proza

Ivana Butigan: Hladan tuš

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ivana Butigan (Zagreb, 1987.) diplomirala je komparativnu književnost i portugalski jezik i književnost na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pisanjem kratkih priča, koje su joj najdraža forma, počela se baviti krajem 2021. To je ujedno i prvi put da se odlučila okušati u pisanju fikcije, te nema prethodno objavljivanih radova.



 

Hladan tuš

 

 

Temperatura je pala preko noći, i premda se kroz prozor i dalje probija sunce, pogriješli biste ne uzevši jaknu na izlasku.

Toplana još nije počela grijati. Stisnuo je zube. Ledena mu je voda prvo dotaknula stopala i momentalno su mu se sve dlake na tijelu nakostriješile kao da žele pobjeći odavde. Jedna od prvih grešaka koje je napravio kad je kretao s ovom praksom bila je dopuštanje da ledeni mlaz vode odmah pogodi prsa i trenutno ga ostavi bez daha. Sad počinje sa stopalima, cjevanicama, butinama, duboko udahne kad na red dođu bubrezi i prsa, i do trenutka kad je smočio glavu, u potpunosti je izgubio osjet do gležnja. Vjerojatno i bolje, jer jedino što osjeća jest kako se brideća koža stvrdnula do konzistencije stakla i svaka kapljica koja je dotakne bodljikavi je kamenčić koji svakog trena može dovesti do rasprsnuća.

Um kontrolira tijelo, disanje kontrolira osjet, mantrao je. Neće dopustiti da mu poljuljana snaga volje pokvari plan kontroliranih neugoda koje će ga održavati na nivou spremnosti.

Na posao će otići biciklom, iako to znači 7,26 km u jednom smjeru, što u radnom danu iznosi 14,52 km po kiši, snijegu, ledu, mrazu, toplinskom valu. Dobro se razbuditi nekom aktivnosti, a i ne želi se naviknuti na automobil, klimu i preopuštenost. Želi da mu tijelo bude napeto kao struna koju život agitira svojim gudalom i proizvodi glazbu ili cvilež ovisno o uštimanosti mišića.

Za ručak će pojesti zobenu kašu s kikirikijem i bananom. Mogao bi pojesti nešto konkretnije, ali čemu? Ovo mu pruža potrebne nutrijente, energiju i zasiti ga. Uostalom, ne treba živjeti da bi jeo, već jesti da bi (pre)živio. Ne želi se dovesti u situaciju da razmazi nepce okusima, da se polakomi za aromama, da se raskvasa i da se prehranjivanje svede na traženje užitka. Svoj instrument drži uštimanim neukusnim splačinama i čeka trenutke u kojima će mu ta vještina dobro doći.

Koji su to trenuci? Ne može uprijeti prstom, ali osjeća ih, zna da spremno vrebaju iz prikrajka čekajući najmanji neoprez.

Na računu gomila plaću za plaćom. Pri kupovini se ne voli ponašati kao rasipnik i sve što poželi mora proći strogi test vremena i razuma. Trebam li zaista novu četkicu za zube? Zar nemam već jednu? Zašto želim novu jaknu? Hoću li je i dalje željeti za pet dana?

Neće. Većinu toga ne treba i neće željeti čim prođe trenutak slabosti.

Treba njegovati ovakav, optimalno održiv životni standard. Ne valja ako se čovjek opusti i navikne na dostave, taksije, luksuzne predmete. Financijska je sudbina svima neizvjesna i čemu svjesno podizati prag samo da bi stvorio takve uvjete da ti u jednom trenutku u budućnosti ne bude dovoljno?

Da pitate slučajnog prolaznika, vjerojatno nikada ne bi pogodio čime se Krešimir bavi. Dobra primanja i unosna karijera prikriveni su nemušto iskombiniranom sportskom odjećom i tenisicama izlizanih džonova s olinjalim, nepovratno zapetljanim vezicama.

Ne zanosi ga sve popularnija struja u njegovu sektoru, ne prepušta se masi: ne ulaže u dionice i kriptovalute, ne vozi bijesan automobil, ne časti se precijenjenim ručkovima. Krešimira neprestano proganja misao - što ako sve to jednoga dana nestane?

Zato si ne može dopustiti uživanje u obilju, već svakodnevno traži načine kako si zadati neugode pri obavljanju najbanalnijih radnji. Ugoda je kušnja koju treba aktivno prepoznavati i svjesno joj odolijevati. Tušira se hladnom vodom jer ako mu životne prilike nanesu vodu bez toplinske regulacije, bit će si zahvalan što se godinama baždario na neljudski niskim temperaturama i znat će: sve se isplatilo. Takav je ulog u budućnost mnogo sigurniji od investicija u fondove.

Ako mu život priušti nemogućnost gurmanske prehrane, provjereno može mjesecima preživljavati na zobenoj kaši. Ne ulaže u dionice jer je tržište previše volatilno, a kapitalizam je neodrživi sustav čiji će se krah vjerojatno osjetiti još za naših života. Zato treba uložiti u nekretninu na selu s gruntom za obrađivanje. Naravno, sadi i vlastito povrće na obradivoj zemlji koju iznajmljuje od grada, jer poanta bivanja je stvoriti samoodrživi sustav.

Život ga ne mazi, ne zato što su mu se tako poklopile zvijezde, već zato što mu on to ne dopušta, jer što ako jednom pokaže zube, a Krešo to ne bude sposoban podnijeti? Svaki dan trenira um i tijelo za anticipirane neugode kako bi uvijek bio korak ispred.

Svaka neugoda koju si sam priušti perverzno je uživanje u ideji jačanja karaktera, dok je mogućnost neugode prouzročene vanjskim faktorima potencijalna katastrofa. A upravo zato da se vjerojatnost katastrofe minimizira, bitno je prag tolerancije održavati visokim.

Trebamo se osloniti na same sebe i osposobljavati se za sve moguće situacije. Svatko za se travu pase. Trebamo biti spremni, trebamo predviđati, trebamo preuzeti kontrolu.

Zazire od dana kad bi tu kontrolu mogao izgubiti, kao onda kad je plaćajući parking sa ženinog mobitela otkrio da ga vara.

Trebao je biti pametniji. Trebao je znati da se previše odao ugodi i uljuljuškao u lažnu sigurnost zajedničke svakodnevice. Trebao je pretpostaviti da su ugodno društvo, slasni ručkovi i optimistični planovi za budućnost kratkog vijeka, te da su sigurnost, toplina i vječna ljubav lažna obećanja koja dajemo u trenucima slabosti.

Život ti kad-tad oduzme sve, a vjerovati možeš samo sebi.

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg