proza

Valentina Mlađen: Marina

Valentina Mlađen rođena je 1988. godine. Trenutno radi u Zadarskom listu kao urednica i novinarka te je apsolventica Hrvatskog jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
Objavila je zbirku poezije „Štit od stiha“ i članica je udruge zadarskih psaca ZaPis.



Svaka nedjelja u malom gradiću prolazi jednako, bez velikih iznenađenja. Oni koji ne spavaju barem do ručka, ili se ne vraćaju s vikend puta idu na misu, na tržnicu , piju kavu na špici. Već u 11 sati ujutro grad je pust sve do sumraka.

Marko je, kao i svake nedjelje, ustao u osam i nazvao Helenu. Uskoči u bermude i prozračnu majicu. Ona ga je čekala ispred stana zirkajući na sat.

Opet kasniš. Jesi oprao zube?

Jesam, slaže zakolutavši očima. Helena ga poljubi.

U fazi veze u kojoj su bili već su mogli uživati u zajedničkoj tišini uz kavu i novine. Za nju bijela kava bez pjene i Jutarnji, za njega veliki machiatto i 24 sata.

Helenu je ostavio ispred stana. Ručak je kasnio. Gledao je televiziju. Ručao je. Gledao je televiziju. Nedjeljom jednostavno nisi imao što raditi.

Mobitel zazvoni: „Cuga? 18.30? Tropicana?“ Frendovi su već sjedili.

– Sprite. –  Zgodna konobarica ga posluži. Komentirali su utegnute noge i preusku majicu. Na televiziji je bila tekma lokalnog košarkaškog kluba. Izgubili su. Opet. Rasuli su se razočarani komentirajući strategiju. Trener je totalni papak.

Marko pođe kući kroz park. Pogleda na sat, 22.10. Na grad je nalegla ljetna sparina.  U parku nije bilo nikoga, rasvjeta prigušena krošnjama osvjetljavala je stazu. Primijeti obris kako ide prema njemu. Nasmiješi se u znak prepoznavanja.

 

***

 

Marina se rastegne predući. Otvori oči iz trećeg pokušaja i izvuče se iz kreveta. Namršti se osobi u ogledalu. Uzme vaticu i uhvati se u koštac sa skorenom maskarom i ostacima pudera.

U kuhinji su zveckali tanjuri. Uključi mobitel, tri propuštena poziva i poruka od slatkog  frajera kojeg je upoznala sinoć. Luda i nezaboravna noć. Nasmiješi se, a zatim napravi najneviniju facu i krene put boravka.

– Što je frajlice? Boli glava. Jesmo se naspavali, zafrkavao je tata. Mama se pravila da je ljuta.

U znak pokore za prespavano jutro  pospremi stol iza ručka bez gunđanja. Spremala se za popodnevnu kavu s prijateljicama i detaljnu analizu izlaska. Cvrkutala je u kupaonici. Malo korektora, maskare i sjajila. Voila! Odmorna i svježa. Zadovoljna iziđe iz kupatila i dohvati svoj najodvažniji novi topić iz ormara. Komadić krpe, kako je tata zvao njezinu odjeću. Ovaj je bio od lagane tkanine, s cvjetnim uzorkom i trakom koja se vezala na leđima i ispod kojeg se ništa ne nosi. A Marina se nije sramila svoga tijela. Navuče lepršavu suknju i pozove mamu da joj pomogne s majicom.

– Pa zar se danas tako izlazi vani, mama je s neodobravanjem kimala glavom. Marina je poljubi u obraz i odjuri. Opet kasni.

Kući se vraćala kraćim putem kroz park. Iza devet sati park je bio prazan, a u pola jedanaest tamo sigurno nije bilo nikoga. Marina je razmišljala o dečku kojeg je upoznala noć prije, o dugom toplom ljetu i praznicima pred njom. Začuje korake. Trenutak panike zamijeni prepoznavanje. Marko, dečko njezine prijateljice Helene. Sreli su se nekoliko puta u istom društvu. Marina osjeti kako joj se bokovi lagano njišu kao i uvijek kad je prolazila pokraj muškarca. U Marini se budila žena.

 

***

 

Razmijene urotnički smiješak kao da je njihov susret bio namjeran. Marina zagrize usnicu i nabaci osmjeh za flert.

Otkud ti? Helena se ne boji pustiti te sama ovako kasno?

A ti se ne bojiš ići parkom po mraku. Netko bi te mogao ukrasti, prihvati Marko igru.

Osjeti nalet vrućine. Znoj mu je klizio niz leđa i škakljao njegove živce. Hlače su mu postajale tijesne. Nadao se da ona neće primijetiti izdajničku izbočinu na njima.  Poželi skinuti majicu, umjesto toga stavi ruke u džepove i počne namiještati hlače. Tada Marko primijeti nešto. Ispod tanke tkanine Marinine majice stršala su dva kružića. Male čvrste grudi. Od pomisli na tu riječ poželi je dodirnuti. Što bi mislila ona da on sad stavi ruku ispod njezine majice, da je pritisne uz stablo... Zadnjim snagama razuma odluči da je vrijeme da pođe. Pomisli na Helenu i kako bi mogao svratiti do nje na putu kući. Njoj se sad sigurno ne bi dalo. Bilo bi joj vruće ili se nije depilirala.

Za Marinu je još uvijek trajao trenutak bezbrižne tišine. Odmjeri Marka i da mu čistu devetku.

Pozdravi Helenu, nasmiješi mu se na odlasku.

Poželi da on razmišlja o njoj večeras. U kombinaciji s čistom devetkom i vrućom ljetnom noći Marina napravi nešto hrabro, na odlasku se lagano očeše ramenom o Marka.

Od tog trenutka stvarno vrijeme teklo je jako brzo, no vrijeme u kojem su se zaustavili Marina i Marko opasno se rastegnulo. Nakon što su se njihova ramena dodirnula Helenin dečko, kojeg je srela tek nekoliko puta, pritisne je uz deblo ogromnog stabla i poljubi takvom silinom da je ostala bez daha. Marina prihvati poljubac, učini joj se ovakav razvoj događaja tako filmskim. U stvarnost je vrati slika Heleninog lica. Pokuša lagano odgurnuti Marka, no on ju je stezao u željezni stisak ljubeći je kao manijak. Postane joj jasno kako je nešto opasno krenulo u krivom smjeru. Ona jedna traka na njenom novom topu koji nije mogla sama zavezati sada je tako lako skliznula pod Markovim prstima. Dok ju je gnječio i ljubio osjetila je paniku kako je grebe u grlu i pokušava pobjeći u vrisku. Ipak nije uspijevala progovoriti, nije se mogla sjetiti kako da proguta tu grudu straha i činilo joj se ako se uskoro nešto ne dogodi prestat će disati. Nije ni shvatila  da se našla na podu s druge strane debla, skrivena od slabog svijetla noćne lampe. Osjetila je znoj i  ruku kako kopa po njezinim gaćicama. Vješto ih se riješio. Neće jako boljeti, samo dok uđe, čula je glas medicinske sestre koja joj je prije tjedan dana vadila krv.

Neće jako boljeti – pomisli ona – i za čas je gotovo.

Noge su je sve više boljele dok je silovito prodirao. Jednom rukom stisnuo ju je čvrsto za bedro. Tu će sigurno ostati masnica. Ispod lijeve lopatice žuljao ju je kamen.

– Samo da svrši, samo da svrši, ponavljala je u sebi kao molitvu. Osjeti toplinu i kako joj nešto vlažno curi niz noge. Usporavao je, a zatim se opusti preko nje zbog čega je jedva disala. Konačno je završilo. Negdje na trgu sat sa zvonika otkucao je jedanaest za kvarat.

Kad  je završio Marko pridigne Marinu u sjedeći položaj i počne joj vaditi lišće i trunje iz kose. Imao je osjećaj da je treba popraviti, nešto napraviti, samo što. Adrenalin i hormoni povlačili su se. Ruke i sve na njemu bilo mu je neprirodno i višak. Petljao je oko hlača, tresao lišće i zemlju sa sebe.  Prođe rukom kroz kosu, pokupi Marininu majicu i stavi joj u ruke. Ona je i dalje nepomično sjedila. Izgledala je jadno, obično, više ništa na njoj nije ga uzbuđivalo. Nije osjećao krivnju, samo nelagodu. Bilo bi dobro da joj kaže kako nema veze, ništa se strašno nije dogodilo, sve to mogu zaboraviti. Ipak odustane, čemu, okrene se i krene. Osvrnuo se još samo jednom, onako preko ramena, ona je i dalje nepomično sjedila kako ju je namjestio. Zbog toga učini mu se da se ništa i nije dogodilo, da ona nije stvarna, a prema tome da nije stvarna ni ova noć. Gurne ruke dublje u džepove, znoj koji se sušio na njemu, hladio ga je. Pomisli na krevet, svladavao ga je umor, ipak je jutros rano ustao.

Marina se prene. Shvati da se naježila i da joj je hladno jer sjedi na zemlji. Pogleda nebo, možda će sutra kiša, nema baš mnogo zvijezda. Osjeti da je na bedrima još uvijek vlažna i ljepljiva. Morat će sačekati tuš. Potraži torbicu, bila je svega pola metra od nje. I mobitel je tu, nitko je nije zvao. Rastuži je činjenica da na mobitelu nije imala ni jednog poziva ili poruke, baš nitko nije mislio na nju dok je bila silovana.  Brzo izbaci tu riječ iz glave.  Možda će joj sutra ovo izgledati samo kao san. Ići će na kavu s prijateljicama, sunčat će se, uživati u dugom toplom ljetu. Da, i javit će se onom dečku kojeg je upoznala vani. Ako ne bude razmišljala o ovoj večeri bit će zapravo kao da se ništa ije ni dogodilo.

U ovom trenutku njezin najveći problem bio je kako će zavezati svoj novi top koji joj je ležao u krilu. Namršti se i krene otpetljavati traku na leđima koja se zamrsila u čvor. Pa ne može kući doći gola, što li će pomisliti roditelji ako je takvu vide.


 

Priča "Marina" prvotno je objavljena u zborniku ZaPis-a „Samo ti pričaj“.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg