ima zatvorene oči.

Pa ti dođe da joj prašnim dlanom

prođeš kroz kosu,

da se opereš ti dođe

dok čekaš.

 

Kasnije vani prigušeno sunce,

tri dječaka nose loptu i žamore.

I lopta ti se učini kao gruda prašine,

kao oblaci davni

nagutani

dok si s dečkima kotrljao

kolutove za burad.

 

Uvečer s balkona

vidiš kako magla obestjeljuje brda

i to zapišeš.

Morin bi rekao

kozmomorfička metafora,

kao kada pripadnik plemena Kanana

kaže „sok teče“

gledajući u venu na svojoj ruci.

 

Istu večer baki iz čekaonice

iz očiju se prospe zvjezdano nebo,

pokušala je zrnca pokupiti prstima

no zrak je bio gust

i trepavice su drhtale prašinom.

 

Cijele noći sadio si siva slova

u sivi vrt,

zakašljan i slijep.

 

 

 

HOLOGRAMI TIŠINE

 

Učim govoriti bjelinama,

zrakom između slova.

No prozor je na koncu samo nebo

zagledano u oko kuće.

Kao i harmonika što udahne zorom

pa joj se užegnu pluća od preširoke vasione.

I tek kad se iz maramice porode ptice,

propiska svod.

 

Još samo malo, i s određenih točaka u svemiru

uređajima ćemo primati prizore

koji su se davno dogodili.

Ugasli životi kao utrnuli žišci

drhtat će se pred našim očima.

I one će drhtati pred zaboravljenim slikama

koje će gledati po drugi put.

 

Daljina ima smisla samo kada je govorom omeđena,

inače je bezdan, mrena na oku kiklopa.

Dosoljavamo si praznine među prstima,

opravdavamo znoj na ruži.

 

 

 

OGLEDALA

 

Travka prelomljena u struku

i nagnuta nad rijeku,

nalik je obješenom.

Prepoznaješ ih po kičmi

što se klati kao olovka,

piše zrakom

i nikako da se zaustavi.

 

Vrana na vrhu zgrade

nalik je strahu,

a malo i bogu.

Povezuje ih crno krilo

i pogled preko horizonta.

 

Dječaka kojeg je majka bacila u more

usvojile su ribe suznih očiju

i tople krvi.

Ranije, dok je još disao na pluća,

običavao je trčati stubištem

i jednom se, kažu,

čvrsto uhvatio za nogu susjedi

što mu je poklonila igračku.

 

 

 

SLIJEGANJE SNIJEGA

U UKRASNOJ KUGLI

 

Kada ih gledaš u visini,

ptice ti se prije ili poslije

pomiješaju u oku.

Vrana je ćuk,

ćuk je kos,

kos je vrana.

 

I glasovi onih koje smo znali

srastu u nama,

spletu se kao divlja trava.

Pa pužemo kroz šipražje

dok nad nama lete pobrkane ptice.

 

Čekam da se zemljina kugla smiri,

govorio bi Perhan.

Sjetim se toga

zureći u plave makove uz cestu

do jučer još crvene.

Obeskrvljeni, a živi.

 

 

CAMERA OBSCURA

 

Kada luk prerežeš napola

i položiš bočno,

nalik je na dojku.

Mnogo sitnih žilica

i mnogo ranjivosti.

 

Kada s obližnjeg brda

usijane kugle padaju na grad,

rupe u asfaltu nalik su na ruže.

Grad je ružičnjak

u ratu.

 

Istina je da se može nositi

i noževe i križeve.

Ali je istina i ono što kažu Jasmina

i Albert,

da se može pucati

i ne pucati.

 

Knjige nas ne uče ničemu,

one tek pomažu da krošnja

koja naraste u priči

zamiriše u nosnicama zemlje.

Da groblja dišu

kao sve moderne galerije

i proljetna mjesta.

 

U dnu objektiva

jedna žena ispija arsen,

brnistra cvate.

 

 

 

ASTROGNOZIJA, KAO NAKON SNA

 

Svaki je čovjek kombinacija petero drugih ljudi

koji su mu bliski, tvrde znanstvenici.

Pa odstranjuješ, za probu,

tuđe misli i prste

slova i slike

nježno, kao da vadiš grašak iz mahune.

 

Koncem lipnja nebo je visoko

a noći plave kao u Africi.

Sjećanje na zvijezde kao na polomljenu igračku

nagaženu u mraku balkona

nehotice, nakon dvadeset godina.

Bio je trokut, veliki

i još dvije male s lijeve strane.

I nebo je bilo plavo, kao u Africi.

 

Ljudi su danas sretni samo u autu, dok se voze i putuju,

kaže pisac, tumačeći napuknuće svijeta.

Nakon toga zamišljaš vijadukt s nogama u zraku,

s malim žutim i crvenim automobilima koji voze nasmješene ljude

dok se u stražnjem planu drobe horizonti

i oblaci nestaju bezglasno, u točkama bezmjerne gustoće.

 

Nebo miruje kao protok u zaleđenoj veni

i samo još neke odjavljene oči pucketaju,

šušte ti po pidžami.

 

 

 

JUŽNI ZIDOVI

 

Kada je sedmomjesečna djevojčica

ostavljena ispred crkve,

dan je bio vruć, a njezina točkasta haljina

primjerena okolnostima i godišnjem dobu.

Žutila se kao raspolućeno sunce

ili rana naranča

čiji će joj se okus rastakati ustima

srh po srh

dok se vrijeme ne odmota do kraja

sve do bijele, hrapave praznine.

 

Agave cvjetaju jednom u sto godina

i nakon toga uvenu.

Iako je to običaj prirode,

svečanošću podsjeća na upornost starih seljanki

što žele umrijeti u krevetu

u kojem su rodile svoju djecu.

 

Umirući uvijek preklinju da ih se vrati kući.

Možda je to vezano uz činjenicu da krv ne hrđa

i da je u svakom gradu poneki zid

stubište, lift

prekriven talogom eritrocita

osnažen nečijim zamusanim suzama.

Ganutljiva je ta dosljednost žbuke,

vjera u čitko pismo –

recesivna kao i gen za melankoliju

ili sjeta za jugom.

 

 

 

ONO ŠTO OSTAJE ŠUMI

 

Postoji knjiga koja je objavljena u dva primjerka.

Slovima: dva, baš tako piše.

S prednje strane naslov joj je napisan crvenim,

sa stražnje plavim slovima.

Naletiš na nju nakon godina

pa osjetiš kako joj se voda prelijeva preko korica,

rastače ti prste kao razmočen kruh.

 

Ako čovjeka vidimo onakav kakav jest,

činimo ga gorim, misli Frankl.

Precjenjujući ga, dovodimo ga pred kolibu

čiji zidovi drhte ili se raduju.

Postoji veliko nasmješeno sunce na zidu špajze

slikano od onoga koji je već riješio da odlazi.

Smješi ti se dok guliš krumpire,

taj dječji narančasti bog

narisan u vječnosti bočnog zida špajze.

 

Četveroredno plačemo samo onda

kada u nama prosuze već zapakirane oči.

Tada i jelen raskopča svoje rogove

pa noću sluša kako mu glog probija čelo,

kako jauče granje u tihom mraku

na potezu između uha i oka.

 

 

 

ČESTICE

 

Kada je Lepa Radić poslije trodnevnog zlostavljanja

dovedena među bagremove

između tunela i željezničke stanice u Bosanskoj Krupi,

na nogama je imala samo vunene čarape

a ruke su joj bile vezane telefonskom žicom.

Bila je veljača '43, Lepa je bila 17-ogodišnje lijepa,

a u Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi brinula je o prijenosu ranjenika

i organizaciji zbjega u Grmeču.

Njemački vojnik koji joj je nataknu omču na vrat

fotografiju njezina pogubljenja nosio je u novčaniku

sve do dana svoje smrti, na Savskoj cesti u Zagrebu,

iako je tek iznimno, u sasvim bijelim noćima,

čuo glas banditkinje koja je pokazala neviđen inat.

 

Bagremov cvijet je medonosan,

cvate čak i pod snijegom,

u povremenim mirisnim zimama

kad se djeca razlatičenih lica

njišu na svijetlim granama.

 

Ne znaš da je najveći dio ljudskoga tijela

zvjezdana prašina,

elementi što su u svemirskoj masi

prisutni tek u tragovima.

Pa u nekim ionskim sutonima

pogledaš prema mraku u kojem su sahranjene zvijezde

i dopustiš da ti vodik ispuni dušnik

kao i svakom drugom tinjajućem planetu.

 

 

 

RUŽE FRANJE FERDINANDA

 

Moja baka već tri dana spava

i nitko je ne može probuditi.

U glasnom joj disanju

čujem kako se preslaguje nebo

i kako se jata ptica križaju

negdje nad Atlantikom.

 

Smrt je bezbolna

kada je kraća od misli

i brža od čiope.

Recimo, kao hici Franza Ferdinanda

koji su tijekom 1913.

uspavali

više od 5000 jelena.

 

U pauzi između dva okidanja

puno ruža ruža

u ružičnjaku

puno latica

među jelenskim rogovljem.

 

U pauzi između trena smrti

i vijesti bližnjima

mumificirana samoća bića.

 

Kao recimo, osamljenost Principove ruke

između vidovdanskog pokreta

i gangrene okrunjene amputacijom

1916. u Terezinu.

 

Crna ruka.

 

Smrt je sinegdoha, mislim,

i slušam kako se u sasušenim plućnim opnama

preslaguje nebo

sporije od pupanja najprkosnije ruže

 

u vrtu Franza Ferdinanda.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg