proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.



 

LOŠA KOB

 

Svjetlost punog mjeseca odražavala se u lokvama vruće, svježe prolivene krvi na snijegu. Iz duboke rane u mojem bedru još uvijek je kapalo, ali barem sam stajao na nogama, što se ne može reći za vepra koji je par metara dalje ležao izvaljen na bok u sasvim neprirodnom položaju i groteskno trzao stražnjim nogama. Uskoro će izdahnuti, a onda je vrijeme da nešto na brzaka prigrizem i potražim pomoć. Unatoč debelom krznenom kaputu, postajalo mi je zaista hladno.

Iznenadan nalet mećave izbrisao je svaku pomisao na kratki predah za obrok i prisilio me na pokret. Polako sam se probijao kroz borovu šumu u smjeru za koji sam pretpostavljao da je sjever, vukući vepra za sobom. Nakon par kilometara trebao bih doći do planinarskog doma. Stvarno ne znam gdje mi je pamet bila da noćas krenem u lov, još usred ovakvog vremena. Ali, isplatilo se.

Ubrzo sam došao do ruba šume i ugledao cestu. Odložio sam vepra i sjeo na zaštitnu ogradu, da malo odahnem. Glasno sam zijevnuo, na što je iz šume ubrzo došao odgovor u vidu zavijajućeg čopora vukova. Možda je ipak vrijeme da krenem. Ponovno sam uhvatio vepra za stražnje noge i krenuo dalje. Polako sam hodao uz cestu dok me šibao vjetar, u nadi da će naići netko tko bi mi ponudio prijevoz. Makar, kolika je šansa da postoji još jedan idiot poput mene koji je noćas van svog toplog doma? Sve nade sam položio u pozamašnu populaciju budala ovog svijeta. Hajde, gdje si, moj stupidni spasitelju?

Kao da je moja molitva dospjela do uha nekog sveca zaštitnika neinteligentnih, vidio sam kako snijegom zametenu cestu ispred mene obasjava svjetlost farova. Odahnuo sam i veselo se okrenuo, istovremeno mašući rukom prema mom novom najboljem prijatelju. Na moje iznenađenje, golemi SUV koji se kretao prema meni je potrubio, naglo ubrzao, jedva zadržao putanju kojom se kretao i ubrzo nestao iz vidika. Dakle, nevjerojatno. Kamo ide ovaj svijet? Ranjena tijela, ali još više duha, nastavio sam drhteći koračati cestom. J-j-još-š m-m-malo pa s-sam t-t-tamo.

Već sam mislio pasti u mekani, hladan zagrljaj snježne smrti, kad sam ugledao najljepši mogući prizor – kao gorostas koji sjedi usred šume, planinarski dom se udobno smjestio među stablima i čekao moj dolazak. Kada sam se približio, primijetio sam da svjetla nisu upaljena. Ok, usred noći je, možda i nije tako čudno. Odložio sam vepra na parkiralištu, prišao ulazu i pokušao ući. Zaključano. Pokucao sam, ali bez odgovora. Hmh.

Odlučio sam napraviti krug oko zgrade, pokušati pronaći neki drugi ulaz. Maleni odvojak ceste vodio je do stražnje strane planinarskog doma i ravno u garažu. Pokušao sam podići metalna vrata; srećom, nisu bila zaključana i uz dosta škripe i cviljenja (s moje strane) uspio sam ih otvoriti. Unutra sam imao što vidjeti – isti onaj SUV koji me zaobišao na cesti! Tako dakle! E, kad te nađem brate, jeb'o si ježa.

Dok sam pipao rukama po zidovima da pronađem prekidač za svjetlo, nogom sam slučajno udario težak metalni predmet koji je rekao KLAK! Kada sam napokon upalio svjetlo, zaprepastilo me s kakvim to psihopatima imam posla – na podu je ležala zamka za medvjede na koju sam zamalo stao. I to točno pred vratima koja vode dalje u zgradu! Pa mislim, stvarno. Na trenutak sam razmišljao bi li mi bilo pametnije ovdje stati i tu se zagrijati koliko mogu, ali kad sam otškrinuo vrata, zapuhnuo me miris svježe hrane kojem nisam mogao odoljeti.

Veselo sam krenuo mračnim hodnicima, pitajući se tko je taj dragi kuhar koji usred noći priprema gozbu, kad me odjednom iz prikrajka iznenadio glasan prasak sačmarice. Malena zrna sačme su velikom brzinom proletjela kraj moje glave i natjerala me u bijeg. Nasumce sam jurio po hodnicima, dok je za mnom trčao neki manijak. Lovac je postao lovina. U svom adrenalinom ispunjenom bijegu nisam ni primijetio jesam li pogođen ili ne. Valjda me podsvjesno vodio nos, jer sam ubrzo završio u kuhinji. Zatvorio sam vrata za sobom, zgrabio najbliži kuhinjski element i postavio ga pred vrata. Prislonio sam uho na zid do ulaza u pokušaju da čujem dolazak svog napadača, kad me iznenadila snažna bol u vratu.

Ponadao sam se da je ovo samo noćna mora, jer je sve i djelovalo tako. Posljednja pomisao mi je bila da danas ionako nisam bio sav svoj i ne znam što mi je ovo trebalo. Pao sam na pod kuhinje i prije nego što sam po posljednji put sklopio oči, vidio sam mladu djevojku kako stoji nada mnom, držeći krvavu srebrnu viljušku u ruci.

Djevojka je svom snagom jedva uspjela pomaknuti razvaljeni element koji je blokirao kuhinjska vrata, tek toliko da muškarac s druge strane proviri glavom. „Hej, je li sve ok? Jesi dobro?“ – „Jesam, sredila sam ga. Nije me uopće primijetio, pa sam ga zaskočila s leđa. Sva sreća pa sam na vrijeme pronašla onu srebrninu koju smo čuvali za božićni domjenak.“ – „...I sva sreća što nisi mislila da sam lud kad sam ti rekao da sam vidio vukodlaka na cesti.“

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg