proza

Nina Lekić: Ono čega nema

Nina Lekić (1989., Varaždin) magistrirala je na Odsjeku za kroatologiju pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu iz područja teorije književnosti i književnosti za mlade. Doktorandica je na poslijediplomskom doktorskom studiju kroatologije. Spisateljskim se radom bavi od rane mladosti, no ozbiljnije se počela baviti tijekom studija. U sklopu književnih natječaja objavila je nekoliko kratkih priča te je pohvaljena za dramsko i prozno stvaralaštvo u sklopu Susreta hrvatskih zavičajnih književnika u organizaciji Hrvatskog sabora kulture. Proznim je rukopisom sudjelovala na XI. susretima mladih pjesnika i prozaika Društva hrvatskih književnika – Ogranak Rijeka (2014.). Dobitnica je plakete „Ivo Kozarčanin“ za prozno stvaralaštvo mladih autora u sklopu 34. Susreta hrvatskih zavičajnih književnika (2015.). Živi, djeluje i piše u Zagrebu.



 

Ono čega nema

 

 

Stoji kraj sata na gradskom trgu. Čeka ga. Došla je pola sata ranije jer je kroz komunikaciju saznala kako mrzi kada ljudi kasne. Ne želi upropastiti susret i ono što iz njega može proizaći. Tako su lijepo i kvalitetno komunicirali putem društvene mreže.

Razmišlja hoće li ga prepoznati i izgleda li jednako kao na fotografiji u profilu. Zna da susret mora uspjeti. Ima trideset i pet godina i vrijeme joj izmiče.

Približava joj se tamnokosi muškarac odjeven u crno. Iz daljine izgleda kao u profilu.

– Bok, Marin, drago mi je–pruži joj ruku.

– Irena.

Promatra ga trenutak. U stvarnosti joj djeluje viši.

– Kamo ćemo? – pita je.

– Ti odaberi.

Rukom pokaže u smjeru ulice koja izlazi iz trga.–Znam jedno dobro mjesto. Pusti je da krene prva.

Korača korak ispred njega sama ne znajući kuda ide. Povremeno se osvrne kako bi provjerila prati li je i hoda li u dobrom smjeru. Koračaju u nelagodnoj tišini.

– Evo, ovdje.

Uđu u tišini i sjednu za prvi prazan stol. Odloži torbu i popravi kosu. Marin prelistava cjenik dok čekaju konobara. Žamor glasnih srednjoškolaca miješa se s tonovima polagane glazbe čije riječi ne razabiru.

– Kako pas? – započne razgovor.

Odloži cjenik, popravi kosu. – Dobro je. Jučer smo bili kod veterinara...

Sluša ga. Glas mu nije onakav kakvim ga je zamišljala. Ovaj mu glas ne pripada, razmišlja.

Dolazi konobar, prekida priču.

– Dobar dan, lijepo Vas molim, veliku kavu s mlijekom – reče i pogleda je.

– Isto.

Konobar kimne i ode.

– Jesu li ti prihvatili rad?

– Jesu, napokon. Vjerojatno će biti objavljen u sljedećem broju časopisa.

– To je lijepo. Čestitam.

Konobar donosi kave. Irena odmah prihvati svoju šalicu dok Marin pažljivo istresa šećer i miješa ga laganim pokretima u smjeru kazaljke na satu. Promatra njegove ujednačene pokrete. Odloži žličicu na podložak uz šalicu. S ruku istrese nepostojeću prljavštinu te se namjesti u stolcu.

Stavlja šalicu na stol. – Je li vam prošao projekt koji ste prijavili?

Popravi kosu te spusti laktove na stol. – Nedostaje nam jedna prostorno-programska studija odnosno autori smo jedne manje nego naša konkurencija...

Promatra ga dok govori o poslu. Crte njegovog lica naznačuju starost. Zabrine se za svoje crte. Oboje se bliže četrdesetoj, on je nešto bliži, razumljivo je da se crte lica mijenjaju i da stare.

– A kakva je situacija kod tebe?

Ispije gutljaj kave. – U obrazovanju su stvari uvijek uzburkane. Pogotovo u visokom obrazovanju... Nesvjesno lamata rukama.

Promatra je dok mu govori, gleda je u oči. Mirno. Njegovo je lice potpuno bezizražajno kao i njezino. Pričajući razmišlja o komunikacije i fizičkoj komponenti koja izostaje. Ne može odlučiti što misli o svemu.

Završi priču. Ispijaju kavu. Tišina. Sunce obasjava rub stola za kojim sjede.

Promatra fotografije na zidu. Procjenjuje ih kritički. Traži mu pogled. Ne razabire ga. Pogled joj skrene na obrnuto ime kafića ispisano na prozoru. Primijeti kako u imenu nedostaje slovo G. Pita se jesu li i vlasnici to primijetili.

– E rekao si da ćeš mi na kavi protumačiti svoje mišljenje o filozofiji egzistencijalizma i svojem pogledu na, kako si ono nazvao, svijet onostranosti i realnosti.

Skrene pogled s fotografije. Ponovno je gleda u oči. – Dakle, s jedne strane imamo Heideggera čije se ukupno djelo bavi smislom bitka dok s druge strane imamo Nietzschea koji kaže da je Bog mrtav i koji nas uči o nadčovjeku. Moj pogled na svijet duhovnosti te na ljudski razvoj i bit ljudskog postojanja temelji se na učenju dviju filozofija, međutim...

Govori joj, a ona razmišlja bi li njihova djeca imala plave ili smeđe oči. Shvati da ga ne sluša. Njegovo joj je mišljenje zanimljivo.

– Slažem se s tobom što se tiče teme duhovnosti. No, mislim da se današnji čovjek suviše boji svijeta onostranosti za koji ne zna postoji li uopće... Njezini pokreti ruku postaju snažnije svakom rečenicom.

Mirno prati njezine pokrete i riječi. Razgovaraju. Teme su na izmaku. Sunce se povuklo, upaljena su svjetla.

Pogleda na sat. Kasno je, zaključi. Uzima račun, ali je preduhitri. Plaća dok ona stavlja torbu na rame. Digne se i krene prema izlazu. Slijedi ga. Iziđu.

– Bilo mi je drago. Do viđenja! Pruži joj ruku, a ona mu se nasmiješi.

Okrene se i ode.

 

***

Uđe u stan. U cipelama sjedne za stol. Razmišlja, dugo. Upali računalo i prijavljuje se na društvenu mrežu. Prelistava njihovu prepisku. Čita dijelove. Zatvara prozor dijaloga. Uz nekoliko klikova briše svoj profil.

Nasloni se gledajući u zaslon. Sjedi u tišini. Zaslon monitora se ugasi.

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg