intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.



 

- Gdje i kako živiš?

Živim na relaciji Varaždin-Zagreb. S obzirom da u Zagrebu studiram, ipak većinu vremena provodim tamo, no vratiti se doma nikad mi nije mrsko. Na pitanje kako živim ne mogu ponuditi neki specifičan odgovor. Još uvijek studentski, vjerojatno. Što god to značilo.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Srž mog društvenog života čine nekolicina najbližih ljudi kojima sam okružen neovisno o koroni. Po tom se pitanju ništa nije previše promjenilo. Ipak, zazivam ona jednostavnija vremena kad nisu postojale strepnje oko toga hoće li se predstava otkazati ili hoće li u kinu biti dovoljno karata s obzirom na smanjene kapacitete dvorana. Nadam se slobodnijem ljetu i odlasku na filmske festivale.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje bez da pribjegnem nekim floskulama.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Volim to što mi pisanje pruža mogućnost da postignem novu razinu introspektivnosti u kojoj ne štedim sebe ni ljude koji me okružuju; da se obračunam sa stvarima o kojima inače ne bih nikada ni progovorio. Volim tu zavodljivu, ali ipak prividnu, slobodu književnosti. Prividnu zato što ne vjerujem da možemo imati potpunu kontrolu nad njom. I kao autor i kao čitatelj književnost stvaramo u jednakoj mjeri u kojoj ona stvara nas.

 

- A ono najgore?

Ne vjerujem da postoji nešto što je generalno loše kod književnosti. Ipak, na nekoj osobnoj razini ona često rastvara stare rane. Izaziva nesigurnosti. Zapravo, sve ono što sam u prethodnom pitanju naveo kao nešto najbolje, ovdje bih mogao ponoviti. Stvar je samo načina na koji to djeluje na mene u određenom trenutku.

 

- Koje su tvoje teme?

U većoj ili manjoj mjeri moje teme uvijek proizlaze iz sukoba sa samim sobom. Volim se fokusirati na banalnu svakodnevnicu koja je uvijek rezultat nečeg o čemu direktno ne progovaram.

 

- Što ti je motiv za pisanje?

Imam u sebi nešto što mi govori da jednostavno moram pisati. Slično je osjećaju grižnje savjesti. Isto tako, motivira me onaj kratkotrajni osjećaj savršenog zadovoljstva kad završim s pričom ili poglavljem. Čak i rečenicom.

 

- Što te drži?

Općenito? Sitni svakodnevni užitci. Nekad je dovoljna samo cigareta koja sjedne baš kako treba ili kvalitetan razgovor s prijateljem.

 

- Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

Mislim da ne postoji ono što bi se moglo smatrati književnom scenom u punom smislu te riječi.

 

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Danas je to širok dijapazon raznih autorica i autora s područja književnosi, kazališta i filma. Ipak, na takva pitanja mi nekako refleksno na pamet padaju pisci s kojima sam zapravo počeo čitati – Fante, Hemingway, Carver; a s područja filma Cassavetes, Lumet i Bergman. Uvijek se vraćam i Dostojevskom i Čehovljevim kratkim pričama.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Prvenstveno kao pretjerano kritiziranu. S druge strane i kao nevjerojatno razmaženu. Što će reći da se zapravo i ne razlikujemo puno od generacija koje su nam prethodile.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Od autora koji su mi generacijski blizu u zadnje vrijeme najviše me se dojmila poezija Lare Mitraković, kao i roman „Pristanište“ Darka Šeparovića. Od stranih autora izdvojio bih nevjerojatno hrabrog Eduarda Louisa i njegovu autobiografsku prozu.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Osim što književni milje postepeno napokon postaje inkluzivniji prema autoricama, moj je dojam kako je broj mladih žena koje se odluče baviti književnošću u porastu dok je kod muškaraca situacija obrnuta. Uzrok tome vjerojatno se može naći i u čitalačkim navikama žena koje su daleko razvijenije nego one u muškaraca. Na kraju, takvu promjenu treba pozdraviti. Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju.

 

- Što je ono što bi želio napisati?

Volio bih završiti roman na kojem trenutno radim. I napisati još barem jedan nakon toga.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla/ušao u uži izbor 7Km?

Svako priznanje ovakve vrste samo je dodatna motivacija da nastavim raditi na svom pisanju.

 

- Što pisac treba raditi?

Biti iskren prema sebi u svojim radovima.

 

- Mišljenje o suvremenoj hrvatskoj književnosti?

Mislim da hrvatsku književnost treba približiti mlađim čitateljima. Treba se riješti stigme koju domaća knjiga nosi. Po meni je to jedan od najvećih propusta lektirnog programa. Nikako ne stižem pročitati ni pola od onoga što bih htio, ali pratim publikacije koje konkuriraju za književne nagrade i mogu reći da se među njima svake godine nađe vrlo dobre književnosti. Da ne govorim o nekim već etabliranim autorima koji skupljaju razna priznanja za svoj rad i u inozemstvu. Za kazalište uvelike vrijedi isto. Mladi i talentirani ljudi rade odlične stvari koje slabije informiranoj publici možda prolaze ispod radara (Kunst tetar). Stanje je daleko od savršenog, ali vjerujem da postoji razlog za zdravu dozu optimizma.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Teško mi je zamisliti situaciju u kojoj bih u potpunosti odustao od bavljenja književnošću. Trenutno pokušavam naći dobar balans između pisanja proze, filmskih scenarija i dramskih tekstova. Što se tiče poticaja i motivacije mislim da sam na to već odgovorio – ovakva priznanja i podrška meni bliskih ljudi i više su nego dovoljni.

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg