Lea Lepur (Zagreb, 1997.) od 2017. živi i radi u Engleskoj gdje je završila studij engleskog jezika i kreativnog pisanja. Objavila je dvije pjesme (Las Calles de Madrid i Madrid from a White Room) u antologiji studentske poezije Other Worlds fakulteta Birmingham City University (BCU). Nedavno je objavila i seriju pjesama Razdoblje velike vode u časopisu Tema te u online časopisu Libartes.
Hodati po blatu
Dobro je hodati po blatu
zaprljati nove tenisice
stvari su tu da se troše
iz srca izbacujem nihilizam
i stavljam ga na štrik
da se suši na suncu
blatni mjehur raste u meni
i svaki dan čekam
njegovo puknuće
da pomoli glavu iz moje nutrine
da se pokaže tamo gdje je resica u ustima
da izađe na prste ili na oči
dok ležim na prostrici za yogu
i otpuštam paketiće ustajalih emocija
koje nisam pomazila po glavi
tek učim taj pokret
lijevo desno
kao da blago raspršuješ prhut
i ne osuđuješ samu sebe
dišeš - izdišeš
vidiš, nije tako teško
u ovome svijetu nema mjesta
za težine
divlja blata
snomorice koje traju
godinama nakon kobnog događaja
sve treba pustiti blatu
da se vrati u tle
kojemu se podajem
slušam mu bilo
ne psujem ga
čistim se o otpalo lišće
zadnji su izdasi jeseni
prije nego što sve bude golo
u iščekivanju još veće hladnoće
Igra sa smrću
Ljudi se boje smrti
a ja joj gledam u oči svaki dan
vidim ju u ljudima koji
zanemaruju istinu
vidim ju u vegetiranju
na istome mjestu osam sati
vidim ju u zgaženom kestenu
i kada si moram dati razlog da ustanem
Neka djeca su gradila kule
a ja sam se igrala sa smrću
cijeli život si vukla smrt sa sobom
kao mrtvu lasicu
koja ti gmiže oko vrata
a uvečer liježe pored tebe
ne volim te više, ali ne odlazim
nikada ne odlazim
ona ti u uho šapuće prije spavanja
beskorisna si mi
svaki dan strijeljam
u potrazi za novim ulovom
al sve dok dišeš bit ćeš mi lovina
nosila si ju kad još nisi ni znala
da ju nosiš u džepu kaputa
i u bodljikavoj košuljici kestena na školskom izletu
Na poslu učim kompartmentalizirati
čuvam bitnu informaciju
za sastanak o studiji slučaja u petak
informaciju koja se može razgranati na više tema
i trajati dvadeset minuta razgovora
još samo tri sata do kraja radnog vremena
Zgražali su se ljudi tom smrću
tete u vrtiću gurale su me u ljuljačke
od gumenih kotača automobila
da se uklopim s drugom djecom
ali ja bih samo propala dublje
nije mi išla igra mace papučarice
bojala sam se drugih djevojčica
i njihovih nepostojećih smrti
Smrt sam naposljetku pretvorila u nakit
koji nosim uz noćnu haljinu ili traperice
i ne dopuštam plijesni
da razgovara s njom
Za mirnih ljetnih večeri
Da na sito staviš drage i cjelovite uspomene
prosijala bi se samo tišina lijepih riječi
nekoliko smokava
i miris čiste jastučnice
grube riječi
oštre predmete
neispunjena obećanja
oštre zahrđale roza špangice
trule šljive
prigrlila bi noć
blagostanje ljetne večeri
nadvilo bi se nad obzorje
između Velebita i neba
a moje cvjetne haljine
ne bi više ležale na dnu ormara
htjeli su me zaprljati
svojim odraslim zahrđalim zlobama
koje se ne mogu sastrugati
ni jednom špatulom
doli Božjom
zgrčila sam se kao mladi plod badema
zašiven među tvrdim ljuskama
i odbljescima jutra
rekli su mi da je noć opasna
a ja sam bijegom u njena njedra
sebe spasila
Mrak kipi iz nas
Mi smo jedan svemir
i svjetlost koja vrluda svijetom
zvijezde ugravirane bez reda u mliječni put
trava nikada nije bila jarkija
nego u mladosti
kad ti kažu da si zelen
Kada staviš dlanove na listove jezika
i puno puta ponoviš neku riječ
ona gubi svoje značenje i težinu
ili poprimi novo ruho
tako i riječ nasilje
kada ju ponoviš dovoljno puta
ugravira se u tvojoj svijesti
smjesti se udobno pod prepone jezika
i tamo miruje topla i sigurna
ako ju ponoviš dovoljno puta
nasilje više ne postoji
pogotovo ono koje se ne vidi
ono za koje znaš samo ti
i oni koji su nosili to isto ruho
koje su nasljedili genetski
bez da su to tražili
Kažu ti
Ma nisu tako mislili
Oni se samo brinu za tebe
Ti si to umišljas
Vole te najviše na svijetu
prošarani smo mrakom
ne postoji pravda
samo ona vrludava, poetska
Svemir se nekako pobrine za stvari
i mrsi nas, daje nam vjetar u lice
kada nam treba promjena perspektive
daje nam bol u vratu
ako predugo gledamo stvari iz jednog ugla
učini da se osjećamo voljeno posebno i da svjetlimo
da se volimo baš takvi kakvi jesmo
prošarani mrakom
Otegotna istina
Nemam zaustavljač istine u sebi
slomio se
na njegovom mjestu jest potkova
za privlačenje istine i njene srži
za odvlačenje ljepote iz sjedišta poricanja
Istina je teška kao uteg
podstrek laži
gmiže pod njom
i stalno se rva s njom
čak se ni sunce ne odbija o taj metal
jer zna da nema smisla prosipati energiju
prodirati u taj sveobuhvatni dah
Ne sjećam se jesmo li na kraju išli u goste
kada sam zadnji put zaista opustila lice
bilo je dok još nisam bila imigrant geografski
iako sam uvijek to bila u svojoj koži
zamišljala sam tamni boravak u
tamnozelenim tonovima dok domaćini
puše cigarete i piju iz pepeo tamnih čaša
sjenke bordo crvene
razgovori odraslih su kao trombon
sa dubokim trzajima i frekvencijama
koje sam razumjela
iako se ne sjećam riječi
Odrasli su zaboravili što je igra
i kako efektivno zabiti glavu u pijesak
u tome su djeca bolja
Ja sam to naučila tek kasnije
kada sam pustila istini da me snažno obgrli
kada sam naučila živjeti s njenim noktima
zabijenim u moje pesnice
bez da se batrgam
Sve je stvar navike kažu
Magnolije
Magnolije svuda isto cvatu
prvo se pomole pršljenovi
pa se križaju grane
pa buknu kao ružičasti pljusak
koji zaiskri i nestaje u bijelu sjenu
hrle prema nebu
na oblim čistim vrhovima latica
koračaju po vječnosti
naše uspomene svjetle kao lampioni
ukrštavaju se negdje među zvijezdama
magnolije svuda šapću
proljeće je
ne traže hvalu
već samo jesu
bljesak ljepote u ništavilu
koje se ogleda u nebu
Tunel ka tmini (ka istini)
Magnolije uvečer ka mjesecu niču
u noćni sat kad loše ti se piše
kad samo lisica kraj plota diše
zahvalnost u ljudi brzo se troši
mačka u noć skače
kičma mjeseca ko strijela
svaki kralježak joj svijetli
mrtvi jazavac na cesti
mi smo nekom odozgo amebe
koje trepere i već iz dalja
naslućuju čiji nas oblik tijela privlači
i magnetizmom idemo glavom kroz zid
iza kojeg stoji sve što je za nas krivo
a rješenja djeluju kao pošasti i monotonije
samo želimo život slavlja ali proslave nema
bez grozomorne buke unutarnjih nam jeka
i bliskih zagrljaja s najgorčim nam tminama
Mrak
Između nas
naselio se mrak
rastao je danima
i prošlo je tri godine već
ni more nije izlječilo sve napukline
između neizrečenih očekivanja
nismo znale bolje
sada te moram pustiti
da se kotrljaš pučinom
i stazicom do faksa
koju smo toliko puta prošle
na tlu smo jednom vidjele
čudnu jabuku s dva spojena ploda
tolika spojenost nikuda ne vodi
jedna drugu razvodnjava
i na kraju obje nestaju
*
geneza našeg prijateljstva
uvijek se primicala mraku
samo smo i poznavale te
ugodne poznate staze
u predjelima tmine
vlastiti mrak nas je progutao
nije bilo zdrave utrobe
u kojoj bi nam sjeme
intuicije dalo znak
da se jedna od druge sklonimo
i da mrak ne sklanja mrak
već da se množi i raste
i da za nas
sve dok smo zajedno
neće biti sunca
Odlazak
Beskraj se preda mnom pruža
kao nebeska pšenica
na mramornim pločama
svijet je poškropljen blještavom
metalnom tišinom
i nepodnošljivom tugom
dva paralelna potoka iz visine
srebrne su serpentine
koje me uče ljubavi
nekad sam i samoj sebi neposlušna
treba se oduprijeti igrama ega
jer tek onda ljubav prodire u nas
Puni mjesec
Cimerica reže
crveni luk
puni mjesec
sija kroz prozor
crne vlasi gmižu
po bijelim pločicama
kupaonice
mrak se rastapa
po dvorištu
po kućama boje kutije
i električnom tornju
soba je veća od prijašnje
ali prostor me guta
mjesec sve rasvjetljava
zabranjene misli
podle
istinite
banane i jabuke u kutiji
pored frižidera
ona ne dijeli ni sa kim
već pusti da trunu
unutarnji nemirni voćnjaci
rastu sporo i u čvor
iza mene ostaje
malo prašine
noćna lampa
i tri prazne kutije
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.