proza

Darko Crnolatac: Kolinje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Darko Crnolatac (Sisak, 1992.) odrastao je u selu Greda, okružen kajkavskim narječjem i običajima. Nakon završene srednje medicinske škole, na FFZG završava studij germanistike i fonetike za kojeg sudjeluje na nekoliko stipendija i razmjena u Njemačkoj i Hrvatskoj. Pohađao je nekoliko radionica književnog prevođenja i preveo dva književna djela za djecu i mlade s njemačkog na hrvatski jezik: Ja, Cezar i ekipa s Kapitolija i Petominutne priče (Znanje, 2022.). Trenutačno je zaposlen u knjižnici Goethe-Instituta Kroatien, a povremeno vodi radionice govorništva.



 

Kolinje 

 

Zemlja se još jednom uspjela okrenuti oko Sunca i stigla nam je još jedna zima. Sati  je 4.50, a plastika za mjerenje temperature na kuhinjskom zidu pokazuje neugodnih  minus sedam. Kako znam koliko je sati i koja je temperatura zraka, ako i dalje ležim u  krevetu s poplunom preko glave? Tata je ustao, bez alarma, prošao uz moj krevet,  ušao u kuhinju i na glas, sam sa sobom, zadovoljno zaključio: Deset minuta prije  alarma. Uhhh, minus sedam. Taman. 

Dan je kolinja, zato mu je taman. Meni - najmrskiji dan u godini. Čak gori od  dolaska popa na blagoslov kuće. Zavlačim se još dublje pod poplun, pravim se da me  njegovo zapravo nimalo tiho koračanje uz moj krevet nije probudilo i uspijevam  odspavati do sedam. 

Opet me ne budi alarm, već hihotajući bariton ispod mojeg prozora. - A je se  Miro čera pak namazal. On ti prije jedanajst sigurno ne došel! - cerio se tatin kolinje kompanjon Pero. Inače, Pero je Miri sinoć pravio društvo, ali je ionako rano morao  ustati da nahrani krave pa mu je dolazak na kolinje zapravo predstavljao svojevrsni  izlet.  

- Dojdeš, zakolješ, jebiga, malo dreka i malo krvi, zajebavaš se z dečkima,  popiješ si, pojedeš i odeš domom, ili požuriš na drugo kolinje - tako bi većina dečki s  kolinja opisalo taj mili event. 

 I dok ja još mrljam krmelje oko očiju, dečki su si popili rakijicu, a oni žedni i po  dvije. Tata uletava u kuću, pozdravlja me i taman da će mamu tražiti kavu za dečke,  ona ga prekida i viče: - Evo me, kuvana je. 

 Nisam ni prožvakao prvi zalogaj svojeg sendviča s najpoznatijim hrvatskim  parizerom, kad sam čuo prodorni vrisak nositelja titule najnesretnijeg svinjčeta 2008.  na adresi Greda 220. Dečkima signal da prasca čvrsto prime, a meni da se pomalo  spremam za izlazak. Imam još 10ak minuta, taman sam izbjegao najgori dio. 

Prepustil si najbolji dio - veli mi Pero nakon što sam se udostojio pojaviti  među hordom testosterona. 

Jesi se naspal? - očito se Miro udostojio doći prije 11 kad je stigao nabaciti  komentar koji je kod ostalih dečkiju izazvao eksplodirajući grohot.

 S Radio Banovine urlala je voditeljica kojoj je poznato da cijela Banovina  danas valjda ima kolinje pa pozdravlja sve dečke na flajšmašinama i curke kaj vredno  peču kolače, a temperatura se očito osim u kotlu zagrijavala i oko njega. 

E a kad ga je Brankec primil za stražnje noge, a ove mu se posral po 

čižmami i počel bežati, ja sam mislil da bu Brankec kol’ko se prepal na štreku odletel  - zaključio je Pero ni ne digavši pogled s noža i mesarenja. 

Je, prepal! A da ga je neki Pero možda uvatil za njušku kak spada, možda  pajcek ne bi ni razmišljal de bi pobegel - sused Brankec nije mu mogao ostati dužan. Pa ako me jednoga leta poslušaš kad ti velim kad da ga zgrabiš za noge, možda ne bi imali problema z letećim svinjami - uzvratio je Pero. 

I tako u nedogled dok se tata ne bi umiješao spominjanjem sinoćnje utakmice  koju su obojica pratili tek preko mobitela jer su bili prezauzeti naručivanjem još jedne  runde u Santa Stefanu. 

Mama izlazi i dečkima najavljuje ručak. Neki od njih se bune, neki nisu gladni,  neki bi radije preskočili ručak da prije završe, a neki se srame, ali mama se ne da.  Raspored aktivnosti na kolinju je nakon toliko godina dobro upoznala i dečke strogo  upozorava da je ne zezaju, ručak je za deset minut na stolu. 

Vrući krmenadli, zelje, žganci, jetrica i hladna piva. Sjedimo u staroj kući od  pokojne vujne, drva u staroj peći pucaju - tata veli da je to zato ke je vane baš zima,  a mi dobro grejemo nakon čega obavezno uslijedi glasni ponosni smiješak. 

Ručak je gotov, na red dolazi svinjsko salo tzv. čvarci što znači da me se kao  

najmlađeg i najmanjeg muškog sudionika ove svetkovine konačno uključuje u event.  Iduća tri sata veslo je samo moje, napuštam ga eventualno u piš pauzi. 

Evo i djeda na starom biciklu. Prestar je za hvatanje praseta, ali dovoljno  vitalan da mi namigne i veli Ajde donesi dedi jednu. Jedna je u ovom slučaju šljiva.  Tad mi je to bilo urnebesno pa bih mamu u kući skromno zamolio rakiju za dedu koju  bih poluprolivenu oprezno i ponosno donio do odredišta.  

Kak je u škole? - s neiskvarenim smiješkom pitao bi me deda i u hipu  srknuo sadržaj čašice s ilustracijom višnje. 

Dobro je, deda, malo me matematika zeza, ali ništa novo - nisam htio u  detalje, deda vjerojatno nije ni znao u koji razred idem, a kamoli da se pripremam za  neku državnu maturu. Godine i jedna svakih par sati učinili su svoje. Nisam imao  ništa protiv tih pitanja, dečki su me ostavili samog s veslom i euforičnom radijskom  voditeljicom.  

Dečki se vraćaju i testiraju smjesu za kobase koju naravno dirigira gazda  kuće, u ovom slučaju moj tata. - 2,4 % paprike vagnite, dečki!  

Dečki bi vagnuli, dali tati, tata bi podfrknutih rukava izmiješao smjesu, liznuo i  zaključio da ipak fali još ljutine - Dajte još malo, Vera voli ljuto! 

Vlado, daj još malo soli - zabrinuto je izjavio Brankec.  

Dečki! Nemojte me zezati, pa da si krevet odma kraj bunara preselim. I ovak je  dosta slano - nije se dao tata.  

Od izuzetne je važnosti da si gazda ne da reći i ne prihvati svaki prijedlog  

svojih dečki. Kredibilitet je preopasna i preškakljiva stvar da bi popustio pod  Brankecovim savjetima za smjesu ili Perinim sugestijama za idealne čvarke. 

- Vera, ja bi ti u ovo sad već metnul mleka - oprezno je Pero sugerirao mojoj  mami za čvarke. 

Ja bih se udaljio od kotla, a mama bi se kao prava gazdarica i vrsna  poznavateljica dobrog čvarka polagano podignuta nosa nagnula nad kotao i rekla: - Ne, ne, treba to još dosta. 

Znaš da kod Ive meču i luka i soli prije - pokušao se Pero izvući očito 

blesavim idejama koji bi doprinijeli jedino upropaštavanju već desetljećima starog  recepta. 

Nekoliko ispucalih crijeva za kobase i ispuštenih polupečenih čvaraka kasnije,  Pero se pomalo penje na bicikl i veli da mora doma nahraniti. Tata mu se svesrdno  sa smiješkom zahvaljuje i pozdravlja ga.  

Osam je navečer i kolinje je konačno gotovo. Iduća četiri dana tata i mama  žalit će se na bolove u leđima od tereta i šakama od nagle promjene temperature.  Nisu više dvaput šesnajst. Svejedno zadovoljno sjede za stolom u kuhinji obloženoj 

blatnim i krvavim novinskim papirom dok se u koritu natapa masna flajšmašina i puše  dugi bijeli Benston.  

- Dobro je sve prešlo - zaključuje tata.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg