intervju

Ljiljana Logar: Dinamičnost me inspirira više nego statičnost

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Ljiljana Logar je u uži izbor ušla s pričom ''Život u doba kodova''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljice.



 

- Gdje i kako živiš?

Trenutno sam u Portugalu, ali preispitujem potencijalno sljedeće odredište. Generalno, rekla bih da je dobro, neke su se bitne stvari posložile, a vitamina D mi ne manjka.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... 

Posljednje dvije godine bile su i teške i uzbudljive i pune prevrata. Korona me dočekala u Lisabonu, potakla na temeljitu promjenu stila života, a potom i ispratila u novu karijeru. Iako je društveni život tu pomalo patio, fokus se prebacio na introspekciju i neke druge prioritete. Dolaze novi izazovi, ali trenutno sam zahvalna da su granice otvorene, rođendani proslavljeni, a odlazak na kavu ne zahtjeva provjere zdravstvenih kartona.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost je, rekla bih, točka spajanja: spoj svjetova, stvarnih i mogućih iskustava i paralelnih života. Književnost je istovremeno i fikcija i jedina priča kojoj možemo vjerovati.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Vjerojatno to da poziva na preispitivanje u kontroliranim uvjetima: kreneš dobro znanom rutom, ali te put uvijek odvede u nekim neočekivanim smjerovima.

 

- A ono najgore?

Ne pada mi na pamet ništa što bih mogla uvrstiti u ovu kategoriju. Mislim da je sasvim u redu da neke stvari u životu dolaze bez negativne strane. 

 

- Koje su tvoje teme?

Pronalaženje začudnog u svakodnevnom. 

 

- Što ti je motiv za pisanje?

Sve što doživim, vidim, čujem. Dinamičnost me inspirira više nego statičnost.

 

- Što te drži u ovom vremenu?

Živimo u doba ogromnog potencijala, a to je istovremeno i blagoslov i prokletstvo: danas je sve moguće, lako je izgubiti fokus i to može izluditi čovjeka. Kad primijetim da me hvata tjeskoba, vraćam se temeljima: dobrom društvu najdražih mi ljudi, dobroj knjizi, istezanju kralježnice (iz svake priče mora iskočiti neka skolioza) i pokojoj čaši blaženog portugalskog vina.

 

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Romani struje svijesti, Ionesco i lokalna knjižnica iz koje sam odmalena dovlačila knjige svih žanrova na gotovo dnevnoj bazi, ovako kad bih morala nešto izlanuti na prvu. Čitavo 20. stoljeće jako mi je zanimljivo, a sjećam se da mi je otkriće avangarde još u srednjoj školi došlo kao nekakvo formativno iskustvo.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Što reći o ljudima koji su igrali zmiju na Nokiji 3310, imali profile na Myspaceu i sad okreću očima na TikTok? Nemam pojma, mislim da smo nasumični kao i razvoj tehnologije uz koju smo odrastali.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Teško mi je istog trenutka izdvojiti nekog, pogotovo generacijski, jer sam u posljednje vrijeme jako zanemarila domaću scenu - ne svojim izborom, nego mi nije tako lako dostupna u Portugalu. Kao autore koji su na mene ostavili dojam svakako bih spomenula Ivanu Sajku, a sjećam se da me je roman Tee Tulić Kosa posvuda oborio s nogu. Na međunarodnoj mi je sceni odlično kako je Rupi Kaur napravila popularno čudo iz svoje poezije, a već dugo me nešto nije toliko razveselilo kao otkriće Anne Burns, čije me pripovijedanje toliko oduševilo da ću i nju ubaciti ovdje, iako je generacija moje mame.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Oklijevam komentirati, ali mislim da nama ženama uvijek treba nešto više ohrabrivanja i promišljanja da bismo istupile s nečim u javnost; možda nam je dosta oklijevanja.

 

- Što je ono što bi željela napisati?

Dramu.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi puno jer svako priznanje dođe kao ohrabrenje, a pisanje je često ranjiva aktivnost. Dobra prihvaćenost napisanog dolazi kao neko dobronamjerno namigivanje da je sasvim okej i ako nastavim.

 

- Što pisac treba raditi?

S pozicije profitabilnosti, vjerojatno još nekoliko poslova.

 

- Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Ne trebaju ništa.

 

- Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Hoće li to više?

 

- I što biste odgovorili?

Eto, samo bih još nešto rekla.

 


 

 

 

 

Fotografija: Ljiljana Logar

 

 

 


 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg