Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
- Gdje i kako živiš? Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...
Živim u dva grada, Oslu i Rijeci. U Oslu je život malen i asketski, u Rijeci dinamičan. Imam psa Capalicu. Ona putuje sa mnom i sad puni svoju drugu putovnicu.
Sklona sam gniježđenju i zajednica mi je jako važna. Volim beskrajne kave, duge noćne izlaske, kućna druženja i Youtube partyje. Gradska sam životinja i osjećam se najbolje na betonu, u centru grada.
- Što je tebi, i za tebe, književnost?
Prostor da se obračunam s jezikom.
- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?
Pletenje – jezika, pojmova, slika, očekivanja, persona.
- A ono najgore?
Čekanje.
- Koje su tvoje teme?
U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme. Zanima me odudaranje i podudarnost, regularnost tamo gdje je ne bi trebalo biti i ispadi kaosa tamo gdje sve djeluje uniformno. Želim pisati informativno, s čitateljem podijeliti anegdotu ili podatak koji bih podijelila i sa svojim prijateljima, a da si pritom dopuštam formalne zahvate koji nisu mogući u svakodnevnoj komunikaciji.
Trenutno se bavim temom mentalnog zdravlja, ali u nekom najširem smislu mislim da su moje teme tabui i traume i sve ostalo što već ide pod osmu kuću zodijaka.
- Što ti je motiv za pisanje?
Čitanje. Nuspojava književnosti koja mi odgovara je jezični višak pa me vrlo često pravi ulomak tjera za tipkovnicu. Iako se predmet pisanja nametne kasnije, zapravo je ritam taj koji mi gura riječi u usta.
- Što te drži u ovom vremenu?
Kofein, pas, cigarete, štrukani pelin, add to cart opcija na Aliexpressu, vožnja romobilom.
- Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?
Dunja Matić, Darko Šeparović, Luka Bekavac, Asja Bakić, Antonio Sebastian Kukavica – mnogo je autora kojima se veselim, a uzmemo li u obzir kako su regionalni izdavači poput Kontrasta i Booke doprinijeli tome da su nam dostupniji i drugi (postjugoslavenski) autori, izbora će biti sve više, scena će biti sve veća.
Također, sve je više književnih podcasta i blogova, a kako sam nedavno za potrebe doktorata imala prilike surađivati s fantastičnim Bookvalistima, otkrila sam da booktube, booktok i book- svašta cvjetaju u regiji.
- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?
Moj je ukus velika kaša različitih utjecaja: Daša Drndić, Dubravka Ugrešić, Olga Tokarczuk, Herta Müller, W.G. Sebald, Thomas Berhnard, Danijel Dragojević, Silvya Plath, David Simon, Phoebe Waller-Bridge, Paolo Sorrentino, It's Always Sunny in Philadelphia, drag kultura, Katya Zamolodchikova, Dolly Parton, Fran Lebowitz, Erykah Badu, Senidah, Lana del Rey, Basquiat, Hieronymus Bosch, europski animirani film, Grace Coddington… Tražim, gomilam, preslagujem i sretna sam kada pronađem još nešto.
- Kako vidiš svoju generaciju?
Kao onu koja će morati stvoriti Dvadeset i drugo stoljeće.
- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?
Nedavno sam pripremajući bilješke o Daši Drndić pronašla podatak da je jedan poznati hrvatski kritičar njezine prve romane nazvao kuhinjskom književnošću.
Žene su stoljećima sustavno otpisivane kao nebitne, a s obzirom da se još nije dogodilo da je netko kategorički muškarcima oduzeo prostor na temelju pretpostavke da „samo proizvode kafanska laprdanja“ ili slično, svako uključivanje žena smatram dobrodošlim. Sve ostalo je pitanje navike.
- Što je ono što bi željela napisati?
Roman u ključu čakavskog folklora, scenarij za seriju koja se bavi riječkim institucijama, SF roman, slavensku slikovnicu, kolaborativni roman i barem jedno apokrifno evanđelje za religiju u nastajanju.
- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?
Ulazak u uži izbor mnogo mi znači. Dok sam svoje tekstove još držala u ladicama, vjerovala sam kako je ono što slijedi nakon odluke o iskoračivanju lako, ali sam vrlo brzo naučila da prilika ima manje no što sam mislila, da se na većinu stvari jako dugo čeka i da većina mejlova ostaje neodgovorena.
- Što pisac treba raditi?
Čitati, igrati se, zaigrano psovati.
- Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?
Vjerujem da velike i teške teme imaju nijanse i da te nijanse ne treba zaobići, a tako nešto često nije izvedivo kada se piše projektno i kada se ima u vidu samo strogi koncept ili problem. Nisam sigurna postoji li pisanje koje nije angažirano, ali sam svakako sigurna kako postoji loša književnost koju proizvodi angažman kao i loša književnost koju proizvodi neosjetljivost.
- Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čiatate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli?
Intenzivno pratim suvremenu hrvatsku i regionalnu književnu scenu, trudim se otkrivati nova imena, biti upoznata s onime što trenutno pišu oni meni već dragi i poznati. Vjerujem kako se u hrvatskoj književnosti u posljednjih nekoliko godina dogodilo više značajnih pomaka i kako smo u jeku jako plodna i zanimljiva razdoblja.
Primjerice, nakon dugo godina pojavio se književni superstar poput Kristiana Novaka, a vjerujem kako takvu čitanost hrvatska književnost nije imala još od Tribusonovih najboljih dana. Tu je još i čakavska poezija Eveline Rudan, pojava koja je sasvim zasluženo, ali za neke ustaljene ukuse, neočekivano privukla pažnju i koja će neosporno mijenjati načine na koji poimamo razvoj poetske scene. Antonio Sebastian Kukavica, autor za kojeg vjerujem kako će tek dobiti svoju publiku i koji bi mogao bolje biti prepoznat u internacionalnim nego domaćim okvirima, prije ili kasnije će postati veliko ime hrvatske književnosti.
- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?
U jednom romanu sam naišla na sličicu u kojoj su neku ženu usmrtile njezine knjige - police su pod težinom popustile i knjige su joj počele padati na glavu. Čini se kao prikladan opis.
- Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?
I što biste odgovorili?
Trenutna preporuka za knjigu, seriju, album, film?
Knjiga: Mo Yan Promjena
Serija: Lazy in Space – Bee and Puppycat
Album: Rosalia Motomami
Film: Everything Everywhere All At Once .
Fotografiaj: Eva Simčić
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.