poezija

Jelena Radovanović: izbor iz poezije

Jelena Radovanović (Bor, 1972.) diplomirala na Odseku za anglistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. Živi i radi u Nemačkoj od 2002. godine i bavi se predavanjem engleskog i nemačkog jezika i književnim prevođenjem sa nemačkog. Do sada je objavila četiri knjige poezije: Povremeni prekidi sa zujanjem (2000), Sitne iznutrice (2002), Džibra (2006), Otvoreni prelomi (2012) i Strano telo (2024). Dobitnica je Disove nagrade 1999. godine za prvu knjigu pesama, Brankove nagrade Društva književnika Vojvodine 2001. godine, Nagrade za knjigu godine Narodne biblioteke u Boru 2003. godine i dve prve nagrade Univerziteta u Braunšvajgu, Nemačka, za poeziju pisanu na engleskom jeziku.



 

LUDA CANA

 

džaba joj krvave petlove kreste

u avliju bacasmo

mrtvu mačku pod prag zakopasmo

džaba pseća creva na tarabu kačismo

i suvim joj balegama vrata gađasmo

što se nije udala

što je šepavo kopile rodila

što ga je sama čuvala

što je devojče sve na nju ličilo

što ga je vazda u školu pratila 

što ga kad poginu u bašti sahranila

džaba eno

svi krišom od celog sela 

po meleme i trave još kod nje idemo

za naše žive rane

za bolesna srca

za naše trule kosti

sve džaba – 

Cana suva kao orah 

pod sijalicom

još crne čarape štrika

i gavranima na prozoru proju drobi

šeboj u bašti buja

sve nas Cana pokopa

ni na grob da nam pljune neće

 

 

 

 

 

CARPE FUCKING DIEM

 

Govore mudraci

smireni 

srećni

oni u ravnoteži klatna

kažu budisti 

i oni koji su pronikli u tajnu

ne živi u prošlosti

ostavi se budućnosti

ceo život je u jednom danu

i taj dan je danas

carpe zato taj diem

carpe diem majkumu

carpe fucking diem

 

ščepaj dakle današnji dan

za njegova otečena potentna muda

čak i ako si navukla žaluzine

i sklupčala se u pokrivač kao u pokrov

hraniš se svojim mrakom nasušnim

valjaš se u marinadi svojih izlučevina

i celog života nemaš namere da ustaneš

dok napolju muve vrcaju valcer

u orgazmu proleća bubri vazduh

ljudi žamore pod prozorom i žele ti možda i dobro

i ceo svet je kao ispao iz reklame za prašak za rublje

čak i ako ti je danas u stomaku puklo neko granje

srce ti je implodiralo

i suština ti je iscurila u posteljinu

neće nikad biti više ovakvog dana

baš nikad više ovakvog 

jedinstvenog neponovljivog dana

kad si skupljala srču sebe po sobi

ustani zato draga i

carpe diem 

carpe diem

carpe fucking diem

 

 

 

 

 

TO DOLAZI

 

u ponoć kad pokorica pukne 

iz podrumskih skladišta

kulja iz bunjišta tame

lomi zglobove ulica

crna ga plima valja

 

nosi škrgut iz podzemlja 

nadire ispod podova

iz mulja u potpalublju 

iz prastare pomrčine

kroz membranu sveta

dolazi golemo

 

za ova rebra

za korset ove sobe

za tesni kosmos

preveliko

 

 

 

 

 

 

***

 

Sad tamo opet bukti nar, pukle su smokve

citrus sunca tone u crno ogledalo

i prosut je bakar nad čempresima.

 

Iste su hridi i strašna raskoš mora

u istom avgustu sam doživotno 

živa zakopana 

u stub soli pretvorena

samo je breskvin baršun tvoje kože 

sad pepeo

i izdaleka se ka meni valja

mrtva pučina. 

 

 

 

 

 

 

***

 

Bežali smo kroz raž

goleme zenice suncokreta

zurile su u nas

gonili su nas neki

dlakavi dvonožni bezrepi

sunce je ravnodušno pržilo

naše i njihove

kiša nije ništa oprala

požnjeli su posle mirno

kao vekovima pre

i klasje i kosti

 

 

 

 

 

 

TRČI, JELENA, TRČI

 

Imali smo četrnaest godina 

išlo se u Francusku na đačku razmenu

sve devojčice u busu su imale minival

dvojica na sedištu ispred mene

besomučno su drkala dva dana

i dve noći

mislila sam otpašće im do Francuske sigurno

slušao se stalno ušljivi Djuran djuran

i svi su znali reči napamet

a kad smo stigli cela Burgonja je mirisala

na praline i sveže bagete

i sve Francuskinje su se odmah

smrtno zaljubile u naše dečake

i sve naše devojčice su se ljubakale sa Francuzima

a ja sam htela da se ljubakam i da se smrtno zaljubim

ali u koga dođavola ovako nadrkana

pa sam se pretvarala da mi je to ispod časti

da moj nadmoćni duh lebdi iznad ljudi, stvari i pojava

i takvih trivijalnosti

kao što je držanje za ruke

žvalavljenje sa protezom

i mršenje minivala u mirisu kroasana

pa su nas onda domaćini odveli 

u ogromni gradski park

kakav je to samo park bio

parkčina

kao pola našeg malog grada

trava zelena kao čoja

drveće kao iz slikovnice

ne kao prašnjavi platani naše industrijske kasabe

i tu se onda pravio neki piknik

i svi su očijukali puštali kasete i fenomenalno se zezali

a meni je došlo

popela sam se na vrh parka 

raširila ruke i obrušila se na sve njih

letela sam iznad travnjaka koliko me ruke nose

i vrištala sam iha-iha-ihaaaa

naši su vikali šta ti je sedi majketi

brukaš nas

Francuzi su se kikotali

„mais ce quoi...“ 

nastavnicima je bilo neprijatno

izvinjavali su se u moje ime

kazali su da normalno nisam takva

da sam normalno fino vaspitana

normalno ja

nisam takva

 

zato i trči

trči 

trči

trči

Jelena

trči

 

 

 

 

 

 

POSLE SAHRANE

 

Ovde su ti dokumenta za sud. 

Treba samo da potpišeš.

Tamo su kutije sa njegovom garderobom.

Ovde su ti papiri za pogrebno. 

Treba samo lična karta.

Tamo ti je večera. 

Treba ipak nešto da jedeš.

Ovde na gomili su sve njegove knjige.

Tamo ti je broj telefona pekare.

Trebaće za prvu subotu.

Ovde su ti naočare.

Tamo su ti ključevi.

Ovde ti je lek.

Tamo ti je daljinski.

Ovde ti je telefon.

Tamo ti je ćebe.

Ovde ti je čaša.

Tamo su ti novine.

Ovde ti je kafa.

Tamo ti je bol.

Ovde ti je očaj.

 

 

 

 

 

 

ELEGIJA ZA DEVEDESETE

 

Pa sad objasni drčnim balavcima

da taj retro nije fensi:

kako smo tad hodali gradom kao usijane žice

kako se u vrveži sve razbežalo 

od rata kame gladi granata

dok smo spremali ispite u rapsodiji smrti

kako smo bubrili od besa

kao pasulj u vodi

kako smo tupili očnjake

u aulama jalovog univerziteta

kako smo žonglirali žilete

kako smo hodali po srči

kako su nam cvrčali mozgovi

kako smo drhtali 

po studentskim sobama punim košave

kako smo se grejali na rešo

kako nam je iz džepova virio šipak

kako smo bili gladni kao kojoti

kako smo živeli na lebu i džemu

kako su nam se zemlja i roditelji raspali

kako je istorija eksplodirala

kako smo od zapetih pantera

postali mladi starci

kako je strah na ulicama bujao

kako su nam drljali glave

da što bolje nikne seme zla

kako su nas đubrili ratom i lažima

kako smo dezertirali iz vojske i života

kako smo bili mladi majmuni

naseli na iluzije promena

kako smo putovali petnaest sati vozom 

u rodne provincije

kako smo davali bogatstvo za sapun i brašno

kako su kokice koštale milijarde 

kako je beograd potonuo

u kal glad i smrad

kako je sava ravnodušna

nosila u sebi leševe 

i sjaj dorćolskog jutra

kako su nas zaključali u rezervat

u srcu evrope

kako je krvavi vek tu prožderao sebe

kako su nam ružu života uzeli

kako su ubice sve zajahale

kako je počela pljačka

kako se još nije završila

objasni im ako možeš

 

nasušnu nužnost nežnosti

kako smo se mračno i mnogo voleli 

i u takvim pomijama

kako su nam 

kulovi džiberi i papci

nitkovi hulje kurve podlaci lupeži protuve 

oteli zemlju

kako je nikad nisu vratili

kako su nas rasejali po globusu kao proso

kako smo sa dna kutije čupali nevidljivu nadu

kako je stalno sve padalo

sarajevo slavonija srebrenica krajina vukovar

kako su samo groblja

rasla

rasla

i rasla

 

 

 

 

 

 

TOUCHÉ

 

Evo me hodam

sa tvojim noževima u leđima

smetaju mi kad se sagnem

malo me žuljaju dok spavam

teže se oblačim

i probada me u srcu

ali može se. 

 

Ponekad ih vadim

oližem krv sa njih

cakle mi se oči u sečivima

ređam ih u krilo

i čekam da ti ih uredno vratim

čekam dugo

čekam

ionako nigde ne žurim

ovako mrtva.

 

 

 

 

 

 

RUPA

 

ustanem 

ustane i rupa

doručkujem 

hoće i rupa

napunim je hranom  

zatrpavam je poslovima do večeri

zapušim je šetnjama i umorom

novim cipelama i krpama

bacam joj sve ljude koje sretnem 

sipam u nju reči lopatom

ona zeva 

ubacujem joj knjige filozofe pozorišta

ona se čačka od dosade

širi samu sebe

sipam joj sećanja 

onaj bol 

onu sreću

kaže još je gladna

 

otputujemo rupa i ja

punim je morima i ostrvima 

suncem na vrhu katedrala 

gradovima među narandžama 

ona i dalje zjapi

ugasim svetlo

legnem

legne i rupa

upadnem u nju 

pitam je: šta hoćeš?

haha smeje se rupa:

zar ti stvarno misliš da ja

imam dno

 

 

 

 

 

NEMA ME

 

Kod kuće su me čekali.

Kad sam stigla 

tamo me nije bilo.

Otrčala sam niz ulicu

pitala sam kod prijatelja – 

niko od njih me nije video.

Otrčala sam na posao

ni tamo se nisam našla.

Došla sam bez daha kod tebe

ali tu me odavno nema.

Trčala sam kroz grad

kroz raku koja zveči

i nigde me nema nema

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg