Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Izbor iz poezije
Prijevod s finskoga: Boris Vidović
Ne ta crvena (Ei tuo punainen)
Nije to ta crvena
možda je crvena crvenog trga
dok se njemački mali zrakoplov spušta na trg da razbudi Kremlj
ili je to grimizna crvena plašta budističkog svećenika
ili možda crvena džepne knjige umočene u crno vino
ili je to crvena kasne jabuke, crvena kao čili
crvena hitne pomoći, crvena brvnare
to je crvena poput mahnitog kupovanja
to je crvena poput neba kad gori tvornica boja
Kad bi to barem bila tvoja boja, konačno
Ali možda je tvoja boja prije berlinsko plava
to je plava Salonenovog auto-servisa
to je plava Tuarega iz Sahare
to je ledenoplava i u njoj je rupa
to je plava noćnog neba nad Kittiläom
to je plava poput smijeha ljenjivca dok visi naopačke
plava poput kutije Gitanes cigareta na kojoj pleše Ciganka
to je plava potištenosti, plava sna
kad bi to barem bila tvoja boja, konačno
ne, ipak to nije plava
to je garantirano bijela zadržanog daha
to je bijela poput mlijeka
to je bijela poput finskog sira
to je bijela poput Pepsodenta
to je bijela poput šećera u prahu
to je bijela poput grijalice
to je bijela isprekidana crta na cesti i pleše
to je preokrenuta bijela samo što je to crna
to je crna poput Sataninog mekanog stiska ruke
to je crna poput crne kutije u zrakoplovu
to je crna poput preteške crne rupe u svemiru
to je crna poput gladne pantere
to je crna poput gume za kočnice
to je crna žeđ
Samo što to ne može biti crna
crna ne može biti tvoja boja
tvoja je boja sigurno žuta boja suncokreta
to je žuta boja pijeska na Bornholmu
to je žuta žute biblioteke
to je žuta jesenje šume i žuta žutog tiska
to je žuta Fonectinog telefonskog imenika
to je žuti senf na siru
to je žuta šafrana to je žuto kao curry
to je žuta nijansa
to je oko snježnog leoparda
to je neodržano obećanje
to je električni neuralni put
Kad bi to barem bila tvoja boja
toliko se toga plašim ja znam
tvoja je boja ipak zlatna
to je zlatna astečka središnja memorija / kalendar
to je zlatna otopljenog polarnog kruga
to je zlatni bljesak na horizontu
dok ulijeće meteorit
to je zlana poput paukove mreže na jutarnjoj rosi
to je zlatni mamac koji mami lososa
to je zlatna zlatnog retrivera
to je zlatna zmijskog oka
to je zlatna poput Kleopatrinog jezika
Ali zlato moje,
ni ja nemam novaca za svo to zlato
recimo da je to ipak zelena poput šume
to je zelena poput patiniranog bakra
to je zelena poput pljesnivog sira
to je zelena mahovine to je zelena smreke
to je zelena peršina to je list lopoča
to je vojnički zelena
to je zelena naše pregrade u kuhinji
to je zelena poput apsinta i odsustva
to je zelena poput žetona za perilicu
to je zelena poput školarca u javnoj kući
to je zelena poput finske zastave
Pa neka to onda bude tvoja boja
i ja ću doći u tvoju zelenost
zalit ću tvoju zelenost
ispuniti tvoju zelenost
i ja ću te jasenovati
ja ću te omahovinuti
popaprati
i u zelenoj sjenci
klonut ćeš u san
Ah, kažeš
a ljubičasta?
Pa stalno ti govorim,
ljubičasta je tvoja boja.
Crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo (Mustalla kengällä peitä tuo kirkas valo)
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
civilizacija više ničemu ne služi
oštrice britve putuju atmosferom simo-tamo
moramo jesti jedno drugo
dana nam je samouvjerenost prašine
prekasno stižemo sa svojim spiskovima za kupovinu
noćne milje opkoljavaju detektive
noćne milje opkoljavaju morfinske junake
noćne milje opkoljavaju jednonoge gerilce
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
led već prekriva saharske oaze
plavi jastrebovi su zaposjeli Notre Dame
papa govori jezikom crnoga križa
civilizacija više ničemu ne služi
leš se raspada na nevidljivim ruševinama
ruka hrani spol
jesam li u pravu ili sam u pravu?
ono što volimo uvijek stiže na odredište
prije ili kasnije
padajući unutra
kao na rubu paralize
s kutijom za cipele punom računa pod miškom
kašetom bezalkoholnog i
mapom teturajućeg prolaznika
koju ni đavo ne razumije
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
nemoj objašnjavati
nemoj pitati
tko je krivotvorio tvoje bilješke
na ovome strujnome mliječnome putu maskiranom umjetnošću
usred ovih ružičastih otpadaka snova
tko je napisao ove predlogičke rečenice
tko žeđa za izvorskom vodom i zanemaruje ptice selice
ti čovječe s električnom stolicom
koji nema novca ni za struju
ne pokušavaj zbrisati a da ne platiš
ti si stranac koji služi svemirima
ti si izbjeglica koji govori jezikom označitelja
ti si saksofonist koji povraća puzeću prozu
krećeš se lagano poput teretnih vlakova
baviš se zamornim porocima u kazalištima na otvorenome
udišeš sol
ciljaš sve što se miče
postavljaš javne prostore
umrijet ćeš u svojoj garderobi
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
kad smo već na ovome svijetu
spavajmo dugo
sažalimo se na siromašne i kriminalce
pothranjujmo nostalgiju viseći na dalekim telefonskim razgovorima
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
svijet se događa svaka dva tjedna
najjeftiniji ruž nije uvijek najgori
sjedim u tami
sjedim u tami
sjedim u tami
opet sam na putu
opet sam na putu
opet sam na putu
kroz tranzitne dvorane suludih rečenica
bez gravitacije i bezumorno
zvoneći tibetanskim zvoncima
dok hipnotički pogledi carine redove ljudi
a daleki zrakoplovi eksplodiraju ponad velegrada
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ono što je sveto može se oskrnaviti
grizem te svojim draguljnim ustima
lutam duž napete kičme
ti govoriš mantru
dok ti arterija na vratu pulsira poput zmijskog oka
reci mi
što to tako neugodno drhti u meni
kakve su to blistave mračne sobe?
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ja nemam povjerenja u starije od pet godina
ostavite me na miru
ja za sobom neću ostaviti tragova
ja hodam po Zapadnim Rajevima
osluškujem tvoje srce
uz opločnjak crvenog trga
srce mi udara u istom međukontinentalnom ritmu
ti si avetinjska i više od aveti
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
nenasilnost je za one
koji nastanjuju ubilježene krajeve
i zabrinuti su zbog stanarine
danas se sve prima
danas se sve prima
danas se sve prima
ništa ne prolazi
ništa ne prolazi
ništa ne prolazi
obrazac vrućice je kiša
obrazac vrućice je snijeg
obrazac vrućice je munja
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
naša su gramatika reklame razni plagijati radosti
ždralovi su mlazni lovački avioni
mlazni lovački avioni su sportski automobili
kosilice za travu su političari
okupatori grade kineske viseće mostove
a mirne vode su napunjene delfinima na daljinsko upravljanje
u uvale su postavljene kornjače koje otkucavaju
šveđani se brinu za knjigovodstvo
crni muškarci za totalni ritam
ali tko je majstor jeke?
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
gurni glavu u pijesak
želim te gledati u ogledalu kad umrem
već mi je ugodan munjeviti govor
drski zubi grizu tu i tamo
bol me drži budnim
tebi je dana prilika
plesati u podzemnim plesnim salama
obuzeta egzotičnom vrućicom
prvo malo ciganske glazbe
zatim ubijanje muha
tuča noževima
i na koncu pred zoru
masovno na gradske krovove
gledati kako tinja svjetlost
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
pjesnici čekaju na šalterima banaka
kako bi zapisali posljednje bilješke o Novcu
prići bliže je privilegija siromašnih
vrućica kojom udaraš pečat na ulicu
auti se lijepe na križanjima
ovo je put crne ruže
most se srušio
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
kakva generacija čim nauče govoriti
počinju izgovarati replike
iz gangsterskih filmova iz 40-tih
bave se nonstop-zalascima sunca na natkrivenim terasama
piju cocacolu i puše led
what is this music mister?
where do you come from mister?
no smuggle no trouble mister!
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ovdje je stalno sve nedovršeno
ovdje je stalno sve nedovršeno
ovdje je stalno sve nedovršeno
pokaži mi pravac
pa ću progutati cestu
imam predodžbu o predjelu
prečaci su zapravo obilaznice
erotika je najnevinija igra čistih intelektualaca
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
crnom cipelom prekrij sve njegove potpise,
sve njegove fotografije u putovnici,
sve njegove povratke nekoliko puta na dan
na isti međunarodni aerodrom,
crnom cipelom prekrij
njegove tražeće poglede na željezničkim kolodvorima,
njegovu crvenu posteljinu u perilicama u self service praonicama
njegove grčevite kamere koje panično virkaju iza ugla,
njegove autoportrete visine zida,
njegove module koji u beskraj na sve strane melju noć,
njegove bosonoge robote i zlatne buljooke zlatne ribice,
njegovu sjenu koja se isteže u nebo
stoj svijete stoj!
stojeći ciljajući lovca na samoga sebe!
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.
Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.
Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.
Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.
Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.
Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.
Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.