proza

Ilija Đurović: Dvije priče

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.

Po čistom podu

Najteže je kad odu posljednji gosti. Poluprazne čaše odnio sam u kuhinju i preko njih pustio mlaz vode. Slušao sam kako se zvuk stapa sa vodom u kupatilu. Ostatke hrane nisam sklonio. Ona ne sklanja ostatke nakon naših okupljanja. Do jutra će na stolu da bude nered. 

 Izašla je iz kupatila i pogledala me. –Nastavljaš – rekla je. Gledao sam kako hoda kroz sobu. Pomjerala je stvari na stolu. Podigla je tanjire. Zavlačila je prste između jastuka na fotelji. Pitao sam je šta traži. Nije odgovorila. Odmahnula je i zavukla ruke još dublje među jastuke. Bradu je spustila na naslon i gurnula prste duboko u nagomilanu prašinu. Izašao sam na terasu. Kad je završila sa jastucima, skliznula je na pod i zavukla ruku ispod fotelje. Čelom je pritiskala naslon. Ispravila se i pogledala me. – Možeš li da mi kupiš nešto za čišćenje – rekla je. – Kasno je – rekao sam. Ponovo je čučnula. Tamni pramenovi probijali su se iz plave kose. Obukao sam jaknu i izašao.

U noćnoj smjeni rade dvije od dvadeset kasa. Na jednoj žena uvijek ljubazno izgovara dobro veče. Gleda kroz crne, grumuljičave trepavice. Zapakovala je sredstvo za čišćenje i farbu za kosu i ugurala račun u kesu. Namotavala je novu traku u kasu kad sam rekao laku noć. Ponekad je sretnem na ulici. Teško je prepoznajem bez crvene uniforme.

Čekala je da dođem. Pogledala me i uzela kesu. –Trebaće mi kad ovo završim – rekla je. Spustila je farbu na sto. Pokazala je rukom prema sobi. Ostaci hrane bili su na stolu. Sve je bilo udaljeno od zidova. Kauč je sama izvukla do sredine sobe. Fotelja je bila izvrnuta na stranu. – Svuda se uvukla – rekla je. Sipala je sredstvo za čišćenje u vodu. Iz kupatila je donijela iskidane čaršave. Pitao sam je za ostatke hrane. Rekla je da će to da završi nakon čišćenja. Uzeo sam flašu sa stola i izašao na terasu. – Nemoj previše – rekla je. Gledao sam njeno tijelo kako se pomjera dok vuče krpu naprijed i nazad. Plavi rep je prelazio sa jednog na drugo rame. Spustio sam čašu i gledao njene ruke u vodi. Prsti su bili crveni na vrhovima. Nije me pogledala kad sam se približio. Nekoliko sekundi gledao sam vrhove cipela, onda sam oborio kantu sa vodom. Sredstvo za čišćenje razlilo se po parketu. Dohvatio sam komad čaršava i spustio se pored nje. Cijedio sam krpu i čistio ostatke pjene. Gledao sam liniju njenog lica od nepravilne ušne školjke do usana. Udisao sam miris znoja i pjene za čišćenje. Dugo smo vukli čaršave naprijed i nazad po čistom podu.

Na obali večeras svježe i bez kiše

Ana je stajala pored dječaka. Plavokosi dječak vezao je konac oko poklopca akvarijuma. Marko je sjedio u fotelji zagledan u ekran televizora iz kojeg se nije čuo zvuk.

- Nisam siguran da možemo dalje ovako. Postaje besmisleno – palcem lijeve ruke svlačio je plastificiranu zaštitu sa daljinskog upravljača.

- Ne razumijem.

- Zašto stojiš?

- Imaš nešto da mi saopštiš?

- Zašto stojiš?

- Tu sam – rekla je i sjela na krevet. – Zamolila bih te da pripaziš pred malim.

Dječak je ispuštao zvuke kroz stegnute zube. Lijevom rukom držao je helikopter, desnom je navodio raketu prema plastičnim vojnicima. Nekoliko vojnika spuštalo se niz konac prema podu.

- On je dijete – rekao je.

Pritiskom na dugme uključio je zvuk televizora. Orkestrirana tema najavljivala je početak dnevnika. Marko je pogledao dječaka. Dječak je gledao lijevi kažiprst.

- Da vidim – Marko je ispružio ruku. - Nije ništa – rekao je i dunuo u dječakov dlan. Dječak je još jednom pogledao prst i sporo pomjerio lijevu šaku. Nekoliko vojnika srušilo se pri padu helikoptera.

Marko je sa stola uzeo tanjir sa mrvicama hljeba i približio se akvarijumu. Tamnozlatna riba plivala je kroz zamak okružen travom. Ubacio je mrvice u vodu i isključio neonsko svjetlo. Ana je donijela mlijeko.

- Večeras izlazim – rekao je. Uzimao je šolju iz njenih ruku. Dječak je napustio borbu i približio se Marku.

- Nemoj večeras – rekla je. – Dolaze djeca.

Prislonio je ivicu šolje na dječakove usne i izvio svoje kao da pije. Dječak je progutao nekoliko gutljaja i vratio se vojnicima. Marko je pojačao zvuk televizora za nekoliko stupnjeva. Na obali večeras svježe i bez kiše, čuo se monotoni glas meteorologa.

Podigla je šolju sa stola. Pogledala je ka zidu i ispustila šolju. Tepih je brzo upijao gustu tečnost. Marko se nasmijao.

- Mama je postala nespretna – rekao je i pomazio dječaka po kosi. Dječak je pogledao ka ivici tepiha.

- Osušiće se dok dođu – rekao je Marko.

Podigao je šolju i otišao u kuhinju. Spustio je šolju u sudoperu. Voda je stvarala mjehurove od ostataka mlijeka.

Otišao je u kupatilo i svukao odjeću. U kadi je pustio vodu niz tijelo. Obukao je odjeću koju je skinuo prije tuširanja. Ana je čekala ispred kupatila.

- Ovo što radiš – rekla je.

Pružio je ruku ka njenom licu. Okrenula se i ušla u sobu.

Obukao je kaput i stao ispred ogledala. Otišao je do sobe i pogledao dječaka. Dječak je čučao na podu među vojnicima. Povremeno se osvrtao prema ivici tepiha.

----------------

Ilija Đurović

Ilija Đurović rođen je u Podgorici 9. svibnja 1990. Završio je srednju muzičku školu i studirao Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, dva mjeseca. Od 2010. radi kao novinar crnogorskog dnevnika „Vijesti“. Kratke priče piše od 2005. Od 2010. objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima za književnost, tiskanim i onlajn. Priče su mu objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010), „A Sea of Words“ (Barcelona, 2011, 2012) i „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011). Njegova prva knjiga kratkih priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ objavljena je u izdanju „Žute kornjače“ u svibnju 2014. Od prosinca 2013. živi u Berlinu.