proza

Eliša Papić: Marcel brani Žuću

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Eliša Papić (1992., Beograd) završio je Medicinski fakultet u Rijeci. Za vrijeme studija sudjeluje u neuroznanstvenim istraživanjima na Zavodu za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Tijekom fakultetskih dana bio je član benda Elm Street Escape, i to kao tekstopisac, gitarist i producent elektronskog dijela njihove glazbe. U to vrijeme objavljuje i svoj prvi roman „Šest žica i Stetoskop“ (Naklada Bošković, 2017.) i postepeno započinje samostalno raditi svoju autorsku glazbu pod imenom Elisha (Inner World demo, 2016., Outer Noise, 2017., Chapters album, 2018., Chaos Buddy 2019., Let me tell you about 2020.). 2018. osvaja nagradu Pavle Popović za najbolju kratku priču u kategoriji za mlađe od 30 godina. Njegova priča “Da je bar sve to rock’n’roll” proglašena je najboljom kratkom pričom na 7. natječaju za kratku priču Muzeja Anđela 2018. godine. Njegove priče ušle su i u selekciju 16. WHFesta, 6. natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor, FantaSTikona, Prozak (širi i uži izbor) i Sedmice & Kritične mase te Priča iz komšiluka 3. 2019. sa svojom pričom “Pogreb za dvoje” pobjeđuje na Festivalu europske kratke priče (FEKP). Trenutno radi kao liječnik specijalizant neurologije u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, te stvara novu glazbu i piše kratke priče.



 

Marcel brani Žuću

 

                Pred gotovo godinu dana bio je na tom istom mjestu, prolazio pored tog istog žbunja, čupnuo žućkasti cvjetić i poklonio joj ga za 8. mart. Bili su tada na poslovnom putu, jednom od bezbroj bezličnih repetitivnih stručnih usavršavanja, a on je bez obzira na to obećao. Mala gesta. Ljudi su zaboravili na male geste. A nekada je cijeli svijet ležao na njima. Danas dok se priča i popuje o velikim stvarima i pokretanju promjena, ni najmanje stvari ne dođu na red. Pred gotovo godinu dana bio je 8. mart. Sada je on malo uranio. Bio je sam na istom mjestu, na istim predavanjima, slušao istu ženu, koja je predavala o istim stvarima, pritom brojeći koliko kosti je pustila za svoju struku i koliko ljubavi osjeća prema svakom čovjeku kojem je pomogla dok su joj oči i riječi bježali u svim sferama domene „smorila-si“ Svako toliko, između nasilnog spavanja i hrkanja u stražnjem redu, povukao bi se van zgrade da uguši virozu duhanskim dimom i promatrao isti grm gdje je našao taj žućkasti cvjetić. Prije godinu dana on je predstavljao nešto potpuno drugo. U međuvremenu se odvio jedan mali svijet za oboje. A taj cvjetić bi sada možda značio nešto potpuno drugo. Pogotovo jer danas nije bio dan žena. Ugasi cigaretu, nakašlje se 2-3 puta i osjeti to duboko u plućima, to malo čudo dolje što gricka dijafragmu i bljuje i pljuje po poplućnici. Pokrene svoje drvene noge prema žbunju znajući da, kad bi ga netko gledao, sigurno bi pomislio da se sprema zapišati sve cvijeće. Teturanje od premora i viroze nije pomagalo, šteta samo što nije još i bazdio po alkoholu. Dotetura do žbunja te krene prolaziti svojim hladnim rukama kasne veljače po njegovom isušenom lišću globalnog zatopljenja. Nigdje cvijeća, proljeće će u lipnju,a u srpnju će svijet završiti i meteor će nas sve lišiti neba i sunca. Ili još gore, tehnologije. Stane.

                Ugleda tanašnu grančicu na kojoj je lelujao žuti ugroženko, kao da ga moli da ga ne strga. Sjeti se kako je prije godinu dana zgrabio prvi cvijet koji je vidio. Ovaj je sada nešto značio. Značio je valjda da je se sjetio. Volio bi da je doduše znao koja je to pasmina cvijeta, ili rasa, ili kako se već kaže u botaničarskim sektama koje se skupljaju pod staklenicima i zazivaju veliku venerinu muholovku da se spusti sa neba i probavi sve one koji proždiru četveronožna i dvonožna bića u industriji. Zvonce? Tratinčica? Žuća. Zvat će ga Žuća. Posegne kažiprstom prema Žućinoj latici i lagano prođe te gotovo kao da je čuo kako se slatko hihoće, kao gologuzi anđeo koji se ljuljuška na visokoj hrastovoj grani i cilja svojim lukom i strijelom sljedećeg nesretnika kojem će upropastiti život. Kupid to radi nasumično, jasno je, zato postoje kozojebi i oni drugi, što ispituju širinu auspuha svojim genitalijama. To su misli koje su mu prolazile kroz glavu dok je stajao i milovao cvijet, a auti prolazili, paleći postepeno svjetla da zamijene uspavano zimsko sunce. Zatrubi mu muškarac koji je taman išao po prijatelja iz djetinjstva na kolodvor, po prvi put u deset godina u kojih se nisu čuli jer mu je isti taj prijatelj priznao da ga voli, ali onako muški. Zatrubi mu taj muškarac, prene ga svojim komentarom „Hipik smrdljivi!“, dok su iz auta pržili Beach Boysi. Projuri taj muškarac u ritmu Good Vibrationsa, a on se vrati Žući i nastavi mu se kao klupko razmotavati cijela prošla godina, nakupine i nakupine čudnih epiloga i priča, počeci novih. Nova prijateljstva, novi pokušaji ljubavi. Više smrti nego ikad, a time naravno i veća žeđ za životom. Agresivna potraga za životom, razbijanje kamenja u pustopoljini golom rukom kako bi se ispod našli njegovi znakovi u svijetu koji kretao je dalje brže od LOL-a i WTF-a i „ček, ok, že, aj“. Ovaj cvijet, njegova tekstura i mizerna, nježna egzistencija i sjećanje koje je nakalemio na sebe, bio je živ. Stavi ruke pod njegove latice, niže, oko stabljike, mogao je osjetiti kako ga guši i lomi mu vrat. Kršio je njegovu krhkost i sjećanje. Bio je sredstvo podsjećanja. Ništa više. Ako ostane na životu, to je zato jer će ga ona kao i prošle godine uroniti u čašu, da je podsjeti na to da je se netko neočekivano sjetio, ne zato jer je žena, nego jer mu nešto znači. Male geste na lomljivim stabljikama krckavih trahea. Tako su ih svi lako ugušili. Na trenutak Žuća je imala oči, plakala je, a on je bio uvjeren da je to zato jer je prehlađen, febrilan je i počeo je halucinirati. Žuća se nije dala, otimala se i lila žute suze. Skoro je uspio, stavio je i drugu ruku na njen vrat, spreman dokrajčiti je, odrubiti joj glavu i odnijeti kao trofej. Zavrne joj vrat kad...iz grma iskoči Marcel Proust.

Sad. Vidio je par slika u udžbenicima, bio je tipični stereotip francuskog pjesnika-pisca fićfirića sa nekim frčkom koji mu je kao feder pao preko čela i brčići koji su bili neuredni, s tragovima smeđih dlaka. Na sebi je nosio dugi crni kaput, poderan i izjeden moljcima. Ali, nije bilo sumnje. To je bio Marcel. Vrisnuo je „Madeleine“. Imao je francuski naglasak, to je isto pomoglo u prepoznavanju. I sada ga je tresao i drmao, istresavši skoro iz njega količinu sjećanja za još jednu potragu za izgubljenim vremenom. „S'il te plait“ molio je. Molio je bez prestanka, oči su mu bile izgubljene, a budućnost strana. Auti čudovišta koja proždiru tlo, zgrade zatvori za duh. Mobiteli, svijetleće kutijice koje hipnotiziraju. Buka prirode koja je metalno skvičala i vrištala kao silovana svinja. Naš protagonist stavio je ruke, suosjećajno, na njegovo prljavo zamazano lice i dugo se zagledao u sentimentalnost njegove duše, smirivši ga nakratko. Onda ga je ošamario k'o pičku.

Marcel, crvenog obraza, sada pokrivenog vlastitom rukom u šoku, nije prezao pred obranom svoje časti i lupi našeg protagonista šakom u nos na što ovaj vidi sva lijepa svjetlucava sazviježđa. Otetura unatrag, osjećajući onu tipičnu mješavinu trnaca, boli i suza u očima koje su tu da sugeriraju da se adrenalin kuha i da će sada biti sranja i nespretnog lamatanja rukama. Zamahne lijevim krošeom i izbije Proustu dva sjekutića. Udarac je čudom sjeo. Ufura se. Reče mu nešto u stilu „Eto ti kolačić, Frenchy“. Proust se rasplače i nasrne na njega. Sruši ga na pod. Ne šalim se, ali...pjesnik ga ugrize za jaja. Protagonist vrisne kao žena i šutne ga u rebro, na što se Francuz prevrne.

 Uzvere se ošamućeno uz protagonistovo tijelo, nasrne na njegov vrat i zarije svoje smeđe nokte u njega, zdrobivši mu traheju skoro kao i što je on prije Žući. Dok mu je cijelo tijelo gorilo i dok je bespomoćno grabio bezumne ruke francuskog pisca, prođe mu njena slika kroz glavu i sjeti se. Bilo mu je nevjerojatno drago što je sačuvala cvijet koji je za nju trgnuo iz najprljavijeg, najzapišanijeg žbunja, samo zato jer nigdje drugdje nije mogao doći do njega taj dan. I činjenica da može proći pored istog tog zapišanog žbunja i sjetiti se nečega lijepoga.

 Proustov stisak taman tad popusti, valjda jer mu je u glavi nastajao novi Combray i već je ispisivao stranice. Dovoljno da se naš protagonist trgne. Udari ga po ušima, odmakne mu ruke, odvali ga koljenom u jaja, podigne se na noge, šutne ga jednom-dvaput u pleksus i ostavi na podu. Dotetura do Žuće. Otrgne je bez oklijevanja kao i prije godinu dana. Pljune zub na Prousta dok je ovaj na podu urlao i cičao, pitajući se zašto su ga poslali u budućnost spasiti romantiku.

                „Mi to ovako radimo danas“, reče mu protagonist i odšepa prljav, poderan i zamazan francuskom krvlju sa žutim cvijetom čvrsto u šaci.

                Proust se probudi u krevetu u kojem je ležao mjesecima. Visoko febrilan i prestravljen košmarom o globalnom zatopljenju, mobitelima i luđaku koji trga cvijeće iz žbunja, odustane od svega i podlegne napokon upali pluća.

                „Mi to ovako radimo danas“, odjekivalo mu je u gasećem skuhanom, ugušenom umu, te uspije nekako, onemoćalo ipak složiti posljednji smiješak, znajući da ipak ima nade za budućnost. 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg