proza

Karla Andrić: Zadnji pokušaj

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Karla Andrić (1986., Đurđevac) magistrirala je Odnose s javnošću pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Osnivačica je nezavisnog huba HAIKU communications u kojemu je samozaposlena na poziciji komunikacijske strateginje i konzultantice. Surađuje s globalnim, regionalnim i nacionalnim kreativnim agencijama, institucijama te udrugama koje provode projekte iz kulture. Između ostalog, pet godina je bila zadužena za komunikaciju Festivala europske kratke priče (FEKP). Završila je radionicu kreativnog pisanja kod Zorana Ferića u sklopu koje joj je objavljena kratka priča ''Slina'' na portalu Booksa.hr. Živi i radi u Zagrebu.



 

Zadnji pokušaj

 

 

“Trenutak se odmotava kao folija. Dodirnete ga jezikom, ubacite ga u usta i omekšavanjem teksture jednostavno dođete do njegovog soka”, ponavljao je. No trenutak može brzo iscuriti. Prebacio sam jedan iz donje čeljusti u gornju. Osvježio mi je misli, a nakon nekoliko minuta otopio fokus. Pljunuo sam ga natrag u foliju i sluzavog ga bacio u kanalizaciju. Srećom na sebi nisam imao odijelo. Vjerujem da odjeća ne čini čovjeka, ali više nisam siguran što mislim o džepovima. Vrijedi li to vjerovanje i za njih? Ušivene stijene počeo sam primjećivati nakon savjeta da moram pronaći mjesto u koje ću spremati paketiće vječnih trenutaka. “Džepovi vam pružaju sigurnost, a šavovi snagu”. Džepovi su postavljeni na svim stranama svijeta, nisu mi nikad pri ruci, a nisam baš siguran da ću snagu za lomljenje osuda i usitnjavanje uvreda dobiti dodirujući običan konac. Prije ću si tijelo poslati na mljevenje u rudnik nego dragati niti. Sve su to zlatne metafore i šuškavo razumijevanje. Mudroliju “Cijenite svaki trenutak?” donekle razumijem. Na papir sam pokušao staviti sve što mi u životu znači. Ispisao sam imena bez kojih ne mogu zamisliti noć, dodao sam neka jela, nabrojao gradove i nastao je popis koji mi je do jučer ispunjavao život. No ako papir ne spremim u džep neću moći cijeniti trenutke putovanja i rezanja povrća za juhu.

 

Ime joj toliko dugo nisam izgovorio da sam na usnama pronašao paučinu. Možda je ispario na našem plinskom štednjaku, a možda sam ga pojeo s paukom. Evo me, pričam sam sa sobom i pišem sjećanja. “Ne tražimo sjećanja. Tražimo žive trenutke”. Ponovno sam sjebao. Oko mene su goli zidovi, a ja ne mogu jedan savjet točno ponoviti. Kako da se onda njega držim i kako da se ičega sjetim? Možda da iznad kreveta zalijepim ove trenutke, da me podsjećaju na vrijeme kad sam bio tu.

 

Životne mudrosti love ljude koji žive u jednosmjernoj zlatnoj ulici i one koji se nalaze na križanju boli. I ja sam jedan od njih, ali mene još nitko nije ulovio. Od mene se mudrosti odmiču. U nekoj sekundi dana pomislim kako sam pronašao trag koji me može odvesti do palače sreće, ali svaki put se vratim na mjesto od kud sam krenuo. Zapravo nikad nisam krenuo i to me uznemirava. Kao da si svaki dan uručujem pritisak.

 

Htio sam pronaći rješenje bez psihološke pomoći. Sjeo sam u auto i vožnjom čistio misli. Ugledao sam kiosk, auto sam naglo zaustavio i kupio sam paketić žvakaćih guma. Sve sam ih ubacio u usta. Žvakao sam ih toliko dugo dok me okus mentola nije razbudio. Ljepljivu gromadu stavio sam na dlan lijeve ruke i prstima desne pokušao sam oblikovati kuglu. Na kraju se nisam mogao nositi s prljavštinom koju je žvakaća kupila s dlanova. Crne točkice počele su se pretvarati u tamnu silu, a prljavi trag kao da je pokazivao razlog zašto sam je pustio. Bio sam na rubu, na stanici koja nije dočekala niti jedan topli trenutak. Ali nisam htio odustati. Primio sam se za džep, dodirnuo sam šavove i crnu sam kuglu rastegnuo toliko jako da me mogla vratiti u prošlost, prošlost koju nisam htio zaboraviti. U tom trenutku osvijestio sam da usred noći, pokraj kioska i u ulici kojoj ne vidim ime, lijepe trenutke spašavam motajući žvakaću gumu oko prsta, mjesta na kojemu je nekad bio simbol ljubavi koje se više ne mogu sjetiti.

 

Vratio sam se u stan. Uzeo sam papir na kojemu se nalazio nepotpun popis koji me činio živim. Okrenuo sam ga i na dnu potpisao razvod.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg