proza

Matea Šimić: Zapisi sa sigurne udaljenosti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Matea Šimić (1985., Oroslavje) diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisima Poezija, EuropeNow i Bona te portalima Strane, Arteist, Kritična masa i Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.



 

Zapisi sa sigurne udaljenosti

 

 

     Ležimo u obliku krnjeg znaka X. Osjećam kako mi lijeva bradavica bridi, no barem je prestala krvariti. Posljednjih je nekoliko dana bilo teško, treba joj vječnost da se umiri i zaspe. Ne smijem prekinuti tjelesni kontakt ako želim da nastavi spavati, no ona se ipak stalno budi i opet tone u drijemež. Nikada nisam bila toliko blizu nekome. Toliko blizu da ponekad pomislim da se nismo ni razdvojile. Možda sam se samo izvrnula. Tamo gdje smo najbliže, gdje se ne razaznaje gdje počinje njena, a završava moja koža, nastala je lokvica vrućeg znoja i drži nas spojene poput vakuuma.

     Dan je zamračen i utišan, lišen svega osim neumoljive kiše koja pritišće vanjsku stjenku prozora. Zvuk koji proizvodi predvidljivo umiruje, gotovo anestezira. Ako zaspem i ja, hoće li nas probuditi jednog ljepšeg proljeća obrasle poljskim slakom i otrovnim bršljanom?

 

*

 

     Ponedjeljak je. Ili nedjelja. Prvi je vikend otkako je proglašeno izvanredno stanje. Na televiziji ništa osim beskrajnih vijesti. Brojke, krivulje, projekcije, postoci. Sljedeća dva tjedna su ključna. Muškarac strogog izraza lica u generalskoj odori poziva na razboritost. "Ostanite kod kuće," kaže. "Znam da je danas petak, no morate shvatiti - svaki je dan ponedjeljak sada." Kakva depresivna pomisao... Kakva depresivna stvarnost. Je li toliko prezirani ponedjeljak zaista najgori od svih dana?

     "Everyday is like Sunday", pjevušim uz imaginarnog Morrisseya i imaginarnim mentalnim čekićem razbijam svako 'ne-bi-trebala-slušati-njegove-pjesme-čovjek-je-ponedjeljak-među-glazbenicima' koje povremeno iskače kao ona jeziva igračka-klaun iz kutije. Krivnja je poput čupanja obrva. Osjetiš svaku dlačicu kako izlazi i žarenje na mjestu iz kojeg je iščupana. Proces je polagan, bolan i često završi u suzama. Usred ovoga terora higijene, je li napokon došlo vrijeme i da si priznamo da nismo toliko dobre osobe koliko bismo željeli vjerovati? Da naprosto nismo dobre osobe?

     Ima i gorih dana u tjednu. Četvrtkom, na primjer, mogu namirisati smrt u zraku. Miriše na mraz i vlažno lišće u kasnojesenje jutro.

 

*

 

     Treći je dan kako kiša ne prestaje. En Abril lluvias mil, kažu. Tisuću kiša u travnju. Gledam kako ulicom otječe vrijeme. Na suprotnom prozoru duga. Tot anirá bè. Sve će biti u redu. Ako to ponoviš tri puta zaredom za mladog mjeseca prije nego što ponoć otkuca posljednji put, možda postane istina.

     Jednom kada nije bio travanj, ulice su se pretvorile u prljave rijeke. Kišobrana iskrivljenih od vjetra i lica od ljutnje, stajali smo neko vrijeme gledajući kako doći na drugu obalu. Bila je duboka četiri prsta iznad gležnja i mlaka poput odstajalog kakaa. Jednom kada isto nije bio travanj trčala sam u zoru bosa kući usred pljuska.

     Kiše su ovdje rijetke, ali nikada ne prestaju.

 

*

 

     Sutra je pet tjedana otkako je sve stalo. Koliko još do točke nakon koje proces fosilizacije nije moguće zaustaviti i poništiti?

     Jednom će s mnogo pažnje mekanim kistom skidati prašinu s mene. "Ovdje imamo neobičan hibrid, mutaciju za koju tek moramo odrediti je li nastala prije ili tijekom Godine koju ne spominjemo. Ženska odrasla osoba, između 20 i 40 godina starosti, u predjelu grudnog koša srasla sa ženskim dojenčetom. U jednoj od ruku mala plosnata elektronska naprava. Uobičajen prizor u prvoj polovici prošloga stoljeća…"

     Nisam ovako zamišljala kraj.

 

*

 

     Sanjala sam da sam oko sebe nacrtala kružnicu promjera četiri metra i hodala gradom vrteći je u krug poput hulahopa. Probudio me vlastiti smijeh. Prsti su mi još bili bijeli od krede.

 

*

 

     Čini se jednostavno, zar ne?  Zatvaramo se kako bismo zaštitili sebe i druge od nepredvidljivog i nepoznatog. Tko je mogao predvidjeti mnoge opasnosti koje vrebaju unutar naših domova i nas samih? S čime smo se to zatočili? Kakva će čudovišta ispuzati ispod kreveta i iza ormara i juriti naočigled svima, odbijati se od gumenih zidova, penjati se na hladnjake i komode, visjeti s lustera? Koji će od nas staklenom prašinom posipati jezike i brusiti kožu dok ne prokrvari?

 

*

 

     Sanjala sam da smo se smanjivali stan i ja, mic po mic, gotovo neprimjetno. Onda sam dugo živjela u kutiji od cipela, sve dok se jednoga dana nisu smilovali i pustili me u divljinu.

 

*

 

     Sabijeni smo poput Lego kocaka. Neodvojivi jedni od drugih, bezlična nakupina života ljudi koji nemaju ništa zajedničko osim toga što su živi i žele takvima i ostati. Svuda oko mene su. Kroz zidove se cijede njihovi glasovi i mirisi i talože u mojim porama. Njihovi kasnovečernji tanjuri i telefonski razgovori, skupljanje i iskašljavanje flegme, grmljavina zahodskih kotlića, pjevanje, dolazne poruke i televizijski programi, kuhane svinjske nogice i kokošje glave, toaletne vodice, ponoćne cigarete.

     Svake večeri u osam sklanjam se od zajedništva. Zatvaram prozore, spuštam rolete, skrivam se dublje u sebe i pjevam Zeko i potočić.

 

*

 

     Sanjala sam da sam sama. Bilo je tiho. Odrezala sam krišku svemira i pojela je. Imala je okus šećerne vune. Vrelom sam kavom opekla jezik.

 

*

 

     Napisat ću ti ispriku dok spavaš. Napisat ću: Sunce moje, svijet je u plamenu, zalijevamo ga polupunim čašama otopljenih ledenjaka. Nikako ne uspijevamo sastaviti rečenicu sa sretnijim krajem, dok tebi galaksije kruže oko zjenica i raduješ se krošnjama.

     S ekrana te svakodnevno gledaju raspjevana i nasmijana lica kojima ćeš jednoga dana nalikovati. Jednoga ćeš dana govoriti jezikom koji nećeš razumjeti. Napisat ću: Hoćeš li pronaći svoje pleme u pustoši koju ti ostavljamo?

     Dok spavaš, isplest ću ti lijane od korijenja.

 

*

 

     Sanjala sam da sam sjedila za kolovratom i prela. Čvrsto sam držala niti koje su se migoljile kao da su žive, klizile mi iz ruku i uranjale u dlanove. Iz rezova koje su ostavljale kapala je gusta tamno-ljubičasta tekućina sa svjetlucavim točkama nalik na zvijezde. Prela sam bez prestanka, a po podu se razlijevao topli meki mrak i punio prostoriju.  Netko je stajao na vratima. Ne okrećući se, prošaptala sam: "Izuj se ako ulaziš i koračaj pažljivo, ovo su naši snovi pod tvojim nogama." 

 

*

 

     Prvi se tjedan bližio kraju kada sam u šali rekla: "Nadam se da nas višak slobodnog vremena neće potaknuti na proljetno čišćenje. Učiniti da zaboravimo da je nešto ostalo iza nas s razlogom i da neki podrumi moraju ostati prašnjavi i neprozračeni." Neka je vrata bolje ostaviti zaključana.

 

*

 

     Probudio me potres na drugom kraju kontinenta. Zgrade dragih ulica i moja bezbrižnost u ruševinama, čekaju odvoz. Načekat će se. Zatim snijeg. Tek toliko da nas zamrzne u raskoraku, nedovoljno da sakrije. 

 

*

 

     U nekom trenutku, nakon što ste prestali gledati vijesti i brojiti tjedne, spotaknut ćete se i upasti u procjep nostalgije po čijem ste rubu dotad nervozno balansirali. Utopit će vas ako dopustite. Dopustite joj.

     Javit ćete se prijateljima s kojima ste davno izgubili kontakt. Čitati neke stare poruke i razbjesniti se iznova. Čitati neke druge poruke i shvatiti da ste bili u krivu. Nastaviti stare i starije svađe, u glavi i naglas. Imati nenadane, dramatične i ultimativno nevažne spoznaje o događajima od prije deset ili dvadeset godina. O vlastitoj krivici. Dobit ćete kasnonoćne zahtjeve za prijateljstvo od onih koji su to davno prestali biti. Ekran će imati miris ustajalog piva. Jednu ćete večer proplakati za vremenima i ljudima kojih više nema uz YouTube plejliste koje će vas zatim progoniti u preporukama još barem pola godine. Najviše ćete suza proliti za sobom i nad sobom. Javit će vam se oni koji su učinili neoprostivo i zahtijevati objašnjenje zašto ste ih odbacili. Zar ne želite čuti i njihovu stranu priče? Neće vam se javiti oni čiju ispriku čekate.

     A onda će aplauz utihnuti.

 

*

 

Duboko udahni. Oribaj se temeljito od nepodnošljive patetike ideje da će nas nedaće učiniti boljim osobama. Ako i posrneš, ne zastajkuj. Tot anirá igual. Sve će biti isto.

 

*

 

Sanjala sam nevidljive nagrizače savjesti. Odakle krivnja? Odasvud.

 

 

 

    

 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg