poezija

Anđela Milinković: izbor iz zbirke pjesama ''Godine Mondrijana''

Anđela Milinković (Beograd, 1987.) završila je studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu, sa fokusom na modernu umjetnost. Nekoliko godina je radila na kustoskim izložbenim projektima i u području upravljanja muzejskim zbirkama. U prošlosti su je okupirali i aikido, psihodrama i aktivistički zborovi. Od 2020. godine radi za njemačku IT firmu, piše poeziju i čeka da vidi kojim novim zanimanjima će je život iznenaditi. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima Bludni stih, Tajni grad i Sunčana strana ulice izdavačke kuće Enklava, u književnim časopisima Buktinja, Koraci, Dometi, Beogradski književni časopis, na portalima Astronaut, Čovjek časopis i Strane, kao i u izdanju Muzeja Jugoslavije, Mesto pesnika u radničkom stroju, u okviru radionice o radničkoj poeziji. Pjesmu Čekajući da brat postane drvo je izdavačka kuća Slavitude prevela na francuski jezik. “Godine Mondrijana” je njena prva zbirka poezije.



 

Rano sam počela da čitam Kafku

 

za petnaesti rođendan

dobila sam neobičan poklon

plavu kovertu

bez crvene mašne

 

u sudnici sam bila jedina tinejdžerka

ostale zvanice

nisu izvodile rođendansku pesmu

već kakofonični epitaf brojeva

član 4.2 zakona o…

...redni broj 5a iz odredbe 29…

člana iz stava 15...

 

branilac, nipošto državni

već moj tata

za drugog nismo imali para

 

nek optužena ustane

 

zidovi su se ugibali

plešući ka meni

sa svakim zvukom čekića

dugački udovi aparature

laokoonski me obavijali

nisam više mislila

o dečaku iz škole

koga sam sredom viđala 

u kabinetu za tehničko

 

izvedite je napolje da plače

dok donesemo presudu

 

nakon svega

tata me je odveo na burek

otopljeni sir pušio se

među tankim slojevima testa

bio je to

najbolji ukus

uslovne slobode




Bežanje sa časa seksualnog vaspitanja

 

oni

misle da se kofa lubrikanta

prospe na čelo 

razvlači do potiljka

 

višak s poda polizaće pas

 

one

kidnapuju slova iz novina

od njih prave pesme

automatskog toka misli

 

kriju ih u podnožju oblih planina

 

klizav pod pozove devojku

na nenadanu brejkdens pozu

slova polete u vazduh

 

lelujaju okolo kao konfete












Samo je saksofonista imao probu na bini

 

tvoj sopran i moj alt bili su

jedino sazvučje u publici

 

ružičasto svetlo neona

zadirkivalo je tamu

 

dimom cigareta

pisale smo šifrovane poruke

 

gledaš me kao da razmišljaš

da li bi htela u krevet sa mnom

 

s druge strane prozora

žuti oreol bandere pokazivao je

da kiša pada sve jače

 

nije bilo lako uhvatiti car:go te noći














Linija 37

 

iz belog vihora Francuske ulice

izvukao nas je zahuktano

poslednji jugoslovenski

crveno beli Sanos

 

dok smo grejali ruke

u džepovima kaputa

brade utonule u vlakna vune

pitala sam te

šta ti kaže brat

na to što odlaziš

ne znam 

još mu nisam rekao

 

zamorena šklopocija 

limom je krčila nanose snega

i uspela da na Trgu 

spasi još ljudi mokrih trepavica

čuješ li se ti sa svojim bratom?

pitao si

 

retko

 

do Banovog brda smo ćutali

i gledali život

kroz zamagljena stakla











Na nebu je F98.5 ostavio tragove

 

na crno-beloj fotografiji

sedi ispred kuće

linija polumeseca 

prostire joj se na licu

dok ponosno pokazuje

dve Mikado čokolade s rižom

 

ona je mucala

 

trljanjem porodične tegle sa novcem

izlazio bi samo jedan zimski kaput

roditelji su stajali na cilju trkačke staze

a njoj je bilo lakše da nosi stari

nego da se njene otegnute reči takmiče

sa sestrinim šampionskim rečenicama

 

ona je mucala

 

kaži već jednom šta hoćeš!

rekla joj je učiteljica

uvukla se u puževu kućicu

dok su visoki tonovi smeha dece

kao eskadrile sečiva

leteli ka njoj

 

ona je mucala

 

kad bi joj se pred ujakom 

slogovi zaglavili u klancu grla 

čula bi zvuk otpuštanja 

njegove metalne kopče

večiti preludijum 

fijuka kožnog kaiša

 

osim vas, 

da li još neko u porodici muca?

 

rezak glas vraća me

među bele površine

Klinike za govornu patologiju

 

mama je mucala

 

 

 

 


Saudade

 

azuleho šare 

sa pločica zgrada

razlivaju se 

po talasima reke Težo

 

gledam je

zajahanu mostom

najdužim među 

evropskim zvezdicama

 

odbacujem strojeve

belih pomoćnika

koje sam oslobađala

iz srebrnog celofana

 

ramena stoje 

na mom telu poput 

sigurnog akrobate 

na žici

 

gnjurim lice 

u pastel de belem

sisam žinžinju iz otvora

toplih zidova

 

danima se budim 

u skvotiranoj fabrici 

gde mačići naskaču 

na šuplje prozore

 

pod nebom podeljenim

na crveno i zeleno

gledam taj betonski put

preko reke

 

na tren bljesne slika

mojih udova od praha

koje je na beogradskom mostu

razduvao vetar


U pustinjskom vrtu 

 

Dve prve žene u crvenom kabrioletu prave patuljaste peščane oluje.

Kotrljajuće trave uzdišu za njima. Naježene biljke ih ignorišu. 

 

Prva prva žena uživa u zarivanju zuba u jabuku.

Divi se svojoj toaleti, smokvinom listu posred toplog trougla.

Povremeno pogladi zmijice obavijene oko bradavica.

 

Druga prva žena bere ornamente iz kose, 

baca vetru da ih uhvati. Svoju kutiju drži na krilu. 

Kada je otvori, nastane sveopšta panika koja je zabavlja. 

 

Jure kolima ka ponoru. Kad točkovi pređu ivice, 

auto se uzdiže u oblake. Stomaci im se uspinju ka grlima.

 

Iz njihovih glava poput kokica niču nove prve žene.

Treća prva žena, dvadeseta prva žena, hiljadita prva žena...

 

Spuštaju se kao padobranima na zemlju.

Sleću na zgrade sa šubarama od kukavičjih gnezda.

Prizemljuju se na obale mora i leđa kitova u okeanima.

 

 

 

 

 

 



o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg