Autoren

Vesna Parun

Vesna Parun (* 10. April 1922 in Zlarin; † 25. Oktober 2010 in Stubičke toplice) war eine der angesehensten kroatischen Schriftstellerinnen. Bekannt wurde sie durch ihre Gedichte.




 

Vesna Parun und ihre Familie lebten unter schwierigen Lebensbedingungen. Ihr Vater Ante wechselte oft seine Arbeitsstellen und war eine Zeit lang arbeitslos, deswegen verbrachte Vesna Parun einen Teil ihrer Kindheit und Jugend bei ihrer Tante in Split und in Šibenik. Sie absolvierte die Grundschule auf der Insel Vis und besuchte danach das Gymnasium in Šibenik und Split, wo sie 1940 ihr Abitur machte. Sie war eine ausgezeichnete Schülerin und verdiente schon im Alter von 14 Jahren mit Nachhilfeunterricht ihr eigenes Geld. Nach dem Abitur begann sie an der Philosophischen Fakultät in Zagreb das Studium der Romanistik. Das erst angefangene Studium musste sie wegen des Krieges abbrechen.

Nach dem Kriegsende begann sie wieder zu studieren, widmete sich nun aber der Philosophie. 1947 erkrankte Vesna Parun an Typhus. Zu dieser Zeit durchlebte sie auch Krisen, verursacht durch eine unglückliche Liebe. Wegen dieser schweren Schicksalsschläge brach sie ihr Studium erneut ab.

Ab dem Jahr 1962 bis 1967 lebte Vesna Parun in Bulgarien, wo sie heiratete und sich auch gleich wieder scheiden ließ. Das Resultat ihres Aufenthalts in Bulgarien sind ihre zahlreichen Übersetzungen bulgarischer Poesie. Nach ihrer Rückkehr lebte sie in Zagreb, wo sie als freie Schriftstellerin arbeitete. Aus gesundheitlichen Gründen verließ sie einige Jahre später Zagreb und begab sich in das Thermalbad von Donja Stubica. Dort schrieb sie einige ihrer Werke.

Vesna Parun widmete sich vollkommen der Literatur und war so die erste Schriftstellerin in der kroatischen Literatur, die ausschließlich von Literatur und für die Literatur lebte. Sie gehörte zu den bekanntesten zeitgenössischen Dichtern in Kroatien.


Vesna Parun fing schon im frühen Alter mit dem Schreiben an. Ihr erstes Gedicht «Pramaljeće» wurde 1932 in der Zeitschrift «Anđeo Čuvar» (Der Schutzengel) veröffentlicht. Es folgte das Gedicht «Zov» (Der Ruf), das 1938 in der Zeitschrift «Sjeme» (Das Saatkorn) veröffentlicht wurde. Außer Gedichten schrieb sie auch Dramen. Das Kindergedicht spielte eine wichtige Rolle in ihrer Lyrik. Es wurden über 60 Bücher der Poesie und Prosa herausgebracht und vier ihrer Dramen wurden inszeniert.

 

 

Für ihr Schaffen bekam Vesna Parun zahlreiche und bedeutungsvolle Auszeichnungen. Für ihre Gedichtsammlung «Pjesme» (Lieder) (1948) erhielt sie die Auszeichnung «Matica Hrvatska», für die Sammlung «Crna maslina» (Schwarze Olive) (1955) die Auszeichnung der Stadt Zagreb, für ihren Versroman «Mačak Džingiskan i Miki Trasi» (Der Kater Đžingiskan und Miki Trasi) (1968) wurde ihr die Auszeichnung «Grigor Vitez» zuerkannt. Die Auszeichnung «Matica Srpska» 1972 in Novi Sad bekam sie als erfolgreichste Kinderdichterin, und 1970 wurde ihr in Paris ein Diplom für die Poesie verliehen.

Im Jahre 2003 erhielt sie die Auszeichnung «Tin Ujević» für ihre Sonettsammlung. 1982 wurde sie für ihr Lebenswerk ausgezeichnet.

 

 

 

 

Bibliografie

 

 

Poesie

Zore i vihori, 1947

Pjesme, 1948

Crna maslina, 1955

Vidrama vjerna, 1957

Ropstvo, 1957

Pusti da otpočinem, 1958

Ti i nikad, 1959

Koralj vraćen moru, 1959

Konjanik, 1961

Jao jutro, 1963

Bila sam dječak, 1963

Vjetar Trakije, 1964

Pjesme, 1964

Gong, 1966

Otvorena vrata, 1968

Ukleti dažd, 1969

Tragom Magde Isanos, 1971

Sto soneta, 1972

I prolazim životom, 1972

Stid me je umrijeti, 1974

Olovni golub, 1975

Apokaliptične basne, 1976

Ljubav bijela kost, 1978

Žita snova, 1978

Izabrane pjesme, 1979

Mapa Magdica, 1979

Šum krila, šum vode, 1981

Salto mortale, 1981

Izabrana djela, 1982

Grad na Durmitoru, 1988

Kasfolpirova zemlja, 1989

Indigo-grad, 1990

Sonetni vijenci, 1991

Tronožac koji hoda, 1993

Začarana čarobnica, 1993

Izbor iz djela, 1995

Ptica vremena, 1996

Smijeh od smrti jači, 1997

Pelin basne, 1998

Spužvica i spužva, 1999

Političko Valentinovo, 2000

Grijeh smrti, 2000

Bubnjevi umjesto srca, 2003

 

Kindergedichte

Patka Zlatka, 1957

Tuga i radost šume, 1958

Zec mudrijan, 1958

Kornjačin oklop, 1958

Mačak Džingiskan i Miki Trasi, 1968

Miki Trasi i baka Pim Bako, 1968

 

Prosa

Pod muškim kišobranom, 1987

Krv svjedoka, 1988

Hrvatska kraljica, 1999

Noć za pakost – moj život

u 40 vreća, 2001

Mačak na mjesecu, 1969

Miki slavni kapetan, 1970

Karneval u Kukljici, 1974

Poznanstvo s danima malog Maksima, 1974

Igre pred oluju, 1979

Dvanaest slikovnica o psima, 1983

Hoću ljutić, neću mak, 1983

Roda u školi, 1988

Pokraj Kupe kad se vrapci skupe, 1989

Moj prijatelj šišmiš, 1990

Uspavanka za poljubac, 1995

Kroz prozor i zime, 1995

Pčela, duga i mlin, 1997

Tri morske pustolovke, 2000

Morska kočijica, 2001

 

Bühnenstücke (aufgeführt)

Marija i mornar

Apsirt

Magareći otok, oliti homo

homini asinus

Škola za skitnice

 

Preise und Anerkennungen

Poetum oliveatus bei den Tagen Croatia rediviva, Ča, Kaj, Što – baštinski dani, 1995

Tin-Ujević-Preis, 2003, für die Sonettensammlung Suze putuju

Vladimir-Nazor-Preis, 1959 Jahrespreis; 1982 Preis für ihr Lebenswerk

 

 

 

 


 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg