poezija

Suzana Džuver: Izbor iz poezije

Suzana Džuver (Kula, 1996.) diplomirala je na odsjeku komparativne književnosti s teorijom književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Trenutno završava master studije na istom odsjeku. Poezija joj je zastupljena u zbornicima Rukopisi 45, Tajni grad i zborniku pjesama s konkursa za pjesničku nagradu Milo Bošković, u časopisima Poezija, Beogradski književni časopis i Panache, te na književnim portalima Astronaut, Strane i Čovjek-časopis. Povremeno piše književnu kritiku za koju je osvojila drugu nagradu na međunarodnom festivalu književnosti Bookstan u Sarajevu, a također je objavljivala i na portalu Bookvica. Prvu pjesničku zbirku Riblja kost objavljuje 2022.godine u izdavačkoj kući PPM Enklava.



 
Nestabilna konstrukcija
 
Kada govorim o poreklu
kažem da sam nastala iz jezičkih smrti
 
Rođena
kada je tata slovu j odrubio glavu
sačinjena sam od dijakritičkih tačaka
 
Pojavljuju se kao mladeži na telu
povezujem ih prstom
da se ne bih raspršila
 
 
 
 
Čupanje zanoktice
 
Moje uramljene šake
visile su uz goblene na zidu
 
Prsti su postali predugački
za parče papira
 
Sada njima čupam travu
što raste iz glave pokojnika
 
Zbog toga me peče želudac
poput naglo otkinute zanoktice
 
Na dlanovima nosim tragove smrti
a na vratu davljenja
 
 
 
 
Sto bez čela
 
I dalje utiskujem prste u plastelin
otisci su dokaz
živa sam
 
Naslanjam se na ramena
kosti se zabadaju u meso
poput viljuške u paradajz
 
Na porcelanu su upozorenja
biber u tatinom tanjiru
najavljuje smrt
 
To shvatam kasno
dok grizem crno zrno
i gledam u četiri nogare prazne stolice
 
Golicanje u nosu
bris na nostalgiju
 
Kijanje
ispljunuto detinjstvo
 
Ne govorim nikome da malo jedem
tada je očevo odsustvo upadljivo
kao lovorov list u kutlači
 
Ja sam šerpa bez poklopca
iz mene isparava sve što nisam
a mogla sam biti
 
Najbolje je da ne ugasim ringlu
i izgorim
mirisalo bi bolje od plastelina
 
 
 
 
Zašto ne idem na groblje
 
Sa mora je doneo palmu
 
Na plafon sam umesto sunca
okačila žuto ogledalo
 
Rasplela pletenice
i nosila talase u kosi
 
Sada ponavljam sebi
pod zemljom je
 
Zaboravljam da nije u saksiji
i čekam da izraste
 
 
 
 
Neuhvatljivost
 
Senka sam na zidu
blesak ogledala nedostižan mački
 
Raspoznajem oblike dlanovima
ne plašim se sudara sa kaktusom
 
Te igle bodu manje od mojih kostiju
što iščekuju svetliji mrak
 
 
 
 
Samo da zalasci budu crveni
 
Imaću plavu kosu i dvoje dece
crni izrastak biće krik mog identiteta
 
Dan tesna cipela
a ja zgrčen prst
 
Polukrug na noktu
izgledaće kao zalazak
 
U mene će ulaziti sunce
i tešiti uskoro će zaspati
 
 
 
 
Podstanar u svom telu
 
Probijam se kroz gužvu
poput moljca kroz tkaninu
 
Ponovo odlazim
osuđena na tuđe prezime na vratima
 
Za sobom ostavljam rupu
i kaput
 
Još jedno telo
obešeno o čiviluk
 
 
 
 
Pokvaren kasetofon
 
Zamršene trake audio kaseta
podsećaju na naš odnos
 
Moj glas na strani A
tvoj na strani B
 
Raspetljavanje je moguće
jedino olovkom
 
Ako prestanem da pišem
kidanje je neminovno
 
 
 
 
Ritual pre odlaska
 
Prekrivam ogledalo
posteljinom na kojoj smo spavali
 
Kaže to se radi kad neko umre
a ne oseća da sam hladna
 
Ne dozvoljava mi da odem
zaboravlja da vrata mogu biti obijena
najobičnijom ukosnicom
 
Bežim iz stana
niz stepenice se spuštam kao fusnota
sa sobom nosim dodatna objašnjenja
 
 
 
 
Call Dr Horder
 
Kada ljuštim kivi
mislim o oštrim bradama
svih muškaraca
koji su me napustili
 
Na nožu vidim crte
svog lica presečenog na pola
 
Moje telo je vitraž
ali me nećeš pronaći u hramovima
svetlucam kao ukras na prozoru
tuđe sobe
 
Ostavljali su me
kada su odlazili u svoje kuće
u svoje molitvene objekte
nikada nisu videli
kako se presijavam na svetlosti
 
Svakim ponovnim dolaskom
sa mene bi iščupali po jedno staklo
 
Sada sam polovična
na ovom nožu
sa ovim kivijem u ruci
 
Pojedi ga
pa tek onda pozovi doktora Hordera
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg