proza

Dora Tramišak: Karantenski dnevnik

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Dora Tramišak (1997.) studira na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njezin rad ''Četiri godišnja doba'' nagrađen je na natječaju Margan Tadeon Društva studenata kroatologije ''Cassius'' 2019. godine



 

Karantenski dnevnik

 

Karantena – Dan Prvi

Dragi dnevniče!

 

Prvo što sam čuo kad sam došao iz ZG-a s misli da neće biti tako loše da se malo odmorim od srednje kod kuće, bilo je: „Dodo! Narastao si!“

Odmah mi je prisjelo. Baš sam naivan!

„Kolko sam ti puta reko da me ne zoveš po krepanoj ptici!“

„Izumrloj“, ispravio me tata dok me tapšao po ramenima.

Tim gore!

Guglao sam. Etimologija riječi „dodo“ nije točno utvrđena, ali se pretpostavlja da je naziv ove vrste nastao kao pejorativ. Dovodi se u vezu s nizozemskim riječima dodoor (hrv. ljenjivac), walghvogel (hrv. gadna kokoš), zbog ružnog okusa njegovog mesa, kao i i dodaars (hrv. debela zadnjica), kako glasi nizozemski naziv za malog gnjurca. Prema nekim izvorima, riječ dodo nastala je od portugalske riječi doudo (danas doido), što znači „budala“ ili „luda“. Također postoji mogućnost da je naziv ove ptice onomatopeja njenog zova, koji je približno zvučao kao „do-do“. Krasno, ja sam lijena, gadna, budalasta i luda kokoš koja ne zna artikulirati. Fakat, stari?!

Kad se sjetim da drugi očevi svoje sinove zovu po nogometašima, košarkašima, tenisačima, skijašima, popis goes on and on.

A brat? On je priča za sebe. Ja njega nazvao Karlo Veliki, a on mene Doro. Po debeloj žabi iz starog crtića – Toro. Od tada uvijek kada postavim pitanje na koje odgovaraju s da, kažu: „Si, Doro!“

Od kad se pojavila nova reklama za Milka čokoladu s kravom Katjom, bar mogu zezati Katarinu, ali ona uvijek nekako stane na moju stranu u svađi pa to ne radim. Zato je Nela-Debela.

Dosta za prvo pisanje.

Dorian

 

Karantena – Dan Treći

Dragi dnevniče!

Ja sam Ornela. Imam 16. Imam dva brata i jednu sestru. Doro je moj brat dvojajčani blizanac, četiri minute stariji. Nas četvoro preko tjedna živimo u ZG-u. Katja i Karlo idu na faks i kako mama kaže „oni su Bog i batina“ i sve ih slušamo (moš’ si misliti). Nedjeljom idemo doma mami i tati i baki i dedi. Ovo je sad veliki šok! Kuća je puna ljudi od 0 do 24. Osmero nas je i svi se sjure u kupaonicu baš kad se ja uređujem. Majke mi, ako ne poludim!

Ornela

 

Karantena – Dan Peti

Dragi dnevniče!

 

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove korone,

sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!

 

Ah, Gundulić je točno znao kako se osjećam. (Malo sam izmijenila da bude u skladu sa situacijom.) Ustanem pet minuta prije predavanja, slušam predavanje u pidžami, raj na zemlji. Vremena na pretek. Naučit ću dva jezika, možda tri, ponovno ću početi pisati, možda obrišem prašinu sa svoje stare gitare. Nema šanse da mi bude dosadno!

Katarina

 

Karantena – Dan Sedmi

Dragi dnevniče!

 

Jutros smo se tresli. Ne kao Zagreb, ali dovoljno da se probudimo (većina nas) i paničarimo. Baka i deda izjurili su van (ili možda ne baš izjurili, but you get the point).

Mi s kata smo se sklupčali uz nosivi zid. Oni koji su došli. Nela je kleknula 5 sekundi prije kraja jer je tražila mobitel i novčanik po sobi, Karlo je bio previše lijen ustati, a Dorian se nije probudio. Njega ne bi produbile ni bombe. Dobro, da smo svi došli, tko zna bili stali uz taj zid ili bi bio prekratak.

Nakon toga smo se vratili u krpe, odnosno oni koji su ustali. Nikoga od nas nije toliko strah potresa da bi ustao u 6 i nešto ujutro. Prioriteti, ne?

Nešto kasnije nas je probudio još jedan, ali čim sam došla do vrata, prestao je.

Zagreb je baš skršio. Ovo je valjda jedan jedini put kad mi je drago da nam stan je stan daleko od centra. Iako, deda inzistira da mama i tata traže propusnicu da provjere stanje: „Kakva je to gospodara, za imovinu se treba brinuti!“

Katarina

 

 

Karantena – Dan Osmi

Dragi dnevniče!

 

Iznosim ti nekoliko stvari o meni koje nisi znao:

1.      Spavam toliko blizu zida da se ponekad noću udarim nosom u njega.

2.      Vezano uz točku pod rednim brojem 1. Upravo sam shvatila da bi ta navika mogla biti uzrok plastične operacije kad počnem zarađivati.

3.      Mrzim nositi čarape. Stopala su mi tako zatočena u njima.

4.      Vezano uz točku pod rednim brojem 3. Moj tata to zna jako dobro. I to bi bilo sasvim u redu, bilo bi to kao da zna da volim čokoladu od riže, kad njegovo uvjerenje ne bi bilo da se čarape moraju nositi uvijek, i to baš uvijek, osim ljeti (mala odstupanja su moguća), jer, citiram „ako su stopala u toplom, ni za druge dijelove tijela ti neće biti hladno“. Budući da stvari stoje kako stoje, tata mi diže hlačnicu nekoliko puta na dan.

5.      Vikendom i u doba korone (nadam se da neće postati pravilo) se ne skidam iz pidžame.

6.      Nikad ne pozdravljam ljude s „Dobro jutro!“ ili „Dobra večer!“, meni je uvijek „Dobar dan!“, iako već mrak pao ili pak nestao.

7.      Volim biti plavuša. Kad bubnem nekakvu glupost, bar imam kakvu-takvu ispriku.

Ornela

 

Karantena – Dan Deseti

Dragi dnevniče!

 

Jebena škola! Ubija me. Dvostruko… ma šta dvostruko… trostruko više zadataka nego prije. Online classroom, vraga! Online do-it-yourself room! Nema predavanja, samo zadaće, i to najviše iz glazbenog! Jučer sam pola dana potrošio guglajući Haydnovu biografiju i karakterističnost njegovih skladbi. Jebena škola! Ubija me.

Dorian

 

Karantena – Dan Jedanaesti

Dragi dnevniče,

 

Od trenutka kad je mama iznijela ovu ideju – da zajedno vodimo dnevnik karantene – znao sam da će ovo biti jedno dugo proljeće, neki kažu i ljeto. To je to što imam za tebe. Boli me ruka od pisanja.

Karlo

 

Karantena – Dan Dvanaesti

Dragi Dnevniče!

 

Boli ga ruka od pisanja! Od pisanja? Ma daj! To je sve. Morala sam to prokomentirati!

Katarina

 

 

Karantena – Dan Trinaesti

Dragi dnevniče!

 

Još uvijek muku mučim s glazbenim. Ne znam što su Katju učili u glazbenoj školi, ali ovo što ja moram učiti očito nisu.

Razmišljam o tome da ti dam ime. Neko umjetničko možda? Da vidimo... Monsieur Scriptum? Wow, nije valjda da mi fali latinski…

Mah! Bezvezarije! Zvat ću te DiD’DiLoB, u prijevodu Dorian i Dorianov dragi dnevnik i lots of boredom!

Dorian

 

 

Treba li naglasiti da je karantena? Još uvijek? I da ne znam koji je dan?

DD,

 

Ludi starci i ludi njihovi starci dolje ubijaju Boga jedni u drugima. Deda je popizdio jer ima visok tlak. Svaki tren može dobiti infarkt i koja će ga bolnica tad primiti, svi se bave koronom. Baka k’o pokvarena ploča inzistira da stara uzme još godišnjeg i izbjegne rizik da je zarazi. Kad je stara po tko zna koji put danas, a i od kad je počela karantena, predložila da ih odvezu u vikendicu u Zagorje, baka je samo rekla „pa da tamo umrem od dosade s ovim starkeljom?!“ Deda nije čuo.

Izolacija u stanu u ZG-u je bolja. Trebao sam ostati tamo. Nešto psuju pa se deru pa psuju pa se deru. Isto k’o i Doro u susjednoj sobi: „Jebena škola! Jebeni Bach!“

Nela je imali lagan slom živaca jer nije bila kod frizera 3 tjedna i boja joj je totalno nestala. Dorian se samo zaderao kroz zatvorena vrata: „Ako ne zašutiš, pofarbat ću te temperama i vodenim bojama.“ Katja se ponudila da je barem ošiša jer „sva’ko to može“ pa sad izgleda k’o Jim Carry u Dumb and Dumber. One dvije stvarno jesu Dumb and Dumber.

Karlo

 

 

Karantena – Dan Petnaesti

Dragi dnevniče!

 

Zapisnik o očevidu

Mjesto radnje: kupaonica

Vrijeme radnje: za vrijeme reklama

Predmet radnje: moje lice

Izlaganje problema: Uočila sam nepravilnosti, nepodudarnosti i neproporcionalnosti na svom licu. Desna obrva je viša od lijeve. Desni dio gornje usnice je podignut. Na desnoj strani čela, dok se mrštim, ima više bora. Na desnom oku imam manje trepavica. Znam, brojila sam. Lijevo kapak trideset trepavica bez maskare, dvadeset i dvije s maskarom, ako sam sreća pa se ne slijepe sve u parove. Desni kapak dvadeset i šest bez maskare, šest s maskarom. Možda ih je bilo i više, ali uz epileptično treptanje teško je brojiti. Uglavnom, desna strana mi je defektna. Ja sam umjetničko djelo – Picassovo.

Katarina

 

Karantena – Dan Šesnaesti

Dragi dnevniče!

 

Katja studira pravo zato svi moramo trpjeti tlaku koju ti je jučer prezentirala. Ne, stvarno, bez zajebancije. Jednom na njenoj prvoj godini, kad joj je kasnila stipendija, a mama i tata joj nisu htjeli povećati džeparac, napravila je prezentaciju o načelu obiteljske solidarnosti u obiteljskom pravu. „Nisam htjela forsirati s člankom 290. ObZ-a. Uvijek moraš biti taktična u pregovorima, Nela!“ Ne znam što joj je to značilo, nisam je ništa ni pitala. Tata zna reći: „Nekoj djeci su deformirana stopala, naše dijete ima profesionalnu deformaciju, život je tragikomičan!“

Ornela

 

Glupa karantena – Dan Neki

DD,

 

Još uvijek karantena. Ista dosada, ista dosadna predavanja na Zoomu, isti ja umirem od dosade. Vrijeme teče jebeno sporo. Šugavi sat ko da je stao. Usput rečeno, nema ničeg novog. Znam da sam te izuo iz cipela ovom viješću. Kao što vidiš, sarkazam je jedino što me drži na životu.

Karlo

 

Karantena – Dan Sedamnaesti

DiD’DiLoB,

 

Jučer smo imali maraton filmova – klasika. Pogledali smo sva tri Kuma po Karlovoj želji, Casablancu i Život je lijep po Katjinoj želji, Pijanist po Nelinoj želji i Isijavanje po mojoj. Oči su nam iscurile, aparat za pečenje kokica je krepao.

P. S. Uz glazbeni, sad najviše zadaće imam iz etike i tjelesnog.

Dorian

 

Karantena – Dan Dvadeseti

Dragi dnevniče!

Još jedan ručak uz priopćenje za medije Stožera civilne zaštite. Tako su ga mama i baka podesile da možemo svi čuti što se događa i biti svjesni težine situacije... No, i prije ručka deda nas obavijesti o svemu. Prati sve vijesti o koroni u RH od A do Ž. Zna broj i dobnu strukturu oboljelih i koji od njih su oboljeli u inozemstvu, a koliko njih je oboljelo od tih koji su zaraženi došli iz inozemstva. Zna koliko ih je na respiratorima i koliki broj je umrlih. Dok deda govori o brojkama, baka ponavlja: "Ne daj nam Bože scenarij iz Italije!"

Uz njih dvoje osjećam se kao da je ratno stanje, a nije proglašeno ni izvanredno. Zapravo, to što nije proglašeno izvanredno stanje Karla jako ljuti jer sveučilišta neće moći proglasiti neutralni semestar...

Ni ja ni Dorian ne pratimo vijesti. Jednostavno ne slušam loše vijesti, a samo takve prikazuju.

Katja i Karlo slušaju nešto malo, tek toliko da budu u toku. Naše je ionako da ne izlazimo iz kuće ili da izlazimo samo kada je nužno, a tada da nosimo masku i rukavice i držimo razmak, za drugo se brinu oni koje smo odabrali da se o tome brinu. Ja se mogu samo živcirati, a to mi ne treba. Simple as that.

Ornela

 

Karantena, ludilo – Dan Koji-god

DD,

 

Druga baka je zvala. Bio sam jako blizu fiksnog pa sam se javio na prvo zvono. „Karlo, ti kao da si na Durexu!“ „Molim, baka?“ „Brz si kao onaj zec u reklami za te baterije!“ „Aha, Duracell, baka, Duracell!“ Da sam bar na Durexu.

Poslije je razgovarala sa starim i barem 10 puta mu rekla da treba prati ruke prije i nakon izlaska iz firme i još prije ulaska u kuću pošpricati ruke onom antivirusna vodicom. Tata je samo mijenjao zanaglasnu dužinu: aha... ahaa... aaaaha... aaahaa...

Stari i stara rade svaki drugi tjedan pa jednom tjedno druga baka zove starog da mu izreferira Kodeks ponašanja i higijene. U tjednu kad stari i stara rade baka i deda šeću kućom s maskama prema staroj narodnoj „Bolje spriječiti, nego liječiti“.

Karlo

 

 

Karantena – Dan Dvadeset i Drugi

Dragi dnevniče!

 

Ako te Doro zove ovim čudnim imenom, ja ću te zvati d.o.o. – dobrovoljan dnevni osvrt. Karlo je predložio KUD – Knjižnica ubijanja dosade, što je skratio u UD – ubijanje dosade. Ali, ne hvala.

Nela nije dobre volje danas. Marin, njen dečko, je ghosta. Odgovara joj na poruke jako rijetko, guglala sam. Imali smo family meeting minus one sa samo jednom točkom na dnevnom redu – oraspoložiti Nelu. Dogovoriti smo još jedan, ali kraći, filmski maraton i Nelino najdraže jelo za ručak.

Katarina

 

 

Karantena – Dan Dvadeset i Treći

Dragi d.o.o.,

 

Odlučila sam voditi dnevnik prehrane! Neki unutarnji glas mi govori da će taj popis biti poprilično dug. Popis kao onaj koji obitelji imaju kad idu u kupnju namirnica u ovo doba, samo što na mom popisu nije 5 paketa WC-papira.

1.      Zajutrak: voćni jogurt (Nela je razbijala ujutro tanjure jer je Us prekinuo s njom. Tko šalje poruke o prekidu u 6:30 ujutro?! Morala sam nešto pojesti kad očito od spavanja nema ništa. Inače, Us je skraćeno od Retardus, tako ga zovemo od prekida, tj. od jutros.)

2.      Doručak: šalica kakaa (Gdje mi je pamet bila da nisam popila šljivovicu? Tko će Nelu trpjeti ovako trijezan?) + zdjela žitarica s mlijekom (Nisam čula što je sve psovala dok sam sipala žitarice u zdjelu. Nasipala sam ih malo puno previše u nastojanju da mir ušnih kanala potraje.) + jabuka (Dio zdrave prehrane koju sam bila spremna zagovarati dok Nela nije počela plakati „Marin je jeo jabuke“. Marin mu je pravo ime.)

3.      Gablec: puding od čokolade (Nela je ispucala svoj bijes u kuhanju. Tko se ono žalio što je ljuta? Servirala nam je puding uz riječi „ovaj puding me podsjeća na drek, podsjeća me na Marina!“. Dobar nam tek!)

4.      Ručak: domaća kokošja juha s rezancima (Das ist nicht Bog zna was, aber es is besser als juha iz vrećice…) + pohana piletina i pečeni krumpir (Mljac!) + salata

5.      Nešto između deserta i večere: naranča (Jabuka je propala zamisao, nadam se da se Nela neće pojaviti niotkuda i početi priču da je Marin jeo i naranče.)

6.      Nešto poslije nečeg između deserta i večere, a još prije večere: salata od ručka (Nela je pojela ostalo meso od ručka. Klin se hranom izbija… ja bila lijena pročačkati više po frižideru. Ishod očit – paša i preživanje.)

7.      Večera: velika Dorina čokolada (Dorianov izbor, Nelina potreba.)

8.      Tko više broji koje jelo po redu: kokice - puno puno kokica (Dugometražni film o kretenu koji ostavi svoju djevojku. Nelin izbor.)

Moram odustati od ovog… i moram sazvati family meeting minus one.

Katarina

 

Karantena – Dan Dvadeset i Četvrti

Dragi d.o.o.,

svi redom, kao na Fordovoj traci, izmjenjivali smo se u tješenju Nele. Tata je bio apsolutni pobjednik tješenja.

„Koliko taj tvoj mamlaz ima godina?“

„16, kao i ja.“

„Znaš, dečki u tim godinama su totalne budale!“

„Imaš sina u tim godinama.“

„Kao što rekoh, dečki u tim godinama su totalne budale!“

To ju je vratilo. Od sveg maminog suosjećanja, bakinih kolača, dedinih ratnih priča, bratskog kreveljenja i mog realizma, pobijedila je dady’s joke. Tako tipično!

Katarina

 

Karantena – Dan Dvadeset i Peti

DiD’DiLoB,

 

Profa iz TZK-a je zadala da se moramo snimiti kako radimo vježbe zagrijavanja i plešemo valcer i poslati joj snimku. Hvala Bogu, Nela i ja idemo u istu školu pa se ne moram sam sramotiti.

Dorian

 

Karantena – Dan Dvadeset i Sedmi

Dragi dnevniče,

 

Karlo se vratio za igraću konzulu i okupirao dnevni boravak, što znači da su baka i deda okupirali blagovaonicu (jer ako ne mogu gledati TV, igrat će belu), što znači da sam doručkovala u kuhinji.

Karlo je previše kul da prizna, ali on je takvo dijete, a da mu čuješ fore… Ne znam ja kakva je to igrica, ali znam da igra protiv drugih igrača. No, neka je caka da se ne možeš ulogirati pa ne znaš protiv koga igraš. Zato su on i frend Božo razvili strategiju kako se naći i igrati jedan protiv drugoga. Tajna lozinka. Božo pita „Kako si?“ i svi normalni igrači odgovore „Dobro“, „Fino“, „Hoćeš čakulat ili igrat?“ i slično. Jedni moj brat: „Kak’o sam kad sam bio mali, sad serem“ i to je to, tako se nađu.

Mama uvijek kaže: „Da vas nema, trebalo bi vas izmisliti.“

Katarina

 

Karantena – Dan Dvadeset i Deveti

DD,

Pričala sam s inozemnim prijateljima – Hamish iz Škotske, Kathlyn iz Perua, Maksyma iz Ukrajine, Anna iz Gruzije i Rishaba Indije. Bio je to zajednički video poziv.

Hamish kaže da je kod njih 23. ožujka vlada uvela odredila karantenu i organizirala službe koje raznose namirnice. Ubrzo potom zatvoreni su pubovi, restorani, kina i sva druga mjesta za druženje. Također je rekao da većina nije poštovala mjere u početku. Rekao je da za njih zakon određuje zatvorsku kaznu od 3 mjeseca u slučaju nepoštivanja karantene, ali rekao je i da policija nije sklona voditi evidenciju o tome, već da ljudima da upozorenje i pošalje ih kući.

Kathlyn je javila da je Peru već 16. ožujka proglasio izvanredno stanje i ograničio slobodu kretanja s izuzetkom medicinskog osoblja. Ni tamo građani nisu poštovali mjere na početku. Požalila se da su ljudi očajni i preplašeni rastom cijena. Očito je ekonomija teško pogođena.

Maksym kaže da su Ukrajinci već u prvom valu vijesti o koroni, pohrlili u shopping centre da se opskrbe u slučaju karantene do koje je, naravno došlo. Uz to tri puta dnevno šalju se automatske poruke na mobitele građana kako bi ih podsjetile da peru ruke. Rishab se odmah nadovezao da prilikom svakog poziva se prvo oglasi sekretarica koja tri minute priča o pranju ruku. Kaže da više nikoga ne zove.

