poezija

Tatjana Gromača: Ivan Bezdomnik i njegove pjesme (izbor)

Tatjana Gromača rođena je 1971. godine u Sisku. U Zagrebu je završila studij filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, nekoliko godina radila je kao profesorica filozofije, logike i etike, istovremeno sudjelovala je u uređivanju kulturnog magazina „Godine nove“ i objavljivala prve književne radove u časopisima.

Godine 2000., susreće svog životnog partnera, pjesnika i pisca Radenka Vadanjela iz Istre. Iste godine dolazi živjeti u Istru, počinje pisati za satiričko politički tjednik „Feral Tribune“ iz Splita, i otpočinje spisateljski put objavljivanjem prve knjige.
Kao novinarka „Feral Tribune-a“ bila je poznata po svojim literarnim reportažama iz Istre, ali i po intervjuima i tekstovima o književnosti i umjetnosti. Po gašenju novina, godine 2008., počinje pisati za riječki „Novi list“, gdje je do 2017. godine pisala i zapažene kolumne za kulturni podlistak „Mediteran“, oglede o knjigama i reportaže.

Kao književnica, gostovala je i predstavljala hrvatsku književnost i novu književnost zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije na značajnim susretima i Sajmovima knjiga diljem Evrope. .. Bila je stipendistica berlinske Akademije umjetnosti, godine 2001.

Knjige su joj prevođene na brojne evropske jezike (engleski, njemački, talijanski, španjolski, češki, slovenski, poljski, bugarski, rumunjski, makedonski). Njemačko izdanje njenog romana „Božanska dječica“ (Stroux Edition, Műnchen, 2022., preveo Will Firth) nagrađeno je godišnjom nagradom Nezavisnih nakladnika Bavarske, u Műnchenu, 2022.

Prema njenom kratkom romanu „Crnac“, Hrvatsko narodno kazalište „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci uprizorilo je 2009. godine kazališnu predstavu (u režiji slovenskog redatelja Tomi Janežića), koja je primila nekoliko značajnih godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj.

Roman „Božanska dječica“ primio je godišnju nagradu Republike Hrvatske „Vladimir Nazor“ za najbolje književno ostvarenje za godinu 2012., kao i nagradu „Jutarnjeg lista“ za roman godine.

Za knjigu pjesama „Ivan Bezdomnik i njegove pjesme“ primila je 2024. godine godišnju Nagradu „Tonko Maroević“, hrvatskog P.E.N. centra.

Od 2017. godine Tatjana Gromača djeluje kao samostalna umjetnica. Kontinuirano surađuje, esejističkim i književnim prilozima, sa Trećim programom hrvatskog radija, sa sarajevskim web portalom Prometej.ba, gdje ima stalnu rubriku „Ljudi i knjige“, također i sa zagrebačkim portalom Autograf.hr, gdje piše literarno obojane kolumne na društvene i kulturne teme, kao i sa portalom za knjigu Moderna vremena.hr, gdje piše književne oglede.

Majka je jedne djevojčice.



Do sada je objavila:

„Nešto nije u redu“ (poezija), 2000., Meandar, Zagreb
„Crnac“ (kratak roman), 2004., Durieux, Zagreb
„Bijele vrane – priče iz Istre“ (izbor iz reportažnih zapisa), 2005., Profil, Zagreb
„Božanska dječica“ (roman), 2012., Fraktura, Zaprešić
„Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti“ (lirske proze), 2014., Fraktura, Zaprešić
„Bolest svijeta“ (roman), 2016., Sandorf, Zagreb
„Carstvo nemoći“ (roman), 2017., Sandorf, Zagreb
„Mrtav rukavac rijeke Save“ (lirske proze), 2018., Sandorf, Zagreb
„Početnica za luđake“ (roman), 2021.
„Berlin, Pula, Varšava“ (putopisne proze), 2022.
„Ivan Bezdomnik i njegove pjesme“ (poezija), 2023.
„Gospođa O.“ (roman), 2023.
„Osvajanje čitalačkog prostora“ (eseji o književnosti), 2024.



Nedovršen popis poučaka proizašlih iz čuđenja 

 

Ustvari

Uvijek sam se čudila ovome svijetu

Vozeći bicikl uzduž močvarnih voda

Promatrajući kuće sazdane od raznih materijala

Od drveta, cigle, kamena, šperploče i stiropora

Od rastopljenog pakpapira

Prelijećući preko Indijskog oceana, Pacifika, Sredozemlja

Čudeći se tajnome ustrojstvu svijeta

Tome da jedni ustrajno i vješto emaniraju moć, 

Držeći odstojanje, uskraćujući toplinu i ljudskost

Čak i majka svojemu djetetu

Da porodice kriju surove tajne

Nalik na drame, grčke tragedije

Da borbe za prijestolje

Intrige i spletke

Buđenje i neprekidno komešanje ljudskih zloduha

Okretanje jednih protiv drugih

Započinje već od malih nogu

Da je svačija sudbina zadana rođenjem

Ali da su izmjene, izmicanja, promjene ipak moguće

Jer ne postoji sveopća determiniranost

I da je život kao produkt, realizacija slobodne volje

Nešto što ipak treba uzimati s dozom rezerve

Da je iskrena zahvalnost rijetka, premda ne i sasvim izumrla

Da je izražavanje vlastitoga mišljenja, kao i njegovo posjedovanje, opasnije negoli se to doima na prvi pogled

Da je neukusno govoriti istinu, čak i u slučajevima kada je ona čedna i lijepa

Da je opća uspavanost duha nešto što je prvi i posljednji aksiom u popisu zadaća kojima je cilj buđenje i pokretanje čovječanstva

Da su oni kojima je darovano više, prinuđeni na žrtve

Da su nepravde učinjene nad čovjekom obilate jer je on taj koji posjeduje mogućnost oprosta i zaborava

Da je umjetnost vrsta čarobnjaštva

Da postoje riječi uz čije se izgovaranje čovjekov duh oslobađa nepotrebnih tereta

Da su manipulacija i strah dvije osovine koje leže na krajevima iste poluge

Da je ljubav riječ uz čije se nezlorabljeno značenje veže tajna našega postojanja

Da je duša vječna i da je smrt izvor novoga početka

Da je čovjek sazdan od svojih iskustava, i da je mudar onaj tko iz njih uči, smatrajući ih sredstvom za napredak

Da je sve prepušteno našem tumačenju i razumijevanju, mogućnostima koje su uvijek ograničene

 

 

 

 

Svijet atoma   

 

U nevjerici blagoj i u čuđenju

Stojim pred vlastitim životom

Kao pred nečim što je za mene još uvijek nepoznanica

To kako me drugi vide

Bilo dobro ili loše

Ja ne zaslužujem

Ono kako sam se željela oblikovati

Ne znam što bi trebalo biti uistinu

Što sam uspjela ostvariti

I jest i nije moja zasluga

Sve što sam jednom bila

Već mi je odavno iskliznulo iz ruku

Kada se pogledam u ogledalo

Vidim lice jednako zbunjeno, uplašeno

Kakvo me odande tijekom dugih godina nijemo promatralo

Svoju budućnost još nisam kadra nazrijeti

Sve što je bilo i što tek ima biti

Držim slučajnim

Proizvoljnim sudarom atoma

Koji jesu i nisu morali kao takvi postojati

 

 

 

 

Kroz vjekove

 

Tišina.

Tišina prošlih vjekova, što se probija tu do mene

Vrlo rječita tišina, koja sama od sebe niže slike, nizove

Rasporede ljudskih sudbina:

Rasporen trbuh nekog goluba ili zeca na dvorišnom, drvenom stolu

S kojega kaplje još svježa krv

Lice nekog svećenika, ili baruna

Veoma odsutno, zamišljeno

Bačena perika na izglancanom podu

Tintarnica, guščje pero zabodeno u njen uzak grlić

Lavor i vrč vode, oslikana posuda za sapun

Buka prošlih stoljeća, razuzdana i nervozna zvonjava s crkvenog tornja

Duga pogrebna povorka, predvođena kanonikom u crnom

Topot kopita osvajačke vojske, koja pljačka, pali, razodijeva, siluje žene

I djevojčice

I još mnogo surovosti koje ne želim spominjati

Mnogo, previše

Izopačenosti i zla

Čovjekov život stiješnjen između ovoga i onoga

Vučen prohtjevima i težnjama, ambicijama, strašću

Uvijek samo prividno zreo i iskusan

Prividno mudar

Uvijek na koncu kao izokrenuta rukavica, sve suprotno od nabrojanog

Nadigran od života, slomljen

Kroz stoljeća, vjekove

Ječi kamen

Posivio od vremena, još uvijek tu

Nepomičan

Rječit, brbljav o onome što je prošlo pored njega,

Što ga je dodirivalo, svijalo se uz njega

Čudno, čudno

Prevarene žene, prerano zatrudnjele, prevareni muškarci

Zločini učinjeni iz mržnje, iz koristi

Ljudska glupost i nečasnost 

Kao najneosporniji dokazi ustrajnosti

 

 

 

 

 

Skalameriji u čast

 

Trgovci duhom, lihvari, prodavači roga za svijeću,

Mali pazarski šibicari

Koji se sakupe na sajmeni dan

Ili na autobusnim postajama

Prljavim od rastopljenog snijega

Kojima novčanice, mjesto maramica, strše iz džepa

Prodavači ljekovitih pomada

Malih ogledala, češljeva

I tupih noževa s plastičnim drškama

Puni visokoparnih riječi

I mudrosti

Koje cure u potocima.

Lisičari podvijena repa

Koji na vrijeme spaze kada se treba povući

Korak dva unatrag iz noćnog kokošarenja

Gubica punih sline.

Dobrodušne, prijazne hijene, oštrih, obojanih pandži

Od čijeg dodira ostaju ožiljci

Umorni, bolesni vuci

Kojima zubi još nisu toliko otupjeli

Da se ne bi mogli nauživati sisanja svježe krvi

 

Mlada poslušna janjadi,

Koja se spremno klatiš za ovim ponosnim zdrugom

Prepunim časti i visokih odličja,

S područja čovještva i humanosti

Pogni glave spremno

Bilježeći u svoje notese marno

Sve ono što mora se znati

Da bi se opstajalo.

 

 

 

 

 

Zidari našeg vremena

 

Ne podnoseći jedni druge ali uvažavajući se nominalno

Dolazili ste u velike gradove pokoriti svijet

Uvijek iste ulice gradskih jezgri

Bile su prošarane vašim koracima

Vas što ste kolebljivo i drsko oprobavali intelektualne vatre svoga vremena

Pazeći da ne opečete vlastite ruke

I da od njih istovremeno stradaju oni koje smatrate najvećim neprijateljima,

Konkurencijom.

Opasani štitovima znanja, rupa koje sakrivali ste prezirom i cinizmom

Nadmenošću ili prijetvornom skromnošću

Krili ste vlastite slabosti kao zmija noge

Ne dajući od sebe uvijek svu iskrenost, zadnji talog dobrote

Mnoge su nadživjele vlastite političke igre

Suzdržanost što ste je gradili u držanju, pri važnim izmjenama pogleda

Jer u svakome „Dobar dan!“ mogao se skrivati ubojiti metak

Ili onaj koji bolno ranjava

Neki su potonuli u samohvali i alkoholizmu

Neki u podilaženju moćnicima

Neki su odabrali suviše častohlepne žene

Koje su od njih u čas načinile krpe za brisanje cipela

Sve zajedno, malo vas je ostalo

Prijeke bolesti i nepravedne, okrutne smrti

Nisu mimoišle niti najveće među vama

Iza vas stigli su novi

Koračaju istim gradskim trasama

U pogledu ista nadmenost, ista odlučnost i vjera u slavodobitno pokoravanje, pobjedu, doživotnu nadmoć,

Nad neprijateljem

Koji je mogao biti svatko

Za kojega čuvala se najotrovnija riječ, najubojitija misao

Municija vrijedno probrana u marljivim čitanjima povijesnih djela

Filozofije, teorije, Marxa

Krleže i Shakespearea

Kojima tobože

Bogatio se duh





Vama iz hotela  

 

Vi koje sasjekle su strijele nebeske

Munje nenadanih gromova

Koje spalili su strašni požari ljubavi

Nesretni u svojim srcima

Ostavljeni negdje daleko, u hladnoj hotelskoj sobi

S tabletama pored uzglavlja i cigaretom u ruci

I bocom jakog brandyja

Sa šahovskom tablom postavljenom nasred staklenog stola

Za partiju koju nitko neće odigrati

Jer onaj što se trebao pojaviti nije imao dovoljno hrabrosti

Ili naprosto nije bio čovjek od povjerenja

Vama, ostavljenima da čekate sami u bunilu noći

Spasioca koji se nikada neće pojaviti

Vašem ljubavnom sagorijevanju, ludilu, strasti

Koja nije dobila priliku biti udvostručena, podijeljena, poklonjena

Vama, vašem sjedenju na rubu kreveta u hotelu

Posvećen je ovaj trenutak

 



 

 

 


 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg