Lena Petrović (Beograd, 1984.) završila je osnovne studije prava u Beogradu i master studije međunarodnog prava ljudskih prava u Vašingtonu gde trenutno živi. Prethodno je radila u Beogradskom centru za ljudska prava i pružala pravnu pomoć izbeglicama. Dobitnica je Fulbright, DAAD i IPS stipendija za profesionalno usavršavanje u SAD i Nemačkoj. Pesme i prozaide su joj objavljivane u književnim časopisima, zbornicima i na portalima sa prostora bivše Jugoslavije i Amerike: Antibarbarus, Koraci, Gradina, Enklava, Strane, Sovremeni dijalozi, A Priori, IHRAF Publishes, Topical Poetry. Autorka je knjige pesama „Sirene ne primaju keš“ (PPM Enklava, 2023) koja je 2024. ušla u uži izbor za Nagradu „Miroslav Antić“ i u najuži izbor za Nagradu „Risto Ratković“. Američki magazin International Human Rights Art Movement nominovano je njenu prozaidu „Barcode: Embargo“ za antologiju The Best American Short Stories 2023. Piše na bchs i engleskom, prevođena je na makedonski. Članica je pesničke družine „Sise i gobleni“.
Fotografija moje mame sa nepoznatim ženama
Smeješ se na tremu vikendice koja će dogodine
izgoreti. Do tebe su tri žene.
Jedna namiguje suncu, druga skriva lice,
treća otkriva koliko votke staje
u kore lubenice
koje držiš kao daire, kao oglodane oreole.
Gaziš opušak bačen u seno,
odavno si spoznala
uzroke cikličnih razaranja.
Da li si se zato razbolela?
U kadru bez neba.
U rukama fotografa kog gledaš
kao mene dok duga ekspozicija skriva
obruče pod tvojim očima.
Uzalud te suknja vuče ka zemlji,
sat na tvom zglobu umesto vremena
pokazuje svetlost.
Možda si pod prejakim bleskom shvatila
da ćeš postati majka, da ćeš se izgubiti
u zanosu stvaranja.
Sve što bih pitala Lepu Brenu
Otiče li telo na bini ili postaje lakše?
Sećaš se devojčice koja ti pruža orhideju?
Danima ne skida tvoj karmin sa obraza.
Da li je narodna muzika erotski proglas
bratstva i jedinstva?
Moraš li biti hrabra da bi pesma počela?
Znaš da tvoji fanovi beže od kuće i postaju gej?
Da li turbo-folk ubrzava ili usporava rastanke?
Šta svira harmonika u hotelu punom izbeglica?
Tražiš anonimnost na Floridi? Batak flaminga?
Možeš li razigrati ratare kojima pesnici kradu
svetlost sa polja? Starimo li brže
otkad ne slavimo Dan mladosti? Kako šou biznis utiče
na utučene? Zašto je koka-kola simbol razvoja
kada od nje suze oči?
Šta pluta po stečajnoj masi? Da li je profit pandemija?
Zašto su ulice leglo reklama, pljeskavica i pacova?
Ko će oprati prozore oblakodera?
Možeš li utešiti taksistu kome se ćerka ne javlja?
Da li bi stigla daleko da nemaš duge noge?
Kada će proleteri otpevati uslove rada?
Hoćeš im pozajmiti raskošne haljine? Šta ti je rekla
Džoan Baez kad je videla da letiš helikopterom?
Devojčica sa orhidejom nije izrasla u ženu,
čeka odgovore i lepši svet.
Pravo na azil
Odavno se budim u tuđem znoju. Hazari mi iskaču iz grudi, beže od jata dronova, uzvikuju inđa.
U svratištu crvenog krsta slušam jezike naroda koji su trgovali sa bogovima. Sad posrću bez završnog računa. Zaziru od uspešnih osmeha, od fotoreportera koji sriče demolratija.
Čujem monolog iz Sahela, gde je nekad buncao prorok, a danas luduje Žan Mišel Žar. Zaljubljen u svoje prste, tehnokratski dovod ritma u miksetu Evrope koja platnim karticama crta adidas linije i otvara vrata sale za rastanke.
Žene i deca u potkrovlju. Muškarci proterani u podrum. Dvopolni dvocevkom saterani tamo gde cirade guše svetlo. Beba zamotana u gunj istražuje grudi žene iz Idliba oslonjene o hladan zid. Uzalud joj nudim utočište Srbistana, ona želi zimsku čaroliju Berlina.
Lepotica iz Malija beži od prinudne udaje. Plače za mladićem nestalim u raciji kod Preševa gde su joj kandže šiblja istrgle pasoš i zube. Trebalo je da ćuti dok ne ugleda topole kraj zarozane reke. Ali, vikala je smrt fašizmu, pa je taksista odbio da je vozi do trgovca ljudima.
Dotrčavaju dvojica. Visoki planira putovanje u gepeku gde će sanjati pećine Kurdistana. Kovrdžavi pevuši Marseljezu, baca opušak u konzervu sardine. Pokazuje mi slike sestre koja mu iz Nice šalje poljupce, koordinate spasenja. Koluta globus-očima pa kaže: Ne gubite vreme, Madam, sutra svi odlazimo.
Provod u Berlinu
Ulična rasveta širi laž o dobrom provodu. Turisti trpaju
uspomene u cegere. Pekari najavljuju sladostrasnu
zimsku rasprodaju. Ona se smeje, zove me Karl.
Kaže da prekid zagrljaja pokreće kreativnost.
U klubu Silver Future konobarica suče svoje brkove.
Hipster flertuje sa telefonom. Pena drhti na usnama
koje mi pevaju novogodišnje želje. Ona odlazi
dok disko kugla rasipa zvezde po zidovima.
Na vratima toaleta piše: Ostavi usrani posao.
Biciklom ugnjetavam sneg. Žilet-žica buja na gradilištu,
krasi kolevku titana. Sve ide po Maršalovom planu.
Veltšmerc je na sigurnom. Televizijski toranj postaje
simbol nove osećajnosti koja titra iz reklame za pivo.
Opiljci mesečine u kanalu. 2711 betonskih blokova
pokušava da arhivira tugu. Inje trne
pod eksplozijom zore. U magli što tone u podzemlje
jedan raskošni rep liči na kiflu s marcipanom.
Ako lisica pretrči most, brzo ću je zaboraviti.
Kafa, gorivo grada
Gorčina u tranzitu između sna i jave. Ostatak tmine puši se iz šolje.
Kafa je zenica, jama u koju otiče svetlost da okonča bunilo.
Više ne pripadaš snovima, već baristi koji toči
gorivo grada u kome beskućnik recituje Sveto pismo.
U autobusu srčeš kapućino. Zanoktice šofera podsećaju
na svaki pokušaj razgovora sa ocem. Povratna karta je poskupela
otkad se vozikaš, da bi na sedištu sebe zaboravila kao jaknu,
otežalu od kiše sitniša.
Otpij još jedan gutljaj. Ubrzaj galop srca pri pogledu na sunce.
U talogu nađi inicijale osobe koja te želi. Videćeš jutro
kao belo kartonsko dno i pomisliti da je bučna ulična prašina
graja na peščanoj plaži.
Turista u otadžbini
Na Ibarskoj magistrali moljac vremena nagriza zaostavštinu. Kuće su neostvareni snovi, livade usahle, krave na inovativnoj ispaši. Dedina uniforma vreba iz antikvarnice, plaši tajkune. Radio u kolima preti: turbo-folk će svirati dok svaki domaćin ne zaigra.
Lavež pasa me goni do motela. Skučena soba simulira sigurnost u kojoj grebem grlo baklavom. Sanjam da se gušim dok mi baba kroz zube izjavljuje ljubav. Tražim menadžeru motela da izbaci domaće kolače iz mini-bara, ali profit mu je važniji od mirnog sna.
Ujutro vetar nosi oblake kesa ka skršenom spomeniku, opkoljenom koprivama. Šut je simbol večne tranzicije. Među tezgama i uličnim trubačima, skrivam se od oproštajnih pogleda. Uzalud dajem gas, vožnja kući doživotno traje.
Porodični mauzolej
Otkad sam otišla, sve češće sanjam
stan u kom sam odrasla. Rešetke krase prozore,
petunije glume sreću. Na zidu raspeće prvog hipika
koji je ispevao ljubav. Ljuštim crvenu farbu sa kreveta,
molim ga da postanem dečak.
Očuh otpija gutljaj pričljivosti.
Govori o tajnim društvima sa pijace, o rastu stopala
moderne žene. Rašljama otkriva ponornice
u dnevnoj sobi. Umesto doručka donosi šišmiša
u kutiji za cipele. Objašnjava kako su krila
teška od nesanice.
Kaljeva peć gorda kao porodični mauzolej.
Dozirano podgreva sobna tumaranja. Mama otvara
pasijans. Želi svetlost rudarima, kraj inflacije,
još jednog džokera. Duvanskim dimom tera moja pitanja
o zalihi lekova. Na stolu supa od razvratne kosti.
Vrelinom spiram gubitke,
postajem čistina. U gradu sa obeliskom
čitam imena stradalih, urezana u mermer
kom se klanjaju senatori. Izbacivač na štiklama
čuva ulaz noćnog kluba i želi mi brz oporavak.
Manifest pametnog telefona
Nostalgija je uspešno džentrifikovana.
Prošlost stišnjena u mit.
Ono što se zvalo domom
otvoreno je kao novogodišnji paket.
Zamisli život u kesici senfa
koja zapomaže kao posesivni šef.
Dobićeš efekat maslačka
razduvanog ispred očiju,
radoznalost u pokretu palca,
fanatično dopisivanje kao žurku,
intimnost u pulsirajućim bojama
uz bljesak čudovišne količine reči.
Otključaj me pogledom, dodirom, šifrom,
spoznaćeš koliko si globalna.
Golf galaksija
Dala sam otkaz na poslu kad je Rusija napala Ukrajinu. Dok se Merkur smanjuje, moja panika raste. Igram golf u potrazi za pravcem. Trener kaže da pre udarca zamislim putanju loptice. Mesec, disko kugla i loptica za golf od tame prave željenu destinaciju. Ali svemirska trka nije gotova. Fantastika prestiže nauku. Troškovi života astronomski rastu. Zvezdoljupci zapalili most između Istoka i Zapada. Mars bledi od straha, Pluton ga kulira. Na travnjaku sve mirno. Samo golferi i usamljeni kosmonauti vide Zemlju kao savršenstvo.
Poziv nepoznate pesnikinje
Dođi na moje ostrvo,
kome jato jedrilica otima vetrove i valove.
Na pristaništu te čeka autobus bez putnika,
vozi do porodice
koja hrani pionire i baca kosti tune
sitnim ribama.
Kad ugledaš belog jelena,
prati ga do jezera gde buja tirkiz tišina.
Vidi kako leptiri izvlače lepotu iz cveća
i nose je onome ko nema majku.
Slušaj zrikavce čija gudala
nadjačavaju huk zapuštenih kuća.
Kad pojedeš suve smokve,
shvatićeš da svetom vladaju babe
čije priče postaju epovi,
one znaju da vreme nije novac
već mungos
kog ćeš uloviti ako zgužvaš novine
i zabušavaš na poslu.
Uđi u borovu šumu,
otpornu na letnji plamen,
istraži je sa muzom koja skuplja pinjole
i zna prečicu do uvale
među tvojim nogama.
Raduj se buđenju pored nje
kao zvezdanom nebu.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.