intervju

Robert Aralica: Kada mi je dosadno pogledam Dnevnik, najnapetiju sapunicu u Hrvata

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Robert Aralica je u uži izbor ušao s pričom ''Gugutka''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od osam natjecatelja.



 

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba postkorone, krize, ratova, inflacije...) 

Ja sam Šibenčanin u Splitu, uglavnom se družim sa svojim kolegama s fakulteta koji su sada također nastavnici. Filozofiramo o bitku i probitku. Kada mi je dosadno pogledam Dnevnik, najnapetiju sapunicu u Hrvata. 

 

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost je za mene složena igra, to je mjesto susreta intelekta i emocija.

 

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično? 

Kako godine prolaze, čitanje mi se čini sve uzbudljivijim i shvaćam da malo toga znam. Kada je riječ o pisanju čini mi se da polako učim na svojim pogreškama.

 

A ono najgore?

U čitanju nema ništa loše, ali zbog pisanja postanem odsutan. Zbog toga uglavnom rijetko pišem.

 

Koje su tvoje teme?

Najviše me zanimaju kompleksne ideje predstavljene u našoj svakodnevici ili u obliku žanrovske književnosti. Zanima me sukob objektivne stvarnosti sa subjektivnim perspektivama, mogućnost spoznaje i znanja.

 

Što ti je motiv za pisanje?

Čitanje. 

 

Što te drži u ovom vremenu?

Drže me moji bližnji, pisanje, glazba i proljeće. Nemam se na što požaliti.

 

Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto/netko što/koga bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Nisam aktivan u nekoj određenoj književnoj sceni. Svoje priče dijelim sa svojim književnim suborcima Marinom Pelaićem i Alenom Živkovićem koji se također prijavljuju na natječaje. Zasad solidno napredujemo.

 

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Utjecaja imam i previše, ali mislim da je stil svakako kolaž onoga što nam se sviđa kod drugih autora. Volim Borgesovu maštovitost, Joyceovu mitologizaciju svakodnevice, Camusjevu apsurdističku filozofiju, Calvinovu zaigranost, Marinkovićev mediteranizam, Desničinu materijalističku produhovljenost... Od svakog se pisca nešto može naučiti.

 

Kako vidiš svoju generaciju?

Teško mi je generalizirati jer sam okružen „odabranim primjercima” moje generacije, a njih krasi radoznalost i želja za znanjem. Rekao bih da je najveći problem moje generacije ujedno i njezina prednost. Svjesni smo da su gospodarstvo i ljudski odnosi nadasve nestabilni, a takvi smo i mi. Ako se ne ostvarimo u jednoj domeni, vrlo lako se prilagođavamo novoj situaciji. Kao svaka generacija prije nas i naša je „izgubljena”.

 

Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Nažalost, nisam previše upoznat s piscima moje generacije. Od suvremenih pisaca zanimljivi su mi Houllebecq i Coetzee.

 

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Kada čitam priče koje su prijavljene na natječaje, uglavnom ne primjećujem razliku u načinu pisanja što mi se čini pozitivnim jer znači da nadilazimo tzv. „muško” i „žensko pismo”. Rekao bih da su žene sklonije čitanju (osobito suvremene književnosti) te pokazuju veći interes za upisivanje jezičnih studija tako da su u prosjeku zasigurno bolje u oblikovanju rečenica i pisanju djela koja bi se svidjela modernom čitatelju.

 

Što je ono što bi želio napisati?

Zbirku kratkih priča koja je pomno osmišljena i roman. Uglavnom, bilo što čega se ne bih stidio za 10-15 godina.

 

Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

S obzirom na konkurenciju, tradiciju i žiri, znači mi mnogo. Mislim da su ovakvi natječaji odličan poticaj piscima za njihov razvoj.

 

Što pisac treba raditi?

Pisac treba pisati (pa čak i loše). Zbog toga sebe i ne mogu smatrati piscem jer pišem doista rijetko. Mislim da većina ljudi poznaje nekoga s dobrim idejama, ali rijetki su oni koji uistinu napišu svoje djelo. Marinković je u tom pogledu bio u pravu kada je u jednom intervjuu usporedio pisanje s manualnim radom kao što je urarstvo. Ruke su najvažnije, a umjetnost se ne bi trebala previše razlikovati od zanata. Neprestano propitkivanje svake rečenice i njezine svrhe u cjelini djela mukotrpan je rad te se divim ljudima koji uz svakodnevne obveze uspijevaju redovito objaviti roman.

 

Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Potenciranje tzv. angažiranih tema mi se čini previše zastupljeno u današnjoj književnost i smatram da je potrebno vratiti dozu larpurlatizma. Pritom ne mislim da bi glavni likovi proznih tekstova trebali biti isključivo umjetnici ili sveučilišni profesori koji razmišljaju o estetici, već da bi se trebala pronaći ravnoteža između forme i sadržaja. 

Nadalje, ne volim kada postoje očekivanja od podneblja u kojem pisac živi. Ako živimo na ovim prostorima, od pisca gotovo da se očekuje da piše o ratu, tranziciji, sukobu manjina i sredine u kojoj žive. To mi se čini suviše stereotipnim. Rekao bih da sam skloniji onoj književnosti koja čitatelje povezuje obradom svevremenskih tema.

Dakako, stvar je i naše perspektive kada ocjenjujemo što pripada angažiranoj književnosti. I jednoga se Faulknera moglo shvatiti kao angažiranog pisca jer je pisao o odnosima između rasa. Ipak, mi ga uglavnom pamtimo kao jednog od glavnih predstavnika romana „struje svijesti”. 

 

Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čitate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli? 

Ne mogu se pohvaliti da sam veliki stručnjak za suvremenu hrvatsku književnost iako u posljednje vrijeme nastojim to promijeniti. Izdvojio bih Luku Bekavca kao zanimljivu pojavu na domaćoj književnoj sceni jer svakim novim tekstom nastavlja graditi svoj jedinstveni literarni svijet. S hrvatskim sam filmom poprilično dobro upoznat, ali se nažalost uglavnom razočaram.

 

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? 

Bavljenje književnošću, bilo kao čitatelj, bilo kao „pisac u pokušaju”, od iznimne mi je važnosti. Želio bih objaviti zbirku kratkih priča na kojoj radim već neko vrijeme.  

 

Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Poticaji su različiti, od natječaja poput Vašeg do sjećanja na sve one nastavnike koji su me poticali na pisanje. 

 

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

„Gradite na parceli veličine 5000 m2 u jadranskom priobalju. Nemate građevinsku dozvolu ni riješenu infrastrukturu. Lokalni čelnik je u duši desničar, no predstavlja se kao nezavisni kandidat, i s njim nemate rodbinskih veza. Koliko ste spremni iskeširati za građevinsku dozvolu?“

 

I što biste odgovorili?

„8 750 eura.“

 

 

 

Robertovu priču možete pročitati ovdje.



 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg