intervju

Marija Dejanović: Mislim da smo po kvaliteti ravnopravni s književnostima mnogo većih država

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Marija Dejanović je u uži izbor ušla s pričom ''Lanac''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljice.



 
 
- Gdje i kako živiš?

Živim posvuda, puno putujem. Trudim se živjeti na način koji smatram ispravnim.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Povezivanje s drugim ljudima i samoća jednako su ljekoviti. Oni su ljekoviti jedino ako su u dovoljnoj mjeri oboje prisutni, inače postaju otrovi.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost je za mene način da zajedno budemo pojedinci.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Sviđa mi se što knjige imaju korice. Svijest o opipljivom početku i kraju me smiruje.

 

- A ono najgore?

Znanje da upravo danas negdje izlazi neka knjiga koja je kao stvorena za mene, a ja nikad neću saznati da postoji.

 

- Koje su tvoje teme?

Odnos između identiteta migrantkinje i različitih prostora, prirode, životinja, drugih ljudi i društva. Također, dinamika potrebe za autonomnosti i potrebe da pripadam nekome, negdje.

 

- Što ti je motiv za pisanje?

Pisanje. I mogućnost da će to što napišem nekome nešto značiti.

 

- Što te drži u ovom vremenu?

Nedostupnost vremeplova.

 

- Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Kako u zadnje vrijeme dosta vremena provodim u Grčkoj, upoznala sam ovdašnju mlađu književnu scenu. Krasni ljudi, jako talentirani. Nažalost, rijetko kad ih se igdje poziva ili prevodi. Jedino ih se pozivalo kad je u Grčkoj bila ekonomska kriza pa ih se na silu pokušalo plasirati na van kao „pjesnike krize“, čemu se oni, naravno, nisu odazvali jer takva kategorizacija naprosto ne odgovara njihovim tekstovima. Iz toga se razvila velika rasprava na grčkoj književnoj sceni – je li trebalo „iskoristiti priliku“ za međunarodnu vidljivost, ili bi takvo lažno predstavljanje sebe kao ubogih pjesnika koji pišu uglavnom o tome kako je u Grčkoj grozno bio čin autokolonizacije. O tome sam s Thanosom Gogosom nedavno napisala jedan poduži esej za Versopolis Review (link).

 

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Priče koje su mi roditelji pričali prije spavanja.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Mi smo generacija koja će spasiti planet ili ga uništiti.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Gotovo svi pisci iz moje generacije ostavili su na mene dobar dojam. Čini mi se da imamo jako snažnu mlađu scenu autorica i autora. U usporedbi s, recimo, grčkom scenom, koja mi je poznata, čini mi se da su nas od početka starije generacije pisaca uključivale i podržavale, na čemu sam im zahvalna. A puno smo se i čitali i nastupali zajedno. Svi ti međuljudski aspekti književne scene mi malo nedostaju dok sam ovdje u Grčkoj. Nedostaje mi ići na čitanja, tribine,  promocije knjiga, festivale i slušati uživo svoje kolegice i kolege.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

To je svakako važna činjenica. Drago mi je da žene pišu i da ih se čita, da se njihovim djelima pridaje značaj. Ženski su glasovi bitni jednako koliko i muški.

 

- Što je ono što bi željela napisati?

Nedavno mi je na čitanju prišla jedna predivna djevojka s nevjerojatno toplom karizmom i rekla da joj je moja knjiga pomogla jer se zbog nje osjećala kao da nije sama i kao da postoji netko tko se osjeća poput nje. To je bio jedan od trenutaka kad sam osjetila ljepotu i moć književnosti, pa mogu reći da želim napisati još knjiga koje će doprijeti do ljudi i biti im prijateljice.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Jako puno mi znači uži izbor na 7Km. Iznimno poštujem autorice i autore koji su u žiriju i njihova afirmativna poruka u vezi mojih prvih proznih tekstova svakako je ohrabrenje da nastavim pisati svoj prvi roman. 

 

- Što pisac treba raditi?

Pisac treba čitati, slušati i gledati.

 

- Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Ako netko ima potrebu činiti svijet boljim mjestom, a pisanje je način na koji djeluje, zašto ne.

 

- Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čitate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli?

Jako poštujem našu suvremenu književnu scenu. Mislim da smo po kvaliteti ravnopravni s književnostima mnogo većih država. Voljela bih kad bi se našu književnost više prevodilo i čitalo vani, te kad bi se o postojećim inozemnim uspjesima pojedinih naših autorica i autora više govorilo kod nas.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Jako mi je važno da pišem. Pisanje mi je suštinska potreba i prostor slobode.

 

- Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Hoćeš još jednu kavu?


- I što biste odgovorili?

Naravno.



 

 

Fotografija: Ognjen Karabegović

 


 


 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg