Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
PROVJETRAVANJE GLASNICA
Kad otpočne ljeto
Tri ću dana ići nijema po svijetu
Noć pada sve glasnije
Sve sigurnije buka podjarmljuje
Breze i vukove i bokove i visoke vrhove
Vodenog bilja
I malene ljudske uši
Otkako je otpočela zima
Često se derem
Ljudi tako odlaze
A ja tu izderanost nosim na obrazima
I kad ih nema da me takvu vide
Sve temeljitije govori tlo
Natječući se sa silinom strojeva
Što su se svuda razmilili
Odgurujući se sad silom u nebo
A ja se naprežem čuti
Bubnjići tek što mi ne popucaju
Neki nadolazeći asteroid
Ponovni poljubac zvijezde
Kad otpočne ljeto
Tri ću dana hodati otvorenih usta
Da nestane pritisak u ušima
Potom ću pjevati pjevati pjevati
OSIPANJE
U kutu hodnika premalena trenirka
Krhotina božićne kuglice i dva mrtva mrava
Redom odbačene stvari
Preko svega posuta prašina
Da se ne čini da su zaboravljene
U tom je kutu tek na tren
Zastalo vrijeme
Kroz dan na tjedan ili dva
I sama zastanem u njemu
Ramena objesim na sušilo za rublje
Čekam da se iscijedi višak
Prekriženih pokušaja pogleda
Uganutih uglova
Kasnije nemam toliko problema s disanjem
Ustajalim satovima namazana stopala
Lakše gaze kroz kolotečine
I manje bodu svi koraci ponovljeni
Zbog neke pogrešne procjene
Previše očekivanja previše oklijevanja
Premalo makar privremenog ostvarivanja
Povremeno
U kutu hodnika pospem se pepelom
Čučnem nisko iza ormarića
Ramena ostavim drugdje
I pustim da se ospe iz mene
Sve čemu pripadam
Na tren tad zastane vrijeme
Kalendar me preskoči
Manje postojim
Nakon takvih dana lakše postojim
NATEČENOST
Otkako manje plačem češće sam bolesna
Voda se taloži duboko
U gomoljima pluća
Kad je vlaga vani velika
Iz takvog močvarnog tla jedva uspijevam
Iskoračiti
Od napora hodanja usta mi budu
Kao preopterećena stabljika povijena unutra
Otkako manje spavam rjeđe ne sanjam
U predvečerje koljena su buktinje
Nedovoljne snage za polunoćna lutanja
A kad se smrači ne pripadaju meni
I ne mogu im narediti mirovanje
Samo se nadam
Da ću ujutro moći ustati
Otkako manje sumnjam u odredište
Orijentacija mi je preciznija
U lopaticama čaplje čvrsto usađuju zametke
Hodanja kroz snove
ČEKANJE ČOVJEKA
Stalnim odbrojavanjem vrtimo svijet
Da netko nešto ne čeka
Umrla bi mu jezgra
I kao mamuti bismo čekali
Da nas budući astronauti iskopaju
I da nam poberu tratinčice iz ušiju
Proljeće pušta korijenje
Namjerno prvo u napuštene rudnike
Laktove onih koji za nj ne mare
Otpuhujući glave maslačcima
Šutala sam lani dane
Ruke su mi bile predugačke za moje dobro
Nižući brojanice od poljskoga cvijeća
Objesila sam mnoga jutra
Na sušenje pod strehu
Plijesan je izjela skoro sve
Globalno ovlaženje
Vrućina poput skaraba izjeda meso
U kupolama glave ostaje pohlepa
Jer vlaga
Vlaga dobro podnosi krivicu
I za alergiju
I za to što je puno ljudi bez kičme
Puno je vlage
Pa bolje da visi u ormaru
Kozmodisk ionako bolje drži tijelo u hrpi
A još i stegne sve glupo nepotrebne nabore
U jutenoj vreći na tavanu leži
Strpljenje
Čeka bolje sutra
Čeka mene da budem bolje sutra
POTROŠNOST ČOVJEČNOSTI
Noćas ljudi hodaju po nebu
Noćas je dobar dan za čuda
Od poludivljine polugrada
Polurazrušenih cesta
Pobjegli su nogostupi
Ako odluče približiti mjesec
Ako malo bolje pogleda
Možda nas brže od najavljivanog
Sve podavi voda
Potop odozdola
I postanemo ribe
Pa ono sitno jato koje preživi polja plastike
Skrivajući se po opustjelim šumama
Nauči opet
Da je dovoljno biti nijem
Pred prirodom
Noćas ljudi hodaju po nebu
Davno su hodali po vodi
I tu je sve pošlo po zlu
Nebo je daleko i ne razumije
Da su današnji ratovi daleko od žrtava
I da iako pola svijeta gori njima u čast
Najmanje je njima u čast
Ljudi se ubijaju iz pohlepe
Iz nemira
Iz navike
Umjesto košnica pčela uzgajaju košmare
Polja i polja noćnih mora bijelih križeva
Vide li se skroz do gore
Noćas je dobar dan za čuda
Zašto onda ne bi mjesec pao
Pa da svi hodamo po nebu
Umjesto ogrlica nosimo škrge
I napokon se sjetimo biti ljudi
ZGUŠNJAVANJE
Cesta se zgusnula u mrak
Oči u šake
Nemoć u riječi
Njima se šamaramo bez vidljivih posljedica
Taman i ako poslije netko od nas uvene
A to nisam uvijek ja
Šutnja crkvenih zvona teži u minus beskonačno
Ne čujemo kamo voziti
U ovom desetljeću puno je radova
I cestama se smanjuje opseg
Sve je više jednosmjernih
Sve je manje mogućnosti izbora
A biramo svake četiri godine
Biramo i češće
Samo osobne izbore puno manje ljudi plaća
Tada smo mi premijer i predsjednik
I nezadovoljno biračko tijelo
A malo je koje tijelo zadovoljno sobom
Te male pojedinačne manije i mane
Preslikane su na vrijeme
Koje ne zna što sa sobom
Pa se zgušnjava i kondenzira i tamni i pršti
A mi gorimo gorimo gorimo gorimo gorimo
Pepeo nuklearne zime oblači svijet
U tišinu za kojom smo uvijek potajno ginuli
Zgrušanih pluća
Stojimo kao kržljave ptice
Čekajući nečija krila da nas odbace u nebo
PLIJESAN
Ishitreno smo preuzeli
Tuđe prste pod svoje
Tuđe lišće pod noge
Tuđe lice na dug
U žurbi postati netko
Tko se neće zaustaviti na svakoj zebri
Tko neće pogledati dvaput
Nego triput i pet i sedam puta
U zrcalo prije izlaska
U žurbi postati netko
Međutim
Noć je prožvakala stare kože
Odbacila ih među jesenas zasijanim
Bijelim lukom
Ove će ga godine biti potrebno
Skroz malo u jelu
Više će nas gristi naši zubi nego njegovi
Iako živim u ovoj glavi godinama
U uglovima još ima plijesni
I ta mjesta više peku kad se po njima kopa
I kad dođu u dodir s nagrizajućim tvarima
Kao što je češnjak
Feferoni
Neke takoreći sulude istine
(Slabo inače postojim van okvira vlastitih
Vodnjikavih vjeđa)
(O tome se ne priča)
Ne odbijam starenje zbog bora
Nego iz straha da neću znati vratiti sve
Dijelove koje sam pozajmila
Pomno prikrivajući karikiranu sigurnost koraka
Koji su davno trebali okulisti
POVLAČENJE PLIMOM
U ponekim predvečerjima
Iz prsa se razlijevaju mora
Do jutra usta popucaju
Kao da sam cijelu noć stajala na buri
I imaju okus na mokru sol
A niz leđa se danima još cijede
Riblje krljušti
Ponekad mi odgovara biti otok
Pustiti da mostovi propadnu
I da nema očekivanja
Osim da nekad dođe sutra
Ponekad mi odgovara biti hrid
Kad bi ljudi više bili ribe
Osjećali tijelom
Rjeđe bih sanjala otoke
Kad bih svaki put puštala more
Da utopi sve nadiruće glasove
Živjela bih
Vjerojatno negdje u školjci
I neko drugo dijete bi me prislanjalo na uho
I slušalo moju čežnju
I sanjalo moju vodu
PRED PROVALIJU
Obrišite noge
Jutro viri iz poderanih plahti
Ako tiho prođemo po danu
Možda nas ne uoči
Nikad potpuno ne ustanem iz kreveta
Jastuke sam nagurala u obraze
Da zaspem gdje god se pruži prilika
Da mi je lice uvijek mekano
Spremno da se na njemu netko odmori
I da ga bez puno posla
Uvijek mogu složiti u odgovarajuću grimasu
Obrišite noge
Posvuda ostaju komadi tuđih života
Autobusnih stanica
Automatskih odgovora
Osjećaja iz obaveze
Redom nepotrebnih nebitnih krhotina
Koje jutro voli iskoristiti
Ne bi li obojalo ostatak dana u svoju volju
Kad i upadnem u provaliju boležljivog sunca
Sklopim oči
Duboko udahnem
Ispričajte me na trenutak
Natečena dan ili godinu kasnije otvorim oči
Promuklo
Na drugim jezicima
Jutro drukčije ugriza
PODMLAĐIVANJE
Krajem kolovoza
Cestom plove jata i jata
Svježe porušenih trupaca
Po golim poljanama ostaju ruke i kosa
Ako umjesto svojih ramena
Obučem bukove grane
I žireve objesim u oči
Hoće li u prekopanom licu izrasti vrganji
Da se gostimo i da nikne opet nova koža
Iz osjemenjenog korijenja
Mogu li tako uzgojiti novi jezik
Bez starih opeklina
I nove podlaktice
Da lakše zakriju nove obraze
Bez starih zamjerki
U zglobove sam tako pred dva ljeta
Rasadila mravinjake
Da jedu sve što ne trebam reći
Od kiseline rastu kanjoni u kapcima
U dlanovima se produbljuju vadiji
Bubri tišina
Riječi naviru u grlo kao na stratište
Sve ih više pokapam
Sve manje godina otvoreno nosim
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.