proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.



 

PROVJETRAVANJE GLASNICA

Kad otpočne ljeto

Tri ću dana ići nijema po svijetu


Noć pada sve glasnije

Sve sigurnije buka podjarmljuje

Breze i vukove i bokove i visoke vrhove

Vodenog bilja

I malene ljudske uši


Otkako je otpočela zima

Često se derem

Ljudi tako odlaze

A ja tu izderanost nosim na obrazima

I kad ih nema da me takvu vide


Sve temeljitije govori tlo

Natječući se sa silinom strojeva

Što su se svuda razmilili

Odgurujući se sad silom u nebo

A ja se naprežem čuti


Bubnjići tek što mi ne popucaju


Neki nadolazeći asteroid

Ponovni poljubac zvijezde


Kad otpočne ljeto

Tri ću dana hodati otvorenih usta

Da nestane pritisak u ušima

Potom ću pjevati pjevati pjevati


 

 

 

 

OSIPANJE

U kutu hodnika premalena trenirka

Krhotina božićne kuglice i dva mrtva mrava

Redom odbačene stvari

Preko svega posuta prašina

Da se ne čini da su zaboravljene

U tom je kutu tek na tren

Zastalo vrijeme


Kroz dan na tjedan ili dva

I sama zastanem u njemu

Ramena objesim na sušilo za rublje

Čekam da se iscijedi višak

Prekriženih pokušaja pogleda

Uganutih uglova

Kasnije nemam toliko problema s disanjem


Ustajalim satovima namazana stopala

Lakše gaze kroz kolotečine

I manje bodu svi koraci ponovljeni

Zbog neke pogrešne procjene

Previše očekivanja previše oklijevanja

Premalo makar privremenog ostvarivanja


Povremeno

U kutu hodnika pospem se pepelom

Čučnem nisko iza ormarića

Ramena ostavim drugdje

I pustim da se ospe iz mene

Sve čemu pripadam

Na tren tad zastane vrijeme

Kalendar me preskoči

Manje postojim

Nakon takvih dana lakše postojim




 

 

 

NATEČENOST

Otkako manje plačem češće sam bolesna


Voda se taloži duboko

U gomoljima pluća

Kad je vlaga vani velika

Iz takvog močvarnog tla jedva uspijevam

Iskoračiti

Od napora hodanja usta mi budu

Kao preopterećena stabljika povijena unutra


Otkako manje spavam rjeđe ne sanjam


U predvečerje koljena su buktinje

Nedovoljne snage za polunoćna lutanja

A kad se smrači ne pripadaju meni

I ne mogu im narediti mirovanje

Samo se nadam

Da ću ujutro moći ustati


Otkako manje sumnjam u odredište

Orijentacija mi je preciznija

U lopaticama čaplje čvrsto usađuju zametke

Hodanja kroz snove


 

 

 

 

ČEKANJE ČOVJEKA

Stalnim odbrojavanjem vrtimo svijet

Da netko nešto ne čeka

Umrla bi mu jezgra

I kao mamuti bismo čekali

Da nas budući astronauti iskopaju

I da nam poberu tratinčice iz ušiju


Proljeće pušta korijenje

Namjerno prvo u napuštene rudnike

Laktove onih koji za nj ne mare


Otpuhujući glave maslačcima

Šutala sam lani dane

Ruke su mi bile predugačke za moje dobro

Nižući brojanice od poljskoga cvijeća

Objesila sam mnoga jutra

Na sušenje pod strehu

Plijesan je izjela skoro sve

Globalno ovlaženje


Vrućina poput skaraba izjeda meso

U kupolama glave ostaje pohlepa

Jer vlaga

Vlaga dobro podnosi krivicu

I za alergiju

I za to što je puno ljudi bez kičme

Puno je vlage

Pa bolje da visi u ormaru

Kozmodisk ionako bolje drži tijelo u hrpi

A još i stegne sve glupo nepotrebne nabore


U jutenoj vreći na tavanu leži

Strpljenje

Čeka bolje sutra

Čeka mene da budem bolje sutra


 

 

 

 

 

POTROŠNOST ČOVJEČNOSTI

Noćas ljudi hodaju po nebu

Noćas je dobar dan za čuda


Od poludivljine polugrada

Polurazrušenih cesta

Pobjegli su nogostupi

Ako odluče približiti mjesec

Ako malo bolje pogleda


Možda nas brže od najavljivanog

Sve podavi voda

Potop odozdola

I postanemo ribe


Pa ono sitno jato koje preživi polja plastike

Skrivajući se po opustjelim šumama

Nauči opet 

Da je dovoljno biti nijem

Pred prirodom


Noćas ljudi hodaju po nebu

Davno su hodali po vodi

I tu je sve pošlo po zlu


Nebo je daleko i ne razumije

Da su današnji ratovi daleko od žrtava

I da iako pola svijeta gori njima u čast

Najmanje je njima u čast

Ljudi se ubijaju iz pohlepe

Iz nemira

Iz navike

Umjesto košnica pčela uzgajaju košmare

Polja i polja noćnih mora bijelih križeva


Vide li se skroz do gore


Noćas je dobar dan za čuda

Zašto onda ne bi mjesec pao

Pa da svi hodamo po nebu

Umjesto ogrlica nosimo škrge

I napokon se sjetimo biti ljudi



 

 

 

 

 

ZGUŠNJAVANJE

Cesta se zgusnula u mrak

Oči u šake

Nemoć u riječi


Njima se šamaramo bez vidljivih posljedica

Taman i ako poslije netko od nas uvene

A to nisam uvijek ja

Šutnja crkvenih zvona teži u minus beskonačno

Ne čujemo kamo voziti


U ovom desetljeću puno je radova

I cestama se smanjuje opseg

Sve je više jednosmjernih

Sve je manje mogućnosti izbora

A biramo svake četiri godine

Biramo i češće


Samo osobne izbore puno manje ljudi plaća

Tada smo mi premijer i predsjednik

I nezadovoljno biračko tijelo

A malo je koje tijelo zadovoljno sobom

Te male pojedinačne manije i mane

Preslikane su na vrijeme


Koje ne zna što sa sobom

Pa se zgušnjava i kondenzira i tamni i pršti

A mi gorimo gorimo gorimo gorimo gorimo


Pepeo nuklearne zime oblači svijet

U tišinu za kojom smo uvijek potajno ginuli


Zgrušanih pluća

Stojimo kao kržljave ptice

Čekajući nečija krila da nas odbace u nebo


 

 

 

 

 

PLIJESAN

Ishitreno smo preuzeli

Tuđe prste pod svoje

Tuđe lišće pod noge

Tuđe lice na dug


U žurbi postati netko

Tko se neće zaustaviti na svakoj zebri

Tko neće pogledati dvaput

Nego triput i pet i sedam puta

U zrcalo prije izlaska

U žurbi postati netko


Međutim 

Noć je prožvakala stare kože

Odbacila ih među jesenas zasijanim

Bijelim lukom

Ove će ga godine biti potrebno

Skroz malo u jelu

Više će nas gristi naši zubi nego njegovi


Iako živim u ovoj glavi godinama

U uglovima još ima plijesni

I ta mjesta više peku kad se po njima kopa

I kad dođu u dodir s nagrizajućim tvarima

Kao što je češnjak

Feferoni

Neke takoreći sulude istine

(Slabo inače postojim van okvira vlastitih

Vodnjikavih vjeđa)

(O tome se ne priča)


Ne odbijam starenje zbog bora

Nego iz straha da neću znati vratiti sve

Dijelove koje sam pozajmila

Pomno prikrivajući karikiranu sigurnost koraka

Koji su davno trebali okulisti


 

 



POVLAČENJE PLIMOM

U ponekim predvečerjima

Iz prsa se razlijevaju mora


Do jutra usta popucaju

Kao da sam cijelu noć stajala na buri

I imaju okus na mokru sol

A niz leđa se danima još cijede

Riblje krljušti


Ponekad mi odgovara biti otok

Pustiti da mostovi propadnu

I da nema očekivanja

Osim da nekad dođe sutra

Ponekad mi odgovara biti hrid


Kad bi ljudi više bili ribe

Osjećali tijelom

Rjeđe bih sanjala otoke


Kad bih svaki put puštala more

Da utopi sve nadiruće glasove

Živjela bih

Vjerojatno negdje u školjci

I neko drugo dijete bi me prislanjalo na uho

I slušalo moju čežnju

I sanjalo moju vodu


 

 

 

 

 

PRED PROVALIJU

Obrišite noge

Jutro viri iz poderanih plahti

Ako tiho prođemo po danu

Možda nas ne uoči


Nikad potpuno ne ustanem iz kreveta

Jastuke sam nagurala u obraze

Da zaspem gdje god se pruži prilika

Da mi je lice uvijek mekano

Spremno da se na njemu netko odmori

I da ga bez puno posla

Uvijek mogu složiti u odgovarajuću grimasu


Obrišite noge

Posvuda ostaju komadi tuđih života

Autobusnih stanica

Automatskih odgovora

Osjećaja iz obaveze

Redom nepotrebnih nebitnih krhotina

Koje jutro voli iskoristiti

Ne bi li obojalo ostatak dana u svoju volju


Kad i upadnem u provaliju boležljivog sunca

Sklopim oči

Duboko udahnem

Ispričajte me na trenutak

Natečena dan ili godinu kasnije otvorim oči

Promuklo

Na drugim jezicima

Jutro drukčije ugriza


 

 

 

 

PODMLAĐIVANJE

Krajem kolovoza

Cestom plove jata i jata 

Svježe porušenih trupaca

Po golim poljanama ostaju ruke i kosa


Ako umjesto svojih ramena

Obučem bukove grane

I žireve objesim u oči

Hoće li u prekopanom licu izrasti vrganji

Da se gostimo i da nikne opet nova koža

Iz osjemenjenog korijenja

Mogu li tako uzgojiti novi jezik

Bez starih opeklina

I nove podlaktice

Da lakše zakriju nove obraze

Bez starih zamjerki


U zglobove sam tako pred dva ljeta

Rasadila mravinjake

Da jedu sve što ne trebam reći

Od kiseline rastu kanjoni u kapcima

U dlanovima se produbljuju vadiji

Bubri tišina

Riječi naviru u grlo kao na stratište

Sve ih više pokapam

Sve manje godina otvoreno nosim

 

 

 

 

 

 


 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg