Anđela Milinković (Beograd, 1987.) završila je studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu, sa fokusom na modernu umjetnost. Nekoliko godina je radila na kustoskim izložbenim projektima i u području upravljanja muzejskim zbirkama. U prošlosti su je okupirali i aikido, psihodrama i aktivistički zborovi. Od 2020. godine radi za njemačku IT firmu, piše poeziju i čeka da vidi kojim novim zanimanjima će je život iznenaditi. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima Bludni stih, Tajni grad i Sunčana strana ulice izdavačke kuće Enklava, u književnim časopisima Buktinja, Koraci, Dometi, Beogradski književni časopis, na portalima Astronaut, Čovjek časopis i Strane, kao i u izdanju Muzeja Jugoslavije, Mesto pesnika u radničkom stroju, u okviru radionice o radničkoj poeziji. Pjesmu Čekajući da brat postane drvo je izdavačka kuća Slavitude prevela na francuski jezik. “Godine Mondrijana” je njena prva zbirka poezije.
Rano sam počela da čitam Kafku
za petnaesti rođendan
dobila sam neobičan poklon
plavu kovertu
bez crvene mašne
u sudnici sam bila jedina tinejdžerka
ostale zvanice
nisu izvodile rođendansku pesmu
već kakofonični epitaf brojeva
član 4.2 zakona o…
...redni broj 5a iz odredbe 29…
člana iz stava 15...
branilac, nipošto državni
već moj tata
za drugog nismo imali para
nek optužena ustane
zidovi su se ugibali
plešući ka meni
sa svakim zvukom čekića
dugački udovi aparature
laokoonski me obavijali
nisam više mislila
o dečaku iz škole
koga sam sredom viđala
u kabinetu za tehničko
izvedite je napolje da plače
dok donesemo presudu
nakon svega
tata me je odveo na burek
otopljeni sir pušio se
među tankim slojevima testa
bio je to
najbolji ukus
uslovne slobode
Bežanje sa časa seksualnog vaspitanja
oni
misle da se kofa lubrikanta
prospe na čelo
razvlači do potiljka
višak s poda polizaće pas
one
kidnapuju slova iz novina
od njih prave pesme
automatskog toka misli
kriju ih u podnožju oblih planina
klizav pod pozove devojku
na nenadanu brejkdens pozu
slova polete u vazduh
lelujaju okolo kao konfete
Samo je saksofonista imao probu na bini
tvoj sopran i moj alt bili su
jedino sazvučje u publici
ružičasto svetlo neona
zadirkivalo je tamu
dimom cigareta
pisale smo šifrovane poruke
gledaš me kao da razmišljaš
da li bi htela u krevet sa mnom
s druge strane prozora
žuti oreol bandere pokazivao je
da kiša pada sve jače
nije bilo lako uhvatiti car:go te noći
Linija 37
iz belog vihora Francuske ulice
izvukao nas je zahuktano
poslednji jugoslovenski
crveno beli Sanos
dok smo grejali ruke
u džepovima kaputa
brade utonule u vlakna vune
pitala sam te
šta ti kaže brat
na to što odlaziš
ne znam
još mu nisam rekao
zamorena šklopocija
limom je krčila nanose snega
i uspela da na Trgu
spasi još ljudi mokrih trepavica
čuješ li se ti sa svojim bratom?
pitao si
retko
do Banovog brda smo ćutali
i gledali život
kroz zamagljena stakla
Na nebu je F98.5 ostavio tragove
na crno-beloj fotografiji
sedi ispred kuće
linija polumeseca
prostire joj se na licu
dok ponosno pokazuje
dve Mikado čokolade s rižom
ona je mucala
trljanjem porodične tegle sa novcem
izlazio bi samo jedan zimski kaput
roditelji su stajali na cilju trkačke staze
a njoj je bilo lakše da nosi stari
nego da se njene otegnute reči takmiče
sa sestrinim šampionskim rečenicama
ona je mucala
kaži već jednom šta hoćeš!
rekla joj je učiteljica
uvukla se u puževu kućicu
dok su visoki tonovi smeha dece
kao eskadrile sečiva
leteli ka njoj
ona je mucala
kad bi joj se pred ujakom
slogovi zaglavili u klancu grla
čula bi zvuk otpuštanja
njegove metalne kopče
večiti preludijum
fijuka kožnog kaiša
osim vas,
da li još neko u porodici muca?
rezak glas vraća me
među bele površine
Klinike za govornu patologiju
mama je mucala
Saudade
azuleho šare
sa pločica zgrada
razlivaju se
po talasima reke Težo
gledam je
zajahanu mostom
najdužim među
evropskim zvezdicama
odbacujem strojeve
belih pomoćnika
koje sam oslobađala
iz srebrnog celofana
ramena stoje
na mom telu poput
sigurnog akrobate
na žici
gnjurim lice
u pastel de belem
sisam žinžinju iz otvora
toplih zidova
danima se budim
u skvotiranoj fabrici
gde mačići naskaču
na šuplje prozore
pod nebom podeljenim
na crveno i zeleno
gledam taj betonski put
preko reke
na tren bljesne slika
mojih udova od praha
koje je na beogradskom mostu
razduvao vetar
U pustinjskom vrtu
Dve prve žene u crvenom kabrioletu prave patuljaste peščane oluje.
Kotrljajuće trave uzdišu za njima. Naježene biljke ih ignorišu.
Prva prva žena uživa u zarivanju zuba u jabuku.
Divi se svojoj toaleti, smokvinom listu posred toplog trougla.
Povremeno pogladi zmijice obavijene oko bradavica.
Druga prva žena bere ornamente iz kose,
baca vetru da ih uhvati. Svoju kutiju drži na krilu.
Kada je otvori, nastane sveopšta panika koja je zabavlja.
Jure kolima ka ponoru. Kad točkovi pređu ivice,
auto se uzdiže u oblake. Stomaci im se uspinju ka grlima.
Iz njihovih glava poput kokica niču nove prve žene.
Treća prva žena, dvadeseta prva žena, hiljadita prva žena...
Spuštaju se kao padobranima na zemlju.
Sleću na zgrade sa šubarama od kukavičjih gnezda.
Prizemljuju se na obale mora i leđa kitova u okeanima.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.