Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Izbor iz poezije
Prijevod s finskoga: Boris Vidović
Pečem vuru na tvojoj staroj tavici (Paistan lönttiä sun vanhalla pannulla)
u tvojoj staroj kuhinji
mast klizi i jurca
kiselina postaje slatka
vura počinje curkati
šparet ti je pod kontrolom
pupoljci tvoje pelargonije svjetlucaju
milovani suncem na prozoru
divim se tvojem posuđu
goloj prirodnosti tvoje daske za peglanje
okrećem vuru
na ljetnom vjetru svira špricanje akvarela
grad je curkava harmonika koju znojni sumo kerubin baca prema obali vremena
nisam znao da vrijeme ima obalu
da se satalno povlači poput oseke prema okrutnoj mjesečini i voćkama kruške
nisam to znao prije no što sam vidio tvoju ljušturu školjke
miris vure je miris slatkog Sizifa i beskrajnog znoja
suveniri s putovanja lijepo ti vise na zidu poput zubiju
tvoj osmijeh me urazumljuje
zašto bih plakao zbog osušene aspidistre daleke kraljevske kuće
zašto bih brinuo zbog cijene celuloze
u godini kad šiške dobro rode
vura se kuha i postaje sočna
sanjam praktične snove, rijetko krv, brtvilo drži
ja sam obziran i utilitaran
ide mi na kurac sreća fašista
u ovakvoj večeri koja se spušta u ogromnoj mekoći poput pletenice
zrak se smirujuće kreće i posvuda ga je
srce mi je usamljeni piroman
tiho rominjanje tvoje glazbe je neiscrpni benzin
pod neugasivim iskrenjem, srce mi je
dvoglavi frik koji pluta u kloroformu
vura se sve ljepše zlati
trupe su uz podršku trupa opet prešle granicu
ljudi iz gore nisu poput ljudi iz doline
divim se tvojoj gipkoj mudrosti
tvoja stara tavica stvarno je dobra
tvoja stara kuhinja žari se poput bombona
malo spuštam temperaturu tako će dulje trajati
puštaš smijeh narodnih masa da uđe s balkona unutra
vura se peče
u svijesti masa ima strašnih rupa
ali noću se one zatvaraju
vura se peče
noću se iz morske pjene diže nešto bezbožno
kuće se skupljaju u krug i navijaju
plešeš među njima poput rascvjetane mahovine
Osmoga dana (Kahdeksantena päivänä)
osmoga dana
bog je stvorio svoju kožu
ja sam unajmio sobu u hotelu
i čekao dok se otrov ne raščisti. listao sam
bibliju i jelovnik, gledao vijesti o bombardiranju
televizijski rat tako je pun nostalgije
poput pečenih jetrica, muškog znoja. noću uz cestu
poklopac motora ostao je podignut čitavi gradovi
ovdje se rađa nova rasa ljudi
to zovemo poduzetništvom
ispod kreditne katrice prsti se
uz trzaj dodiruju, ponekad
se odlomi nokat, odlomi se
komad divovske države i otpluta. polarni medvjedi
se tope, ledolomci se lome, koraljni greben
se otkori. kosti carske obitelji
su skupljene i oni opet piju čaj. opća skupština
puna je nauljenih skliskih hrvača
stare pripovijesti
stavljaju se u rezalicu i iznova lijepe selotejpom. svi su grmovi
u plamenu. magnetičnost tvojih pjega
ometa prijemnik
moraš me uzeti. više nema jeftine kobasice
više nema zemlje koja proizvodi
meso gospođica. drži me. u ovom nastavku
posljednji faraoni putuju na zapad
bez utrobe bez kartica sa čipovima
bez pauza za reklame
zemljom se ne može više vladati
kao ni morem. gle: carski oklopni brodovi
na pučini prije no što stignu ispaliti i jedan hitac
udaraju u fatamorganu
i tonu
i to je ono što imamo
minute u kojima tek iščahureni leptir
suši svoja nova krila, prva ljubav
upravo počinje. romantika
nije romantika
pješčani sat se ne okreće
nitroceluloza gori
Intelektualci (Älyköt)
nakon filma
idemo na pivo i razgovaramo o ljubavi
o tome kako u scenama glazba i osvjetljenje i
ritam uspaljenog dijaloga
manipulira voajera
i kako u tome nema ničega osebujnoga & novoga
a nakon ljubavi
idemo na pivo i razgovaramo o smrti
o tome kako između završne špice i uvoda stane
iluzija o stoljeću
kao da je to vlastito iskustvo
i kako takva linearnost nije zanimljiva
a nakon smrti
idemo na pivo i razgovaramo o filmovima
i tome kako izvan zbivanja u tami svi
žude uroniti u tu duboku
maznu svjetlost koja
se reflektira na sedefu ekrana, i o umirućim
mjehurićima u pivskim čašama, ispod šiški
i čela premda je to samo
citat a mi razgovaramo onako kako su još
prvi ljudi razgovarali, svega čas ranije kad se
žarka sjena ruke penjala stijenom dok je vatra derala noć
ali onaj tko je izmislio vatru izmislio je i tamu
i ne možemo izaći iz kruga tih riječi osim
kad nas na to natjera izuzetna glad
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.
Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.
Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.
Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.
Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.
Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.
Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.