Katarina

 

Karantena – Dan Trideseti

DiD’DiLoB,

 

Katarina je za faks morala napisati osvrti na kazneno i prekršajno ponašanje u razdoblju karantene. Mama me natjerala da ga pročitam jer „nimalo nisam informiran o tome što se događa“.

 

Katja je u članku napisala da se osobe koje su u samoizolaciji evidentiraju se sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, a njihovo pridržavanje u nadležnosti je policije. Kršenje mjere samoizolacije mjere može se okarakterizirati kao prekršaj ili kao kazneno djelo. Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti za kršenje samoizolacije propisana novčana kazna od 8.000 do 15.000 kuna. Ako se više puta prekrši ta mjera, novčane kazne rastu.

 

Kazneni zakon određuje kaznu zatvora do dvije godine za ponašanje koje se može okarakterizirati kao kršenje samoizolacije, a ako tko drugoga zarazi opasnom zaraznom bolešću ne pridržavajući se mjera zaštite, može se kazniti kaznom zatvora do tri godine, a ako je tim ponašanjem prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj se može kazniti kaznom zatvora do dvanaest godina.

 

Sankcionira se i širenje lažnih vijesti. Prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda iz 1977. godine kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, što iznosi 200 – 780 kn, ili kaznom zatvora do 30 dana tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana.

 

Nije mu bilo zanimljivo čitati. Ovo je samo četvrtina toga što je naškrabala. No, jedno je sigurno, ne izlazim iz kuće i ne pričam o koroni, nije se za igrati.

Dorian

 

 

Karantena – Dan Trideset i Drugi

Dragi dnevniče!

Matija, najluđi frend kojeg imam, mi je jučer pričao o svojim bivšim djevojkama. Prema njegovom tumačenju bilo ih je pet, samo od početka godine. Ne mogu se sjetiti kako smo došli do te teme, ali kladim se u dosadu.

No, da vidimo...

1.                  Danijela. Imena koje savršeno odgovara njenoj elegantno skrojenoj košćatoj figuri (Da - ni - jela). Matija ju je upoznao na Maksimiru dok je puštala zmaja. Bojeći se tko će prije poletjeti na krilima vjetra, ljupka djeva ili strašan zmaj, naš je vitez priskočio u pomoć i ljubav je planula. Ljubavni plam gorio je neopisivim žarom i neviđenom strašću i ugasio se nakon samo tri tjedna.

2.                  Lana. Još jedna rengentska ljepotica, ali prije svega moderna štreberica. Pogledom uprtim u budućnost, nosom uprtim u knjigu, prekratkom kariranom suknjicom i čednom bijelom košuljicom otkopčanom dva gumba previše, Matija je istog trena izgubio oči na njoj, ali i svu slinu i osjet dodira. Njene knjige, koje joj je kao pravi kavalir nosio na svakom spoju, bile su teške pa je dao ostavku tjedan poslije.

3.                  Anita. Pjevala je kao Slavuj, njen kućni ljubimac koji je, usput napomenuvši, bio gavran. Njeni ljubimci Štakor Miško, krtica Dunja, gavran Slavuj i bogomoljka Vlasta voljeli su je slušati. Volio ju je slušati i Matija nakon što je kupio čepiće za uši. Iako je njena glazbena karijera uznapredovala toliko da je gušila njihovu ljubav i iako ju je Matija ostavio da bi se nesputano mogla posvetiti svojoj svijetloj karijeri, Matiji je Anita ostavila značajan trag na srcu, ali i u ušima.  

4.                  Matija. Da, Matija. Da su dogurali do svadbe, ne bi se znalo tko je Matija Tepšić, a tko Matija Tepšić. Matija (muško) priznao je da mu je bilo malo čudno kad je govorio Matija, volim te, ali volio je i sebe pa je okej.

5.                  Arijanu. Arijana se bavi kick-boksingom. Matija ju je upoznao na uličnom sajmu teniskih reketa kad ga je spasila od huligana iz njegove škole. Vjerojatno zato što je vidio kako je sredila one dečke, nije joj se usudio „dati nogu“ i veza je potrajala mjesec dana.

Moji bivši: samo jedan – budala Marin.

 

Ornela

 

 

 

K – DNK

(Karantena – Dan ne znam koji)

DD,

 

Nela je ovaj dnevnik shvatila jebeno ozbiljno. Tipično girly. Evo zašto je ovo bila dobra ideja samo za maminu žensku djecu.

Prošo sam online ispit. Pitanja na zaokruživanje uz literaturu. Prepisivanje na najjače. Laganini! Katja svoj ima sutra, uči kao sumanuta. Ajmo se kladiti da neće skriptu ni otvoriti na ispitu. Štreberko teški!

Karlo

 

 

Karantena – Dan Trideset i Četvrti

Dragi dnevniče,

Bila sam bolesna tri dana. Angina. Strefi me par puta godišnje. Mama me šopala propolisom, tata zalihom Strepsilsa. (Nemamo ih više.) Baka i deda su se držali podalje, za svaki slučaj. Katja je učila za ispit pa je nisam puno viđala. Uvijek se zatvori u sobu tjedan prije ispita i izlazi samo nešto pojesti. Karlo mi je pisao zadaće. On se samo pravi bad ass, a zapravo je takva micica. Dorian se kreveljio svako malo i nasmijavao me.

Ornela

 

Karantena – Dan Trideeset i Peti

DiD’DiLoB,

 

memovi su nešto najljepše u ovoj koroni (osim besplatnog Pornhuba Premium, rekao bi Fran, mama ako čitaš ovo, ponavljam, REKAO BI FRAN).

Imam rutinu: za vrijeme doručka čitam i pokazujem dedi memove. Skoro se upišamo od smijeha. Toliko toga ima: od Smeagolla s WC papirom kao njegovim precious, Darth Vaderom kao uzorom za ponašanje u karanteni preko izgleda prije i poslije karantene, muško-ženskih odnosa, Kolinde i radu preko interneta do Talijana i Kineza. Deda bar nakratko zaboravi pratiti vijesti tih pola sata.

Dorian

 

Karantena – Dan koji je, nadam se, blizu kraju karantene

DD,

 

Preko Zooma moram prezentirati na temu Mogući gospodarski aspekti posljedica pandemije u svijetu i RH. Nije frka, kopirao sam hrpu podataka s hrpe internetskih stranica. Pametnom dosta! Katja je inzistira na tome da provjerim vjerodostojnost, ali ja sam odmahnuo rukom.

Ukratko, trenutno se povećava nezaposlenost što proizlazi iz privremene obustave rada, ali dugoročno gledano, donošenjem strogih mjera nastali su uvjeti za recesiju najvećih svjetskih gospodarstva, a Međunarodni monetarni fond predviđa da će ekonomska kriza prouzročena koronavirusom biti najgora ekonomska kriza od Velike depresije 30-tih godina prošlog stoljeća.

Korona je utjecala na sve gospodarske grane, ali se u pojedinim očituje više nego u ostalima. Predviđa se da će najugroženija grana u RH biti turizam. Očekuje se veliki pad noćenja za ovu turističku sezonu. Problem je u tome što se RH godinama u velikoj mjeri oslanja na prihode turizma.

S turizmom su povezani ugostiteljstvo te umjetnost, zabava i rekreacija koji će zbog smanjenog broja turista osjetiti smanjenje prihoda u poslovanju. Zatim poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, na koje je najviše utjecalo zatvaranje tržnica. I tako dalje i tako bliže. Čovjek bi rekao da sam si dao truda. Očekujem peticu!

Karlo

 

Karantena – Dan Trideset i Deveti

Dragi d.o.o.,

 

Odlična vijest! Položila sam ispit, najteži na ovog godini. Organizirat ću online party s frendicama!

Katarina

 

Karantena – Dan Četrdeseti

Dragi dnevniče,

 

Svakog gosta tri dana dosta, a mi smo s tobom izdržali četrdeset. Nemamo više stranice za pisanje, a čini se i da se stvari polako, ali sigurno vraćaju na staro. U ovoj koroni dosta toga sam izgubila – dečka, dio kose, dostojanstvo zbog nove frizure… Ali puno toga i dobila – odmora, mogućnost za razmišljanje i novi početak i puno vremena s obitelji. Još sam se jednom podsjetila koliko je moja obitelj luda i zabavna (i kako su grozni kad me treba utješiti). Pozdravljam te dok nam mama ponovno ne naredi da pišemo dnevnik.

Ornela

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg