proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.



 

LOŠA KOB

 

Svjetlost punog mjeseca odražavala se u lokvama vruće, svježe prolivene krvi na snijegu. Iz duboke rane u mojem bedru još uvijek je kapalo, ali barem sam stajao na nogama, što se ne može reći za vepra koji je par metara dalje ležao izvaljen na bok u sasvim neprirodnom položaju i groteskno trzao stražnjim nogama. Uskoro će izdahnuti, a onda je vrijeme da nešto na brzaka prigrizem i potražim pomoć. Unatoč debelom krznenom kaputu, postajalo mi je zaista hladno.

Iznenadan nalet mećave izbrisao je svaku pomisao na kratki predah za obrok i prisilio me na pokret. Polako sam se probijao kroz borovu šumu u smjeru za koji sam pretpostavljao da je sjever, vukući vepra za sobom. Nakon par kilometara trebao bih doći do planinarskog doma. Stvarno ne znam gdje mi je pamet bila da noćas krenem u lov, još usred ovakvog vremena. Ali, isplatilo se.

Ubrzo sam došao do ruba šume i ugledao cestu. Odložio sam vepra i sjeo na zaštitnu ogradu, da malo odahnem. Glasno sam zijevnuo, na što je iz šume ubrzo došao odgovor u vidu zavijajućeg čopora vukova. Možda je ipak vrijeme da krenem. Ponovno sam uhvatio vepra za stražnje noge i krenuo dalje. Polako sam hodao uz cestu dok me šibao vjetar, u nadi da će naići netko tko bi mi ponudio prijevoz. Makar, kolika je šansa da postoji još jedan idiot poput mene koji je noćas van svog toplog doma? Sve nade sam položio u pozamašnu populaciju budala ovog svijeta. Hajde, gdje si, moj stupidni spasitelju?

Kao da je moja molitva dospjela do uha nekog sveca zaštitnika neinteligentnih, vidio sam kako snijegom zametenu cestu ispred mene obasjava svjetlost farova. Odahnuo sam i veselo se okrenuo, istovremeno mašući rukom prema mom novom najboljem prijatelju. Na moje iznenađenje, golemi SUV koji se kretao prema meni je potrubio, naglo ubrzao, jedva zadržao putanju kojom se kretao i ubrzo nestao iz vidika. Dakle, nevjerojatno. Kamo ide ovaj svijet? Ranjena tijela, ali još više duha, nastavio sam drhteći koračati cestom. J-j-još-š m-m-malo pa s-sam t-t-tamo.

Već sam mislio pasti u mekani, hladan zagrljaj snježne smrti, kad sam ugledao najljepši mogući prizor – kao gorostas koji sjedi usred šume, planinarski dom se udobno smjestio među stablima i čekao moj dolazak. Kada sam se približio, primijetio sam da svjetla nisu upaljena. Ok, usred noći je, možda i nije tako čudno. Odložio sam vepra na parkiralištu, prišao ulazu i pokušao ući. Zaključano. Pokucao sam, ali bez odgovora. Hmh.

Odlučio sam napraviti krug oko zgrade, pokušati pronaći neki drugi ulaz. Maleni odvojak ceste vodio je do stražnje strane planinarskog doma i ravno u garažu. Pokušao sam podići metalna vrata; srećom, nisu bila zaključana i uz dosta škripe i cviljenja (s moje strane) uspio sam ih otvoriti. Unutra sam imao što vidjeti – isti onaj SUV koji me zaobišao na cesti! Tako dakle! E, kad te nađem brate, jeb'o si ježa.

Dok sam pipao rukama po zidovima da pronađem prekidač za svjetlo, nogom sam slučajno udario težak metalni predmet koji je rekao KLAK! Kada sam napokon upalio svjetlo, zaprepastilo me s kakvim to psihopatima imam posla – na podu je ležala zamka za medvjede na koju sam zamalo stao. I to točno pred vratima koja vode dalje u zgradu! Pa mislim, stvarno. Na trenutak sam razmišljao bi li mi bilo pametnije ovdje stati i tu se zagrijati koliko mogu, ali kad sam otškrinuo vrata, zapuhnuo me miris svježe hrane kojem nisam mogao odoljeti.

Veselo sam krenuo mračnim hodnicima, pitajući se tko je taj dragi kuhar koji usred noći priprema gozbu, kad me odjednom iz prikrajka iznenadio glasan prasak sačmarice. Malena zrna sačme su velikom brzinom proletjela kraj moje glave i natjerala me u bijeg. Nasumce sam jurio po hodnicima, dok je za mnom trčao neki manijak. Lovac je postao lovina. U svom adrenalinom ispunjenom bijegu nisam ni primijetio jesam li pogođen ili ne. Valjda me podsvjesno vodio nos, jer sam ubrzo završio u kuhinji. Zatvorio sam vrata za sobom, zgrabio najbliži kuhinjski element i postavio ga pred vrata. Prislonio sam uho na zid do ulaza u pokušaju da čujem dolazak svog napadača, kad me iznenadila snažna bol u vratu.

Ponadao sam se da je ovo samo noćna mora, jer je sve i djelovalo tako. Posljednja pomisao mi je bila da danas ionako nisam bio sav svoj i ne znam što mi je ovo trebalo. Pao sam na pod kuhinje i prije nego što sam po posljednji put sklopio oči, vidio sam mladu djevojku kako stoji nada mnom, držeći krvavu srebrnu viljušku u ruci.

Djevojka je svom snagom jedva uspjela pomaknuti razvaljeni element koji je blokirao kuhinjska vrata, tek toliko da muškarac s druge strane proviri glavom. „Hej, je li sve ok? Jesi dobro?“ – „Jesam, sredila sam ga. Nije me uopće primijetio, pa sam ga zaskočila s leđa. Sva sreća pa sam na vrijeme pronašla onu srebrninu koju smo čuvali za božićni domjenak.“ – „...I sva sreća što nisi mislila da sam lud kad sam ti rekao da sam vidio vukodlaka na cesti.“

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg