poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.



Izbor iz poezije

 

Prijevod s finskoga: Boris Vidović

 

 

 

Pečem vuru na tvojoj staroj tavici (Paistan lönttiä sun vanhalla pannulla)

 

                                               pečem vuru

                                    na tvojoj staroj tavici

                        u tvojoj staroj kuhinji

                        mast klizi i jurca

                        kiselina postaje slatka

                        vura počinje curkati

                        šparet ti je pod kontrolom

            pupoljci tvoje pelargonije svjetlucaju

            milovani suncem na prozoru

divim se tvojem posuđu

goloj prirodnosti tvoje daske za peglanje

okrećem vuru

na ljetnom vjetru svira špricanje akvarela

grad je curkava harmonika koju znojni sumo kerubin baca prema obali vremena

nisam znao da vrijeme ima obalu

da se satalno povlači poput oseke prema okrutnoj mjesečini i voćkama kruške

nisam to znao prije no što sam vidio tvoju ljušturu školjke

miris vure je miris slatkog Sizifa i beskrajnog znoja

suveniri s putovanja lijepo ti vise na zidu poput zubiju

tvoj osmijeh me urazumljuje

zašto bih plakao zbog osušene aspidistre daleke kraljevske kuće

zašto bih brinuo zbog cijene celuloze

u godini kad šiške dobro rode

vura se kuha i postaje sočna

sanjam praktične snove, rijetko krv, brtvilo drži

ja sam obziran i utilitaran

ide mi na kurac sreća fašista

u ovakvoj večeri koja se spušta u ogromnoj mekoći poput pletenice

zrak se smirujuće kreće i posvuda ga je

srce mi je usamljeni piroman

tiho rominjanje tvoje glazbe je neiscrpni benzin

pod neugasivim iskrenjem, srce mi je

dvoglavi frik koji pluta u kloroformu

vura se sve ljepše zlati

trupe su uz podršku trupa opet prešle granicu

ljudi iz gore nisu poput ljudi iz doline

divim se tvojoj gipkoj mudrosti

tvoja stara tavica stvarno je dobra

tvoja stara kuhinja žari se poput bombona

malo spuštam temperaturu tako će dulje trajati

puštaš smijeh narodnih masa da uđe s balkona unutra

vura se peče

u svijesti masa ima strašnih rupa

ali noću se one zatvaraju

vura se peče

noću se iz morske pjene diže nešto bezbožno

            kuće se skupljaju u krug i navijaju

                        plešeš među njima poput rascvjetane mahovine

                                    vura se peče         

                                               već osjećam sol

                                               vura se peče, vura

                                                           je gotova

 

 

 


 

Osmoga dana (Kahdeksantena päivänä)

 

            osmoga dana

bog je stvorio svoju kožu

ja sam unajmio sobu u hotelu

i čekao dok se otrov ne raščisti. listao sam

bibliju i jelovnik, gledao vijesti o bombardiranju

 

            televizijski rat tako je pun nostalgije

poput pečenih jetrica, muškog znoja. noću uz cestu

poklopac motora ostao je podignut čitavi gradovi

ovdje se rađa nova rasa ljudi

to zovemo poduzetništvom

            ispod kreditne katrice prsti se

            uz trzaj dodiruju, ponekad

se odlomi nokat, odlomi se

komad divovske države i otpluta. polarni medvjedi

se tope, ledolomci se lome, koraljni greben

se otkori. kosti carske obitelji

su skupljene i oni opet piju čaj. opća skupština

puna je nauljenih skliskih hrvača

stare pripovijesti

stavljaju se u rezalicu i iznova lijepe selotejpom. svi su grmovi

            u plamenu. magnetičnost tvojih pjega

            ometa prijemnik

moraš me uzeti. više nema jeftine kobasice

više nema zemlje koja proizvodi

meso gospođica. drži me. u ovom nastavku

posljednji faraoni putuju na zapad

bez utrobe bez kartica sa čipovima

            bez pauza za reklame

            zemljom se ne može više vladati

kao ni morem. gle: carski oklopni brodovi

na pučini prije no što stignu ispaliti i jedan hitac

udaraju u fatamorganu

            i tonu

 

            i to je ono što imamo

minute u kojima tek iščahureni leptir

suši svoja nova krila, prva ljubav

upravo počinje. romantika

            nije romantika

            pješčani sat se ne okreće

            nitroceluloza gori

 

 

Intelektualci (Älyköt)

 

            nakon filma

idemo na pivo i razgovaramo o ljubavi

o tome kako u scenama glazba i osvjetljenje i      

            ritam uspaljenog dijaloga

            manipulira voajera

i kako u tome nema ničega osebujnoga & novoga

            a nakon ljubavi

idemo na pivo i razgovaramo o smrti

o tome kako između završne špice i uvoda stane

            iluzija o stoljeću

            kao da je to vlastito iskustvo

i kako takva linearnost nije zanimljiva

            a nakon smrti

idemo na pivo i razgovaramo o filmovima

i tome kako izvan zbivanja u tami svi

žude uroniti u tu duboku

maznu svjetlost koja

se reflektira na sedefu ekrana, i o umirućim

            mjehurićima u pivskim čašama, ispod šiški

            i čela premda je to samo

citat a mi razgovaramo onako kako su još

            prvi ljudi razgovarali, svega čas ranije kad se

žarka sjena ruke penjala stijenom dok je vatra derala noć

 

            ali onaj tko je izmislio vatru izmislio je i tamu

 

i ne možemo izaći iz kruga tih riječi osim

            kad nas na to natjera izuzetna glad

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg