poezija

Darko Cvijetić: Demonovina

Darko Cvijetić (1968.,Ljubija Rudnik) piše pjesme i kratke priče. Neke pjesme prepjevane su na engleski jezik, njemački, slovenski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš.
U kazalištu u Prijedoru radi kao glumac i redatelj.
Osnovao lažni teatar - A PRO PO Prijedor te lažnu art grupu - URBA CULT 92



 

Demonovina

 

 

Mama mojeg raznesenog
Druga Duleta iz voda
Od Humanitarne pomoći dobila
Vreću đubriva

I vojničke košulje
Ispeglane

(Toliko od domovine)

U kladionici
Osvojim mobilni
I 100 maraka na računu
100 poruka full
Priključci folovi

A broj isti
Kao na zatvaraču
Puške u ruci

(Toliko od đubriva)

 

 

Otac i sin



U Derventi je jedan otac ubio sina s četiri hica,
u osam ujutro, na grobu majke.
Sin je bio bolestan, liječen, nije se odmicao od materina groba.
Nakon ubojstva,
sam je pozvao policiju i htijući i sebe ubiti, ranio se.

A pored Prijedora, jedan sin, u trošnoj kućici na periferiji, prošle godine,
tri dana je hranio mrtvu, preminulu mater.
Narod zvao policiju, lud je on još od rata, rekla je susjeda.
Sreli su se u ludnici Jakeš, kod Modriče.
Nitko ne zna ni kako su se zbližili i postali nerazdvojni.
Kada je otac umro, isto tako ujutro, jedva su ušli u sobu po tijelo.
Novi sin ga je hranio, prinoseći žlicu s čorbom drhtavom rukom do već
treći dan otvorenih usta.



PIAZZA


Stajala je isprva samo
Jelena na
Trgu heroja
Šutjela ogledalo držala u
Prijedoru

Onda se i
Petar Pjotr Pavlenski
Zakucao jajima za
Crveni trg u
Moskvi

Jelena je odnijela
Šutnju
Pjotra su pokrili
Odkucali odnijeli

Samo je bez jaja
Ostao razlog

Toliki su pjesnici
Stihovali -
Na Crvenom kod mauzoleja
Valja jaja sačuvati

Ne zakucavati ih

Pa da
U trgu ekser
Svijet drži u bjelanjcu
 

 

 

 

Sudnja

 

 

Sreo sam danas svoje riječi
Bilo im neugodno
Kao starcu koji se
Pomokrio na linoleum

Tako su i stajale:
U mlakoj vodi

Ni sa čim više
Urimljive

Bez eksera
Po dlanovima
U dlanovima

Eh jadne rekoh
Proljudile ste se vidim -

Čiji je bio
Rođendan?

 

 

 

Ekshumatorova

 


Jednom smo našli
Presađeno srce
U tuđem skeletu
Kako ne truli

Da vidiš:
Još kuca i zakucava
A kako nema krvi
Pa nema što pumpati

Aorte zvižde
Komore klepeću

A ljubavna strijela (ona iz bajke)
Masna
Tobolči se
U pleteru vena

I uzmemo ga
Šta ćeš

Možda neka mater
Zna
Čiji je grudni koš

Sekundarni srcegrob

 

 

 

 

 

Praznici - portret Kaina zimi 


1. 

Praznici, profanacije

Danas je, dragi dnevniče (25. XI 2013. Dan ZAVNOBiH) i u mojem gradu bio T. Meron, najglavniji sudac Tribunala za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.
I za zločine protiv čovječnosti.
Bio je u Tomašici.Na kopovima.
Tu je i Danilo Kiš bio 1986. da primi nagradu Skender Kulenović, pa obilazio i on kopove, gledao rudare.
Mi smo u pozorištu imali probu Kvarteta, Ronalda Harwooda.
Čule su se policijske sirene.
Ja pomislio da je opet netko poginuo u udesu.
Saobraćajnom.Prometnom.
Kad nije.
Uvečer sam, dragi dnevniče, bio u kavani MD (ali je zovu MRTVE DUŠE) koja je gotovo u Gradskom pravoslavnom groblju.
Ulaz u groblje i ulaz u Mrtve duše su doslovce deset metara udaljeni.
Padao je snijeg i pisao sam.
Mobilnim telefonom sam provjeravao ima li WF.
Sutra ću ti pisati opet, dragi dnevniče.

U Mrtvim dušama nema interneta.

 

2.

Zimski portret Kaina

 

Očišćen brauning
Vaza od ruže
Mreže na doku
Kišom dugo rasoljavane

U samovarima
Voda se naježuje
Na ikebanama niti to

Nema više
Mjesta
Za otpali trešnjin list

O kažiprsna jagodice

Pa ti bi i da
Put pokazuješ nekom
Kao kost na kojoj si

O vrelokrvna
Obaračem izbrušena

 

 

 

RIKVERC



1.

I, odmah, čim je ušla Crvena Kraljica (u čijoj zemlji pejzaž putuje unatrag) naglasi - "da bismo ostali na mjestu, moramo trčati što brže možemo."

2.

Znaš, jebemu, aj ti meni tetak objasni - što ovi ljudi kače krstove i križeve baš na retrovizore; ako je za sreću što ga brate ne omotaju oko mjenjača, ne znam oko motora pod haubom, oko kotača, što baš na retrovizor, pita me Dimitrije, mladi desetogodišnji gospodin?

3.

Iz vojničkih grobnica na planini O. ukradeno preko sedamnaest tijela, vele u novinama, i to pod naslovom TJELOKRADICE - i onda ti pišeš crnu poeziju i tražiš nove strašne riječi, zatvara novine kćerka.

4.

Kad su ih našli
Oni još postrojeni
Ordenje im propalo na pluća
I raspela se njišu
U grudnim košnicama

A Crvena Kraljica
Ah ta krasna dama s karte

Kad sve
Ađutanture svrše

S vlaka silazi na narednoj stanici

Alice ostaje sama
Oznojena
Košulja tjelokradice

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg