poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Izbor iz poezije

Prijevod s finskoga: Boris Vidović

Pečem vuru na tvojoj staroj tavici (Paistan lönttiä sun vanhalla pannulla)

                                               pečem vuru

                                    na tvojoj staroj tavici

                        u tvojoj staroj kuhinji

                        mast klizi i jurca

                        kiselina postaje slatka

                        vura počinje curkati

                        šparet ti je pod kontrolom

            pupoljci tvoje pelargonije svjetlucaju

            milovani suncem na prozoru

divim se tvojem posuđu

goloj prirodnosti tvoje daske za peglanje

okrećem vuru

na ljetnom vjetru svira špricanje akvarela

grad je curkava harmonika koju znojni sumo kerubin baca prema obali vremena

nisam znao da vrijeme ima obalu

da se satalno povlači poput oseke prema okrutnoj mjesečini i voćkama kruške

nisam to znao prije no što sam vidio tvoju ljušturu školjke

miris vure je miris slatkog Sizifa i beskrajnog znoja

suveniri s putovanja lijepo ti vise na zidu poput zubiju

tvoj osmijeh me urazumljuje

zašto bih plakao zbog osušene aspidistre daleke kraljevske kuće

zašto bih brinuo zbog cijene celuloze

u godini kad šiške dobro rode

vura se kuha i postaje sočna

sanjam praktične snove, rijetko krv, brtvilo drži

ja sam obziran i utilitaran

ide mi na kurac sreća fašista

u ovakvoj večeri koja se spušta u ogromnoj mekoći poput pletenice

zrak se smirujuće kreće i posvuda ga je

srce mi je usamljeni piroman

tiho rominjanje tvoje glazbe je neiscrpni benzin

pod neugasivim iskrenjem, srce mi je

dvoglavi frik koji pluta u kloroformu

vura se sve ljepše zlati

trupe su uz podršku trupa opet prešle granicu

ljudi iz gore nisu poput ljudi iz doline

divim se tvojoj gipkoj mudrosti

tvoja stara tavica stvarno je dobra

tvoja stara kuhinja žari se poput bombona

malo spuštam temperaturu tako će dulje trajati

puštaš smijeh narodnih masa da uđe s balkona unutra

vura se peče

u svijesti masa ima strašnih rupa

ali noću se one zatvaraju

vura se peče

noću se iz morske pjene diže nešto bezbožno

            kuće se skupljaju u krug i navijaju

                        plešeš među njima poput rascvjetane mahovine

                                    vura se peče         

                                               već osjećam sol

                                               vura se peče, vura

                                                           je gotova

Osmoga dana (Kahdeksantena päivänä)

            osmoga dana

bog je stvorio svoju kožu

ja sam unajmio sobu u hotelu

i čekao dok se otrov ne raščisti. listao sam

bibliju i jelovnik, gledao vijesti o bombardiranju

            televizijski rat tako je pun nostalgije

poput pečenih jetrica, muškog znoja. noću uz cestu

poklopac motora ostao je podignut čitavi gradovi

ovdje se rađa nova rasa ljudi

to zovemo poduzetništvom

            ispod kreditne katrice prsti se

            uz trzaj dodiruju, ponekad

se odlomi nokat, odlomi se

komad divovske države i otpluta. polarni medvjedi

se tope, ledolomci se lome, koraljni greben

se otkori. kosti carske obitelji

su skupljene i oni opet piju čaj. opća skupština

puna je nauljenih skliskih hrvača

stare pripovijesti

stavljaju se u rezalicu i iznova lijepe selotejpom. svi su grmovi

            u plamenu. magnetičnost tvojih pjega

            ometa prijemnik

moraš me uzeti. više nema jeftine kobasice

više nema zemlje koja proizvodi

meso gospođica. drži me. u ovom nastavku

posljednji faraoni putuju na zapad

bez utrobe bez kartica sa čipovima

            bez pauza za reklame

            zemljom se ne može više vladati

kao ni morem. gle: carski oklopni brodovi

na pučini prije no što stignu ispaliti i jedan hitac

udaraju u fatamorganu

            i tonu

            i to je ono što imamo

minute u kojima tek iščahureni leptir

suši svoja nova krila, prva ljubav

upravo počinje. romantika

            nije romantika

            pješčani sat se ne okreće

            nitroceluloza gori

Intelektualci (Älyköt)

            nakon filma

idemo na pivo i razgovaramo o ljubavi

o tome kako u scenama glazba i osvjetljenje i      

            ritam uspaljenog dijaloga

            manipulira voajera

i kako u tome nema ničega osebujnoga & novoga

            a nakon ljubavi

idemo na pivo i razgovaramo o smrti

o tome kako između završne špice i uvoda stane

            iluzija o stoljeću

            kao da je to vlastito iskustvo

i kako takva linearnost nije zanimljiva

            a nakon smrti

idemo na pivo i razgovaramo o filmovima

i tome kako izvan zbivanja u tami svi

žude uroniti u tu duboku

maznu svjetlost koja

se reflektira na sedefu ekrana, i o umirućim

            mjehurićima u pivskim čašama, ispod šiški

            i čela premda je to samo

citat a mi razgovaramo onako kako su još

            prvi ljudi razgovarali, svega čas ranije kad se

žarka sjena ruke penjala stijenom dok je vatra derala noć

            ali onaj tko je izmislio vatru izmislio je i tamu

i ne možemo izaći iz kruga tih riječi osim

            kad nas na to natjera izuzetna glad