poezija

Marko Tomaš: Bulevar narodne revolucije

Predstavljamo vam neke od pjesama iz nove, još neobjavljene zbirke Marka Tomaša, rođenog u Ljubljani 1978. godine. Nakon mnogo knjiga i gradova, trenutno živi u Mostaru.



Osnovnu školu je pohađao u Mostaru i Kljajićevu, a gimnaziju završava u Somboru.
Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao je u BH Danima, Glasu Istre i Feral tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru UTOPIA.

Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na talijanski, poljski, njemački i engleski jezik.

Novinar je news portala zurnal.info.

Bibliografija/knjige pjesama:

“L’ Amore Al primo Binocolo”, s Nedimom Ćišićem, Mehmedom Begićem i Veselinom Gatalom, L’ Obliquo, Brescia, 2000.

“Tri puta tridest i tri jednako” s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem, Alternativni institut, Mostar, 2000.

“S rukama pod glavom”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2002.

“Mama, ja sam uspješan”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2004.

“Život je šala”, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2005.

“Marko Tomaš i druge pjesme”, naklada ZORO, Sarajevo/Zagreb, 2007.

“Zbogom, fašisti”, buybook, Sarajevo, 2009.

“Ponoćni razgovori”, s Mehmedom Begićem, Vijeće mladih Grada Mostara, 2012.

 

 

 

JOŠ MALO SLADUNJAVE ČEŽNJE

 

Mogao bih cijelu noć pisati i slati ti pjesme.

Živim iznad grada i imam predivan pogled.

Mogao bih stvarati najluđa poređenja

od tvoje slike u mojoj glavi 

i svega što vidim kroz prozor.

Ulična svjetla u savršenom redu.

Puste gradske ceste u kasnu noć.

Jesam li jedini čovjek proklet nesanicom

u ovom gradu prokletih?

Mogao bih cijelu noć pisati i slati ti pjesme,

ali trenutno sam užasnut surovošću ljubavi

i imam strastven odnos sa samoubistvom,

a radije bih da uzmem bučan autobus

da ga kresnem i legnem na gas vozeći kroz grad,

i još pustim neku ludu muziku,

koja će sve mjesečare pozvati na ples

i vječno putovanje kroz kišnu noć.


 

POVRATAK U MOSTAR

 

Kada jednom odeš

povratka nema.

Svaka cesta prema napuštenom

je put u odsutnost.

Vratiti se jedino možeš

u sjećanje boje magle

u mjesto ispražnjeno

od ljudi koje si znao.

Umjesto tebe

uvijek se netko drugi vrati

nekom drugom

na neko nepoznato mjesto.

Ljudi koji nose naša imena

zidovi koje smo dodirivali

ulice na kojima smo čeznuli

sve je tuđe.

Čovjeka ne određuju

izbori koje je napravio

određuju ga šanse

koje je propustio.

Voljeti slomljenim srcem

je kao udarati boksačku vreću

slomljenom šakom.

Svaka ljubav

koju napustimo

uči nas kako voljeti bolnije.

Ja svitao sam na istoku

zalazio na zapadu

Dolazio sa sjevera

vraćao se s juga

jednom dugačkom

neprekinutom napuštanju.
 

 

 

RADNI STOL

 

Radni stol ima moje radne navike.

Tragove lakata i pepeo,

mrve hrane i lokvice pića,

česte promjene raspoloženja

podnosi batlerski trpeljivo.

Drven je i hladan, glumi mahagoni,

njegove čežnje su mi nepoznanica.

Pamćenje radnog stola je slonovsko,

život neuzbudljiv, ali, za razliku od ljudskog,

sasvim precizno svrhovit.


 

LEŽATI NA SUNCU

 

Ležati na suncu

može se učiniti zabavnim.

Tijelo postane mekano

kao engleski travnjaci.

Mada, moje tijelo,

nije pažljivo uzgojen vrt.

Više je riječ o kamenu,

koji je obrastao dračom.

Jedna je od najvećih zagonetki:

što učiniti s tijelom,

koje omekšava na suncu?

Neka se razgradi, proključa,

neka postane plinovito,

grijeh neka ispari, otrov i buđ

neka postanu kišonosni oblak.

Tijelu nema spasa, moj Bože,

ta kožna vreća duše nema šanse

koliko mir u svijetu kad ga zaziva

miss Bosne i Hercegovine.

Ležati na suncu, omekšati,

opustiti mišiće lica, oduzeti

rukama pravo na značenje.

Interval između dvije misli, erotika smrti,

dragocjena opuštenost, ništa.


 

AGATA PIJE

 

Da ne pijem

teško da bih sada

pričala s tobom,

otišla bih u hotel i čitala do jutra.

Piće mi pomaže da podnesem ljude.

Bez njega ne ide,

osjećam nekakav strah,

osjećam se blokirano.

Da ne pijem, smiješno je to,

propustila bih sve zabave.

Ne mogu da plešem trijezna,

ne mogu da se raskalašim.

Ko zna kad bih izgubila nevinost

da nije pića.

To je, nažalost, istina.

Željela sam ja da se ševim,

ali nisam imala hrabrosti.

Naprosto, trijezna se ne osjećam seksi.

Ne umijem opustiti tijelo,

ne umijem se smijati šalama

koliko god dobre ili loše bile.

Sad bih, na primjer,

bez problema mogla zaplesati na šanku

ili uhvatiti onog žutog tipa za jaja.

Vidiš, to me kopka trenutno.

Trijezna sam puna obzira,

ja sam skladište srednjeuropske hipokrizije,

hvala, molim, izvolite, kako ste, dobar dan.

Kontaš, sva ta lažna ljubaznost i ustezanje

kao da su me odgojili u tridesetima

moji baka i djed, ti dobri pokojni ljudi.

Kad sam otkrila piće

osjećala sam kao da sam pronašla način

kako da se suočim sa svijetom.

Problem je što se uvijek moraš probuditi

i nastaviti po starom.

Posao i ostali prdeži, projekti, ideje,

poslovni brunch,

kao da ima smisla trošiti vrijeme na budućnost.

Ionako se svi jedva držimo na okupu.

Zapravo, najviše energije trošimo

na održavanje vlastite funkcionalnosti.

A znaš onu foru da se u svakom početku

skriva klica kraja.

Otkud znam, pričam budalaštine,

ali osjećam kao da neprestano

nešto odgađamo.

Kad bih da se kresnem

moram završiti izvještaj.

Kad bih da ležim na suncu i lješkarim

moram na sastanak.

Uvijek je nešto neodgodivo

osim stvari koje stvarno želiš, kontaš?

 

 

AGATINO PISMO

 

Ti ne znaš kako u mom gradu pada kiša,

kako sitno ubadaju kapi u kožu samoće,

koju noćima uzgajam hraneći je glazbom

i apsolutnim odsustvom bilo kakve misli.

Ti ne znaš kako mokro zvone napušteni pločnici,

svjetla igraju pa padnu, nema ih tko podići,

fasade, prozori, iza njih lutkarski spektakl,

muškarci i žene glume ljubav ili odustaju,

ali nitko ne odlazi nikuda i ništa se ne rješava.

Vlak prolazi i cijela se zgrada zatrese,

ali nema ničeg konačnog, strop nije pao,

nismo smrskani, život ide dalje, samoća,

nema olakšanja i kiša nastavlja mučiteljsku misiju.

Tužan je Lodz u kišnoj noći, ljubav jadna

s ovakvim ljubavnicima, jedino daljina

ima pravo na čežnju. Moj muž spava

ispod novina, jutarnje izdanje, bajate vijesti,

ništa ga ne može omesti, niti Rahmaninoff,

klavirski koncert broj 2, ni ako pred njega

stanem potpuno gola i otpuhnem dim cigarete

ravno u njegovo lice.

 

 

DRUGI SAN O MARTI

 

Usnio sam kolodvor, ubojicu

kako odnosi ljude

kako proždire djevojčicu

koja je s torbom u ruci

čekala autobus na peronu broj 10

Kolodvor koji ostavlja tuberkulozne ožiljke

kao od zgaženih opušaka s njegovog poda

Mučilište udaljenih ljubavnika

uprljano teškim naslagama napuštanja.

Jedna je stara žena

obavljala uzaludan posao

pokušavajući sve to

oribati mokrom krpom.

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg