anja zag golob višestruko je nagrađivana slovenska pjesnikinja kolumnistica urednica dramaturginja i prevoditeljica koja je objavila četiri knjiga poezije
sa slovenskoga preveo aljoša pužar
Sandorf 2023
da ne
da neće više doći
da neće biti da me pali
da se otjeram otjera a
ne poraste ne izbaci
korijenja ni stabljike listova
ne procvjeta uvene da ne
dođe više da su sve
sve to što je što je
retuširani plakati dvanaest
boja iznureni ljudi
na autobusima kreštave
ptice zvukovi bez terca
preosvijetljene noći lupajuće
oko nasipa sjutra dugo
dugo prazna dugo
lubanja i da je sve
sve to što je što je
da me pali da
više ne dođe
da ne dođe više
da ne
šesto čulo
sorry i don’t know how you feel
james blake radio silence
1 oko
iskopam si oko naslijepo zarežem naslijepo otvorim
ništa ne dotječe sve se u nj slijeva odrveni srcem zaledi
isto je sve baš isto sve lijepo oko tako lijepo
oko skoreno praznjikavom svjetlucavom staklovinom
prostrto se obrne k nebu suhom tvrdom
lećom s providnom prstenastom zjenicom zakotrlja
ju kroz razmazanu staklovinu slijedi ništa
ne pušta vrti se vrti lećica ali još uvijek svjetlost ne odrazi svu
proždre sve u sebe slije sve zakopa sve u tamu izjede
iskopano oko tako
razmazano oko lijepo
lijepo
2 uho
oho šta je sad to uho
odrežem si uho gluho za sve naušnice darujem to je
stara gesta samo ponavljam ju grickam hrskavicu
nije dobra cuclam si resicu kroz rupu umećem jezik
to nije isto kao kod drugih nije dobro
prstom dubim vosak u zvukovod
ispod voska vosak izdubim
čekić nakovanj pužnicu bubnjić stremen to
složim to uglancam to poredamna razmazano oko
to je raskinuto uho
3 nos
ma ne znam to s plućima ne znam daj
zavrćem nosom nos tako otpadne sam
premažem maslacem da se zabrtvi
zabodem ga u providnu prstenastu zjenicu od prije
naslonim ga do zida pa ga okrenem prema nebu
kiši u njega zadihano čekam nije to jednostavno kiši
kap kap kap napor je to puni se do vrha
udara munja to je način da se utopi dah ne znam
to s plućima ne znam daj
kad konačno ni kap u nj više ne stane naselim
ribe slatkovodne šarani štuke i brkati somovi
pod vodom dišu pod vodom
plivaju s vremenom progrizu
branu tako dobijemo jezero protočno
jezero
u nosu
koje diše
bez brane
sȃmo
ne znam daj
4 jezik
ne ugrizem se za njega prstima ga izrujem zabavni
je kad posegnem prstima u usta da izrujem jezik
ispijam ujedno njime sve prve gutljaje vina bućkanje
u ustima amo tamo topot tanina prema desnima
neophodna blaga kiselost razmah uronjenost
u teksturu tekućine eksplozije okusa koprene
kompotastog bobičastog voća smjeli udarci maceracije
opet drugi put žuborenje limeta grejpova limunske trave
pjenušave svježine nezaustavljivo vrenje
raskuštranog vina koje je još uvijek napola mošt ali nije
imalo strpljenja a ponekad rijetko iz visokih uskih
čaša pucketanje ljuto oštre kisele slavodobitnosti sve
to kad izrujem jezik i sve druge okuse svu slinu svu
ostalu slinu i miješanje slina i sve dodire svih drugih
jezika i sladostrasnu ustrajnost u igrariji ovaj prvi
doticaj u beskonačnom ponavljanju do konačnog zadihanog
razlučivanja i sve riječi koje mi je pomogao izgovoriti sve
vriskove uzdahe kad se odrekao svih imena utisnutih u
tijelo i jedno ime koje više ne mogu izreći bez podivljalog
nemira da kažem ______ prije no što mislim ______ da
______ ponovim da zna što sve znači ______ i kako to
kazati kako se kaže samo, kako osjetiti ______ kako okusiti kako
spojiti sa sobom ______ kako ne razdvajati sebe od drugog jezika
kako otopiti ovu želju u sebe u ______ kako usred noći
doticati prostor dotaći se tijela raspoznati znati da jest
to ______ ______ se ima znati ______ se ima nijemo vrištati ______
______ ______ lizati zrak znati zrak se ukapljuje samo za
nas ______ kazati ______ znati samo jedna riječ postoji za
sav svijet za svo mnoštvo jezika samo riječ kaži dotakni se
neba tla probij granicu reci sprijeda tanka je obla je reci zna
jezik kako kazati zna kako s pojmom uhvatite prste kad lovite
glatki jezik izrujte to s njim do korijena bacite uza zid tamo će se
skrutiti na suncu kao morski krastavac nasukan na obalu
pustite potamnit će okus riječ sve što nosi sve
isparit će nato će se elastičan i prazan
jezik odbiti u zrak
5 prst
u prst posadim
prst u prst
sjedim čekam struli
pa drugog pa sve pa dođe godina dođe zima
dođe pramaljeće, opet jesen čekam
čekam, pa starim
pa kiša prst odnese
pa kosti deset lijepih složenaca kosti
posred prsti
6 čulo
to je dijamantna leća
to je hrskavičasta naušnica s mekom resicom
to su čekić nakovanj pužnica bubnjić stremen
to je začepljen nos bez brane s jezerom
to je gumeni jezik
to su u prstima prsti kosti
sve je to pometeno na kup
to potpalim papirom trijeskama
to zapalim
to gori
dugo gori
smudi se razgara kad se
urušava ugalj
kad se mijenja u garav dim
preko toga nasipam zemlju
to ispod tinja
pod prostrtom zemljom dugo tinja
to je šesto čulo
iznenada
iznenada tako silovit napor
tvrda tupa tamna tvar opipljiva
u želucu iznenada nepoznata težina
pljoštenje svijeta izvana okreti rubikove kocke
u dobro istreniranoj ruci iznenada tutnjava
s ceste ispod što iščezava klizanje boja u sivila
iznenada ime ispisano užarenom žicom
širom svijeta jedno ime za sve što je jedno
ime simptom prošlog dvojstva ime koje drveni
u besmisao u istost ime iznenada
ptice obzorje rastakanje svjetlosti
iznenada se tuga vrati
ako čaj zatim
tako se dan prometne na trenutak visi napuhne se zatim kao žaba što se
izobliči odskoči u zrak splasne u boranje mraka žena iz kuhinje
pita ako čaj ako je prekasno ne ne ne ni za šta za nizanje tamnih
obećanja za duge stanke za vrebajući mir što se taloži u slojevima kao
od čelika kao od kevlara kao dijamant gluh prozračan propustan tako
se život prometne pogledaj kažem potom pogledaj pogledaj tako
obzorje tek
naizgled
radi se o pitanju dviju nijansi i beskonačne ravne crte tek
naizgled što ih jasno nepokolebljivo luči dviju nijansi od kojih do
izjednačenja tek naizgled prva potamnjuje druga blijedi jasno
je da to nije ista tvar premda su u tami možda sve krave crne tek
naizgled da to nisu iste krave da to nije noć mračna kao u rogu što ih
proždre u sebe samo ljudsko je oko preslabašno sagrađen instrument
da bi razaznalo tek u tek naizgled jednom u svemu što ga tvori
ujutro je obzorje jednako tek naizgled kako je rečeno radi se o pitanju
dviju nijansi i crte što ih luči da ne skliznu u to skoro jedno tek
naizgled jer sa životom je isto tako tek naizgled naročito crte
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.