Luka Ivković (Šibenik 1999), student je na Agronomskom fakultetu veleučilišta u Zagrebu. Do sada je objavljivao na različitim portalima, uvršten u zbornike Rukopisi 43, 44 i 45, sudjelovao na tribini Rani radovi u Močvari i tribini Učitavanje u Booksi. Dobitnik je treće nagrade na natječaju Slovo Gorčina 2021. za rukopis Gašenje glasova i prve nagrade nagradnog konkursa za poeziju festivala „Trgni se! Poezija“ i Trećeg Trga 2022. za rukopis Gospodar pčela koji je iste godine pohvaljen i na Goranovom proljeću.
Dodekafonija pjesnicima najnovije generacije
(slagati po naklonosti)
1
ili si pak nedostižno pa se valja zadovoljiti kako stabla rastom zahvaljuju suncu. ili si od one vrste iz koje se granaju pravci pa i ne traješ osim u treperenju jezika; pretvorbi u čvršće. ili nisi kad sve drugo jest; ništenje određeno da se o tebe ogrije nadijevanjem imena stvarima pred kojima se, kažu, zrije
2
neka u pero bude rečeno i o letenju. zar da se oko toga razdvaja jato ili podrezuju krila, kao da u kretanju ima štogod loše i bolno pa da i prije svega sve stane. ali vezanje uz tvrdo možda je ista stvar drugačije izrečena, sročena kao pjesma pri kojoj valja pazit ne bi li se baš zbog ritma i letu oduprijet moglo
3
između svega ishodišna slika; udubina i valovi prizora. ravnoteža rosnih pregiba u vrtu bez objašnjenja. opušteno, zrelo je i miriši na ozon; civilno ukazanje dostojno da se iz njega, pored nevidljivom, svemoguće pripiše i oblinama, rukama, pogledima
4
dok se zrak kovitla oko nogavica, ne opažaju se prvi ljudi s katedralnog zida. smokvinim dlanom zakrivaju iskon da ne omete hod, da se pupanje ne uplete u vrtloženje. svjetlost, kojom se poznaju sve stvari pod znakom svete Lucije s očima na pladnju, paluca u zjenicama onoćenih jabučica okrećući ih za koracima, a one se stišću domišljajući sunce; blagoslov i mučeništvo, svojevoljan silazak lavovima koji, posramljeni, uzmiču
5
makar i bilo kazne mora se reći i o patnji kad se i patit već mora. otud razlomci i ulomci, dabome, natpisi i spisi jer kako drukčije o dnevnim pravorijecima kad se ni u rijeku dvaput ne da pouzdat. još bi se i moglo nekako prijeći, mostom makar, ali da od tog nema neke vajde zna se i s druge kao i s ove strane. bit će da se zbog magle nad vodom onima onamo ovo ovamo, i obratno, čini naopako pa se uvjereni u svjetlo ohrabre prijeći ne misleći na ono što dolazi kasnije, kad nabuja trska i kad je svejedno s ma koje od strana
6
lakše je prokazati prijatelje i obitelj nego li u sjećanje dozvati prve riječi, ribaste, začete još u vodi. kolikima je razmišljanje o tom susretu raznijelo razum ne mogavši ih smjestit u grlu. i bit će da nema trave koja bi pri dnu mogla zarasti prazninu čiji se rubovi neprestano sastavljaju ugibanjem plamenja u močvari
7
zapisano je i da te nema, da su te izmisliti luđaci i hodočasnici, da si kao ples za kišu, molitva ili karneval, ali čini se da si od svega najbliže vremenu koje toliko izostaje da je neopozivo tu, i tebi u čast najbolje govore planinski čobani, ogrubjeli predvodnici stada, čelom se opirući vjetru
8
ipak, ima te i u nemanju, ima te onako kako se nema, ima te i prije nego li te je, i imat te kako se imalo i kad se imalo nije, kako se spominje čvrstina i jedrina, sočnost, kako se zgušnjava kad stigne doba za podvlačenje crte gdje te opet ima s obje strane podjednako
9
branje maslina nije ništa dalje tvom duhu od zaljuljane svjetiljke, em jer se ponavljaš da se ovo sve skupa ne zaustavi, em jer se gubiš čim traganje zamiriše na crnogoricu, naviještajući šumu kojom se otkupljuje dio odlaska
10
ne znaš je li to strah od početka ili od načina, jer koji je od tih početaka tvoj. ne možeš mu prići niti ga dohvatit, ne znaš je li uopće oblik pa misliš da je svejedno je li ili nije. ipak, ostaje strah od početka, nešto kao sram pred gradovima s kojima se završava uvijek na istom mjestu, kao odgonetka ostavljena za kasnije
11
neka ostane u vjerovanje da će jednom sva sjećanja na pašnjake biti oslobođena svih objašnjenja. ako se tome pripišu i ograde, ne ostaje nijedne rupe u koju bi se moglo zavući i čekati. ili je sve već sasvim ujabučeno, svinuto i caklasto kako to biva uz rub jeseni kad se probire nepobrano,nespremljeno, tik prije nego nadvlada prelazak u temeljnije, umoran povratak pod koru pred kojom i najbolji padaju kao dunje sa ormara
12
pa sve i da je bršljan viticama već iscrpio razrušene zidove i razlistao krhotine, ostaje dovoljno spretnih mjesta u koja se iznova može uglaviti šaka-dvije sunca i vremena da se izlegne neka nova soba s pogledom
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.