NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Marija Hardi (Vukovar, 1998.) trenutno studira teologiju na KBF-u u Đakovu. Privlači ju misterij ljudskog susreta, opterećujućih strahova i snažnih emocija. Smatra kako su to teme koje dodiruju svakog čovjeka, a svojim pisanjem želi čitatelju poručiti kako ni u jednom trenutku nije prepušten sam sebi. Dosada objavljeni prozni književni radovi su kratka priča Ljubav koja mijenja u zborniku Biseri u zvijezdama, kratka priča O krčmi, Ugarima i biskupu u zborniku Priča se (p)o gradu VI/VII te kriminalistička kratka priča Dragi dnevniče koja je na I. međunarodnom natječaju Kristalna pepeljara 2020. godine osvojila 1. nagradu. Od poezije, objavljena je njezina pjesma Samoća ljubavi u zborniku duhovne poezije Sveti Martin denes.
Umor? Nisam ja
Upitaš li bilo koga tko pati od nesanice zašto ne može zaspati, mogao bi ti nabrojati neizmjerno mnogo zato. Upitaš li ga kako se nosi s time, odgovor će uvijek biti više-manje isti: preživljavam.
Opisat će ti koliko mu je dan rastegnut, kao zapleteni konac kojemu ne može naći početak, jer mu jutro više nije novo buđenje nego puki simbol prestanka patnje ponovnog pokušaja i stalnog neuspjeha. Moći će ti ispričati sve što je sanjao jer se danas probudio četiri puta u sat vremena. Reći će ti kako je htio ostati u snu koji je graničio s noćnom morom, kako je htio nastaviti bježati od svojih najdubljih strahova i nastaviti ići prema neosvijetljenom tunelu u kojem je znao da ga vreba sjena njegove podsvijesti, jer je sve to i dalje bolje od onoga što ga čeka u takozvanoj realnosti – mrtvilo iznutra i bljedilo izvana.
Pitaš li ga je li se naspavao nakon što je proveo dvanaest sati u krevetu, uvijek će te dočekati ista riječ: veliko, debelo i jasno ne.
Nije se naspavao jer su ga gonile misli da će ga, jednom kad sklopi oči, progoniti sve ono što se trudio izbjeći predugi niz godina. Nije se naspavao jer jednom kad je napokon zaspao, netko mu je morao prekinuti san, pa je u razočaranju shvatio da je njegovo tijelo očekivalo pišljivih pet minuta i to mu sasvim odgovara, iako ga duša preklinje da ju zacrni na barem još koji trenutak. Nije se naspavao jer se morao okretati satima kako bi našao najudobniji položaj, i taman kad je shvatio tajnu slatkog uranjanja u tamnilo – prva zraka sunca mu se zlobno nasmijala. Nije se naspavao i sve mu je krivo za to, ali na kraju noći, krivi isključivo jednu osobu – samog sebe.
Na koncu, pitaš se koji je onda najveći problem u svemu tome? Da bi to saznao, trebao bi utihnuti na minut i osluhnuti što njegov umorni um ima za reći. Onda bi napokon čuo njegove misli:
Svi imamo isto vrijeme na raspolaganju, ali samo se o mome diktira kako bi trebalo biti provedeno. Nije kvalitetno kad ne spavaš, jer sve ono što obaviš bit će loše učinjeno. Uzalud trošiš vrijeme ako se pokušaš odmoriti, samo ljenčariš i ne rješavaš svoje probleme. Pitaj stručnjake? Dajte mi novi recept, možda me napokon pretvorite u sebe. U ime jednakosti neka se odreknem svojih teškoća. Možda pomogne čovječanstvu ako više nitko ne bude umoran. Tlom će kročiti strojevi koji će moći provesti vječnost na zemlji radeći. Ali znate što? I roboti trebaju napajanje. I zemlja s vremenom postane izmorena. Umjesto gnojiva daj joj odmor i bit će ti zahvalna. Zašto bi onda čovjek bio jedini koji voli umjetna rješenja?
Zapravo, pitanje je oduvijek bilo samo jedno. I odgovor na njega će uvijek iznova glasiti jednako – jedva čujan vapaj za dostojanstvom čovjeka.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.