proza

Tereza Papić: Moj dnevnik tijekom korone

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Tereza Papić (2005., Osijek) upravo je završila osmi razred u Osnovnoj školi Ernestinovo u Ernestinovu. Prozni tekst koji je poslala na natječaj napisala je kao školsku zadaću, no nastavnica hrvatskog jezika i njezina teta (koja je također profesorica hrvatskog) su joj rekle kako bi trebala poslati tekst na natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' pa ih je i poslušala.



 

Moj dnevnik tijekom korone

 

13. ožujka 2020. (petak)

Jutro: Bok dnevniče! Ja sam tvoja vlasnica i od sada ću ovdje zapisivati sve što se događa tijekom ovog ludila s koronom. Prvo što je neobično danas jest to da je petak 13., a nitko na TV-u to nije spomenuo. Inače šire paniku oko toga. Govore da je to nesretan dan, no meni je baš odličan jer gledam kako drugi ljudi paničare oko besmislice. Navodno se od idućeg ponedjeljka ne ide u školu, ali „to se još ništa ne zna“. Trenutno je jutro i spremam se za polazak u školu. Javim ti kasnije što se sve dogodilo!

 

Poslijepodne: Dakle, u školi također nitko nije spominjao petak 13. i svi su bili zabrinuti zbog mogućeg prestanka škole na dva tjedna! Nije li to odlično! Dva tjedna bez škole! No učitelji nam govore da ćemo i dalje imati školu, ali u virtualnom obliku. Na satu informatike smo isprobavali videokonferencijski poziv. Bilo je poprilično zanimljivo zvati druge u razredu, pogotovo zato što sam ja bila na jednoj strani učionice, a nastavnica na drugoj. Naša škola će imati virtualnu nastavu preko Microsoft Teamsa. Ostali su sati također bili zanimljivi. Nismo radili nešto pretjerano, a kad nam se god ukazala prilika, spomenuli smo koronu i virtualnu nastavu.

Zadnji (sedmi) sat smo se opraštali. Svi su se grlili sa svima (nije baš prikladno situaciji u kojoj se nalazimo), uglavnom su to bili osmaši (mi) i sedmaši.

 

16. ožujka 2020. (ponedjeljak)

Nije ovo tako lagano kao što sam mislila da će biti. Prvi je dan virtualne nastave, a već sam iscrpljena! Ministarstvo obrazovanja osmislilo je „program“ na kojem možemo pratiti nastavu. Program se zove SPTV, prije je bio sportska televizija, no s tim da su ukinuta sva sportska događanja koja bi se mogla prikazivati na programu, MZO je odlučio staviti nastavne sadržaje. Ti nastavni sadržaji bi nam trebali pomagati, a meni samo odmažu! Ne stignem ništa prepisati s TV-a, a učitelji ne govore razgovjetno i mikrofoni su im užasni. A još nisam došla do najgoreg dijela! Teams, navodno stabilan program, srušio mi se 34 puta! Dobro, ne baš 34, ali dobrih sedam puta u današnjem danu Teams je bio preopterećen i nije radio. Nisam mogla pratiti kemiju, a sutra imamo poziv iz engleskog. Samo se nadam da nećemo morati uključiti kamere.

 

 

 

18. ožujka 2020. (srijeda)

CARNet je bio „hakiran“! Tako su barem na TV-u rekli. Mislim da su rekli da je hakiran samo da bi opravdali nestabilnost sustava. Jučer se cijeli Office 365 za škole srušio! Bolje da to poprave do idućeg tjedna jer nastava ovako ne funkcionira. Jedina mi je utjeha to što će ovo trajati samo dva tjedna. Samo se nadam da će sve uskoro proći!

 

 

23. ožujka 2020. (ponedjeljak)

Navodno je CARNet popravio kvarove, no meni Teams i dalje ne radi. Ministrica je rekla da ćemo virtualnu nastavu imati još tjedan dana, ali „još se ništa ne zna“. Za to vrijeme mi ludimo! Moj brat se ne snalazi u ovakvoj školi, ne može pronaći zadatke i Teams se stalno ruši. S tim da nas je troje koji moraju ići u školu, moramo imati tri „naprave“ preko kojih možemo pratiti nastavu, a da nisu mobiteli. Tako da si je majka uzela novi laptop koji je dobila od MZO, moj brat koristi tablet koji je dobio od MZO, a ja sam zapela sa starim laptopom koji polako umire. Većinom je to razlog naših svađa u kući. Otac se ne miješa jer ga „se ne tiču naši školski problemi“. On kuha ručak, te je sad počeo spremati jer majka cijele dane provodi na kompjuteru. Za sad su moji odnosi s ostalim ukućanima u redu, ali ne znam koliko ću dugo izdržati sa starim laptopom.

 

26. ožujka 2020. (četvrtak)

Danas sam rekla majci da ne mogu više izdržati sa starim laptopom jer je užasno spor i općenito užasan. Ona je rekla da pretjerujem, pa sam predložila zamjenu laptopa. Nevoljko je pristala. Kad je u pitanju dokazivanje tvrdnje, ona se tvrdoglavo drži njene tvrdnje, a i ja svoje, stoga mislim da ću se koristiti njenim laptopom do kraja korone. Što se tiče globalnih vijesti, u Kini je najveće žarište korone, dok u Italiji i Španjolskoj sve više raste broj oboljelih. Kod nas je taj broj relativno nizak, ali nove mjere se svakodnevno uvode, dok se recimo u Srbiji izbijaju šale na tu temu. Ne znam kako će ovo završiti, no nadam se da će završiti uskoro.

 

28. ožujka 2020. (subota)

 

Prije korone smo subotom išli u grad i provodili cijelo prijepodne tamo. Sad se zatvaraju trgovine i kafići pa nema smisla ići u grad, a i kretanja bez nekakvog posebnog razloga su zabranjena i mora se držati razmak od najmanje jedan metar. Međutim, naš voljeni susjed je došao kod nas te se nije pridržavao nikakvih mjera opreza. Bio je kod nas tri sata dok smo majka, Andrej (moj brat) i ja imali nastavu. Nije li divan taj naš susjed? Trenutno je u Hrvatskoj zaraženo njih 65 i uskoro će se proglasiti epidemija, no „to se još ništa ne zna“. Meni ne bi imalo smisla da se proglasi epidemija ako ih je toliko malo zaraženo. Za epidemiju treba najmanje 2% stanovništva za proglas epidemije. U svijetu je već proglašena pandemija, što ima smisla jer sad već ima dva žarišta korone – u Kini i Italiji. Škola mi i dalje zadaje muke, no nadam se da će uskoro sve proći.

 

31. ožujka 2020. (utorak)

 

Danas smo imali poziv iz engleskog, ali je sa Teamsom sve bilo u redu ovaj put. Danas se nije ništa posebno dogodilo osim da broj zaraženih svakodnevno raste i to za 40. Svaki dan je 40 novooboljelih, što je još i dobro za razliku od ostalih zemalja. Recimo u Srbiji ih je već 20 preminulo od korone, dok kod nas još nema takvih. Jedina nada mi je da će za prvotravanjsku šalu reći da je korona samo izmišljena i da je to bila velika šala njih političara kako bi nas zastrašili.

 

1. travnja 2020. (srijeda)

Imam loše vijesti i lošije vijesti za tebe! Prvo loše vijesti: broj zaraženih je trenutno 130 i korona nije bila šala. Lošije vijesti: uveli su propusnice!!! Propusnice funkcioniraju tako da ti treba propusnica kad želiš napustiti svoju općinu, dakle mi iz Ernestinova ne možemo otići do Antunovca do kojeg nam treba pet min. autom!!! Moja majka je odmah zatražila jednu kako bi mogla otići u trgovinu i brinuti se za svoje bolesne roditelje. Propusnica joj ističe za 15 dana i kad joj istekne će morati zatražiti novu. Što se tiče situacije u kući, otac misli da se moramo buditi u 7:00 h kako bismo mogli prisustvovati na nastavi i majka mu je morala objašnjavati situaciju dobrih pola sata. Kod nas u Osijeku još nema zaraženih, ali se šire vijesti kako su u selu neki zaraženi. Nadam se da su to samo seoski tračevi. Što se tiče škole, sve je u redu. Navikla sam se na ovakav način školovanja i svejedno mi je hoćemo li se vratiti u školu ili ne.

 

4. travnja 2020. (subota)

Žarište je u Osijeku!!! Oni su tračevi bili istiniti, a kako su odmah odvedeni u bolnicu, zarazili su još nekoliko osoba. Među tih nekoliko osoba je bila i žena koja je trebala operaciju, no nije znala da ima koronu i sad su svi koji su ju operirali zaraženi. U selu vlada panika. No naš susjed krši propise po spisku. Ne znamo gdje ide jer je gotovo sve zatvoreno, ali njegovog auta nema od 7:00 h ujutro do 9:00 h navečer. Dobra vijest je što više ne dolazi k nama.

 

9. travnja 2020. (četvrtak)

Moj djed je poludio! Danas je obilazio kuću i špricao sve kvake s razrijeđenim izbjeljivačem! I svima nam je htio pošpricati mobitele s antibakterijskim sredstvom! Mislim da ne zna razliku između bakterija i virusa. I inzistira da nosimo maske jer misli da to pomaže. Tako da sam, kad je htio pošpricati moj mobitel, polizala mobitel u znak protesta i iz provokacije. Susjed se danas nije ni pomaknuo, što me pomalo zabrinjava. Nakon Uskrsa će se uvesti ocjenjivanje, ali „to se još ništa ne zna“. Majka i dalje koristi stari laptop i sve joj teže ide jer mora raditi video-sadržaje za svoje učenike. Zanima me koliko će joj trebati dok ne prizna da je stari laptop užasan. Što se tiče globalnog razvoja situacije, u Kini se broj umrlih smanjuje, ali u Italiji se ne smiruje. Hrvatska i dalje ima linearan rast broja zaraženih.

 

10. travnja 2020. (petak)

Djed mi je izbijelio najdražu majicu!! Kao što sam već rekla, djed mi je poludio, i izbjeljivao je kvake u kući. Moja majica je bila obješena na vješalici na vratima blizu kvake. U svome ludilu djed je pošpricao kvaku, no izbjeljivač je zahvatio i moju majicu i sada imam dio majice izbjeljen. Također mi je, dok nisam gledala, pošpricao mobitel antibakterijskim sredstvom i dio sredstva je ušao u mobitel, te mi sad mobitel ne radi! U velikoj sam svađi s njim jer je zaista opsjednut s tim i jako se boji za svoje zdravlje, iako ne napušta kuću. Neki dan, kad nam je došao naš voljeni susjed, počeo je vikati na njega da krši izolaciju i ne poštuje zadane mjere. Što se nas tiče, sve je u redu, ali otac nas i dalje budi u 8:00 misleći da postiže nešto s tim. Majka i dalje ne želi priznati da je kompjuter užasan i i dalje se muči s njim. Neka joj bude, meni je odlično s njenim laptopom. Već mi je muka od škole i od virtualne nastave i samo želim da ovo prođe, ali neki ljudi i dalje ne poštuju izolaciju. Još malo će uvesti e-propusnice i ove papirnate više neće vrijediti.

 

15. travnja 2020. (srijeda)

Uskršnji praznici su bili najkraći ikad! Trajali su četiri dana od kojih su dva dana bili subota i nedjelja. Uskrs je prošao dobro, djed nije špricao jelo, što me iznenađuje, i nismo se svađali cijele praznike. Danas su uveli e-propusnice. Ne mogu više podnijeti to „e“. E-škola, e-knjige, e-nastava, e-propusnice….. Jednostavno je previše! Nadam se da će ovo završiti uskoro. Već smo mjesec dana u karanteni i ne znam koliko ću dugo moći izdržati s ostalim ukućanima. Brat mi ulazi u sobu kad imam pozive, kad trebam nešto odgovarati tijekom poziva svi se deru, otac i dalje ne razumije kako ovo sve funkcionira, mama i dalje ne odustaje od laptopa itd… Djeda je prošlo ludilo, više ni ne čujemo za njega, što mi je drago, susjed više ne dolazi kod nas, što nam je svima drago, ali korona ne prolazi. Ljudi i dalje umiru, a žarišta se ne mijenjaju. Neki kao da nisu svjesni ozbiljnosti situacije. Čak se i naš susjed promijenio. Više ne izlazi iz kuće. Samo se nadam da će ovo proći.

 

21. travnja 2020. (utorak)

Ocjenjivanje je odavno počelo i ne mogu reći da mi se ne sviđa. Mislim da je sada puno lakše dobiti pet nego prije. Ne zna kako da to objasnim, ali sviđa mi se. Nije kao da mi je prije bio problem dobiti pet, ali sad je znatno lakše. Teams se više ne ruši, nemam problema s povezivanjem na Internet , učitelji zadaju normalan omjer zadaće…Jedini problem je to što moramo obraditi lekciju sami i napraviti zadatke, što je, priznajem, umarajuće. No za sad se dobro snalazim i nadam se da će tako i ostati. Malo mi je već žao majke, vidim da se muči, ali ona i dalje odbija priznati da laptop ne valja. Jadna žena.

S vedrije strane, otac je shvatio kako nastava funkcionira i više nas ne budi u 7:00 h ujutro. No malo mu već idemo na živce i jako je zabrinut za turističku sezonu. Ne zna hoće li je biti uopće. On je sezonski kuhar i za svaku sezonu ide u Makarsku raditi u restoranu. No ove godine se sve poremetilo. Njegov šef mu se javio i rekao da će najvjerojatnije morati doći u sedmom mjesecu i da će ih biti samo dvojica u kuhinji i neće biti konobara. Mom ocu to savršeno odgovara jer nije baš volio svoje suradnike i suradnice. Stvari s koronom se polako smiruju, no SAD je sada najveće žarište jer se ljudi ne drže propisa. Nekad ne mogu vjerovati kako su ljudi sebični.

 

26. travnja 2020. (nedjelja)

Današnji dan je započeo s misom. Svi smo se ustali u 8:30 h kako bi spremni dočekali misu na TV-u. Kad je misa završila, pomagala sam baki pripremiti nedjeljni ručak. Mislim da joj nisam mnogo pomogla zato što mi je nakon pet minuta rekla da sjednem i ne radim ništa. Ručak je prošao uobičajeno – raspravom o politici i koroni. Ne mogu više slušati o koroni, prve vijesti su uvijek korona, mobitel me prvo obavijesti koliko ih je umrlo od korone, jednostavno je previše. Od 11. svibnja bi niži razredi trebali krenuti u školu, ali „to se još ništa ne zna“. Ministrica ne daje jasne upute i moram priznati da se svaki put zbunim kad ju slušam kad priča. Majka također. Nije joj jasno kako će raditi svoj posao ako joj pola razreda dođe, a pola ne. Hoće li morati raditi dupli posao? „To mi ne pada na pamet.“ rekla je. Smatra da djeca još ne bi trebala ići u škole. Slažem se s njom. Rizik je prevelik. Korona se polako smiruje, bliži se popuštanje mjera.

 

4. svibnja 2020. (ponedjeljak)

Drugi je tjedan popuštanja mjera. Ne znam što se otvorilo, ne pratim. Jednostavno je previše za mene. Raspravlja se o maturi i kako bi trebala biti provedena. Nisam to pratila, jednostavno nije vrijedno. Mene brinu upisi. Hoćemo li se moći normalno upisati u srednje škole, kad će biti upisi, i ostala pitanja vezana za upise. Ministrica se rijetko dotiče te teme. Mislim da izbjegava sve teme jer nema odgovor. Navodno se „raspravlja“ o svemu, no ja ne mislim tako. Mislim da nema odgovora ni na koja pitanja o upisima jer ni ne raspravljaju o tome na sjednicama. Moja nada za povratak u školu svaki dan polako umire. Stanje u kući je mirno, nitko mi ne ulazi dok imam pozive ili pišem nešto. Susjeda opet nema po cijele dane, no ne dolazi kod nas. Nadam se da će tako i ostati.

11. svibnja 2020. (ponedjeljak)

Treći je tjedan restrikcije mjera. Kod nas u školi nema nastave ni za jedan razred i mislim da će tako i ostati. U obje majčine škole također nema nastave. Situacija je mirna, svi smo svjesni da ćemo ovako ići u školu do kraja godine. Sezone možda uopće ne bude, a možda će turisti dolaziti čim se otvore granice. Situacija se smiruje, trenutno ima oko 2000 zaraženih, ali ih se preko 1000 oporavilo. Nitko ne zna kad će se svijet vratiti u normalu. Možda sutra, za dvije godine? No „to se još se ništa ne zna“. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg