proza

Josip Tomić: Navještenje (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Tomić (1994., Zagreb) završio je neke humanističke tečajeve na Sveučilištu u Zagrebu. Pokušava se zaposliti kao profesor, ali nitko ga neće. Zato bere jagode po gradskim periferijama. Ponekad piše, lektorira, asistira na seminarima iz prezbiterijanskog petrarkizma, ali uglavnom ne radi ništa.



           

NAVJEŠTENJE

 

 

Lidija nam je mahala s perona i vlak je polako krenuo. Niz prozore se slijevao usporen film sastavljen od blijedih prizora jutarnje svakodnevice. Pas laje na vranu koja sjedi u visokoj praznini, netaknuta. Ćelavi starac sjedi na klupi i puši cigaretu. Ljudi u tramvajima naginju se na prozore, zijevaju i pogledavaju prema nebu. Žena u žutom mantilu pala je s bicikla.

Vlak je bio pun uznemirenih, sredovječnih hodočasnika i mladih muškaraca u poslovnim odijelima. Viktor nije podrezao nokte i na njegovoj se košulji nazirala diskretna mrlja od umaka. S nama u kupeu sjedili su djevojka s hidžabom na glavi i čovjek u crnini, s maskom Darth Vadera.

– Zove se Gabrijel – rekao je Viktor – dječak o kojem trebamo napraviti reportažu. Navodno se sjeća svoga prošlog života. Tvrdi da je bio pisac, da je napisao roman Iz zemlje mjesečara. Najbolje od svega je što sam ja pročitao taj roman. I svidio mi se.

– O čemu je?

– Ima svega i svačega. Koloplet imena, vremena i gradova, panorama koja sondira egzistencije mnogih ljudi i pritom obuhvaća nekoliko stoljeća, od srednjeg vijeka naovamo. Eklatantan primjer kasnog postmodernizma.

– To je sigurno jedan od onih romana u kojima prostitutke citiraju Marka Aurelija, a  čitava priča vrvi od slučajnih, lutajućih beskućnika koji se sjećaju svojih prošlih života i tvrde da im je ovaj život dvadeset i sedma svjesna inkarnacija. U priči zbog toga glave padaju kao loše ugrađeni lusteri tijekom potresa. Rijeke krvi slijevaju se niz struju svijesti. Psi bacaju uroke na prolaznike.

– Na dobrom si tragu. Sve u svemu, stvar je izrazito kompleksna. Čak bih se usudio reći da je to jedan od najboljih romana napisanih u prošlom stoljeću.

– Ovih dana si sklon pretjerivanju.

– Naravno da pretjerujem, ali imam svoje razloge. Trudim se prekoračivat granice da vidim kako će ljudi reagirat, kako ću ja reagirat, što će pasti s neba ako pravovremeno pljunem na sunce.

Izvadio je vrećicu sa sendvičima i rekao mi da slobodno uzmem, da se ne ustručavam. Jeli smo u tišini. Djevojka je igrala šah na tabletu. Darth Vader je gledao kroz prozor. U toaletu, dok sam puštao krepki, prozirno žuti mlaz u grotlo pisoara, zapodjenuo sam razgovor s jednim hodočasnikom. Tvrdio je da je on službeno najbolji malonogometni sudac na svijetu, da je prije dva mjeseca dobio nagradu. Ako mu ne vjerujem, rekao je, pokazat će mi fotografije na kojima mu čelnici međunarodne malonogometne organizacije dodjeljuju pehar i plaketu. Rekao sam da ne vidim razloga zašto mu ne bih vjerovao. Upitao sam ga kakav je osjećaj biti najbolji na svijetu.

– Neopisiv. – rekao je – To je kao da si se spakirao i čekaš da odeš nekamo kamo još nitko nikada nije otišao. I pritom znaš da je taj odlazak jedini smisao čitave priče. Mislim na priču života.

Kada sam se vratio u kupe, Viktor je spavao. U unutarnjem džepu kaputa našao sam papirić na kojem su bile ispisane sljedeće riječi: parmezan, šunka, sir, tost, jaja, kečap, wc papir, tjestenina, paradajz. Uzeo sam kemijsku i na prljavo bijeloj poleđini napisao: Ja i jedan pas na pločniku razmišljamo jedan o drugom. Nekoliko sam puta presavio papirić i stavio ga u vanjski lijevi džep Viktorove jakne. Darth Vader je i dalje gledao kroz prozor. Nečiji mobitel je vibrirao. Djevojka, koja je skinula hidžab, imala je lice zamišljene hamadrijade. U kupe je tada ušao dječak, koji nije imao više od osam godina.

– Oprostite. – rekao je – Jeste li vidjeli moju sestru?

– Josipe – rekao je Darth Vader i okrenuo se prema dječaku – ovdje sam.

Dječak ga je pogledao, osmjehnuo se i otišao.

 

Na kolodvoru nas je dočekala djevojka kratke kose. Rukovala se s nama i predstavila kao Gabrijelova sestra.

– Najbolje da odmah krenemo. – rekla je – Gabrijel je ostao sam kod kuće. Parkirala sam iza onog kafića.

U vožnji nam je rekla da studira povijest umjetnosti i etnologiju. Uzela je apsolventsku godinu i trenutno radi u putničkoj agenciji kao administrativna djelatnica.

 – To je službeni naziv moga radnog mjesta. – rekla je – Administrativna djelatnica. Kako da te ljudi shvate ozbiljno kad im kažeš da radiš kao administrativna djelatnica u putničkoj agenciji? Moj posao je da vodim službenu facebook stranicu i odgovaram na eventualne upite. Prije dva tjedna jedan čovjek mi je napisao da prodaje svinje i da mu se javim ako znam nekoga tko je zainteresiran.

– Teška su vremena. – rekao sam – Poznajem čovjeka koji može zagurati cijeli štapić za uši u nosnicu bez da ga savine.

– Odvratno. – rekla je – Čime se vi bavite, Viktore?

– U slobodno vrijeme sam frustriran. – rekao je – Živimo u svijetu pobjednika i gubitnika. Nema između. Jedno vrijeme sam se tješio stoicima, ali sad je voda došla do grla. Osjećam kako blijedim, polako postajem proziran, moje postojanje je ugroženo.

– Koliko imate godina?

– Nepristojno je pitati za godine. – rekao je Viktor.

– Zašto mislite da bih trebala biti pristojna?

– Ja imam trideset i dvije. – rekao sam – Viktor je blizu pedesete.

– Laže. Prije dva mjeseca sam napunio trideset i sedam.

– Godine su važne. – rekla je – Dob je presudna kategorija. Moj omiljeni pisac je rekao da ako želimo shvatiti čovjeka prvo trebamo shvatiti njegovu dob.

– Tko je to rekao? – upitao sam. – Malaparte? 

– Ne mogu vam reći. Da ga ne ureknem.

– Nemojte biti praznovjerni. To nije dobro za zdravlje. – rekao je Viktor.

– Pokušavala sam racionalizirati stvari i pojave, svesti ih na prihvatljive dimenzije, istrenirati svoje zdravorazumske mehanizme, biti duboko uronjena u stvarnost. Ali to je jedna velika zabluda. To je svjesno sljepilo. Magija je svuda oko nas. Ješua Ha-Nocri i Woland sjede u svakom pojedinom atomu i igraju šah jedan protiv drugog. Svijet je vječito na korak do kataklizme.

– Kad smo kod Ješue i Wolanda – rekao sam – tko bi pobijedio u teniskom meču između njih dvojice?

– Nemojte se šaliti. – rekla je – To su ozbiljna pitanja.

– Ja sam sve samo ne neozbiljan.

– U redu onda. Kladila bih se na Ha-Nocrija. Opet su godine presudne. Ha-Nocri je u najboljim godinama. Mogu ga zamisliti kako podiže pehar u Wimbledonu. S druge strane, Woland je beskonačno star i boli ga noga.

– Woland bi mogao pobijediti na iskustvo. – rekao je Viktor.

– Iskustvo bi igralo ulogu prva dva seta. – rekla je – Onda bi se počeo žaliti na bolove, počeo bi praviti tehničke pogreške, loše servirati, a Ješua je klasa koja takve prilike ne propušta.

Kada smo stigli pred kuću, Gabrijel je sjedio na stepenicama i čitao. Viktor i ja smo izašli iz auta i iz prtljažnika izvadili naše stvari, kameru i ostalu aparaturu. 

– Gabrijele – obratila mu se sestra – pozdravi goste.

Podigao je pogled, zaklopio knjigu i odložio ju sa strane.

– Oprostite – rekao je – nisam vas primijetio. Ponekad mi osjetila ne funkcioniraju kako bi trebala. Ponekad imam percepciju vjeverice. Ali ništa zato. Sad je sve u redu.

– Ponekad bih te trebala opaliti. – rekla mu je sestra, koju ćemo odsada zvati Djevojka Kratke Kose. – Uđite u kuću. Moram nešto obaviti.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg