proza

Réka Man-Várhegyi: Dobra vera, zla sreća

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Dobra vera, zla sreća

(odlomci)

 

Jedne zimske noći budi me pomisao da sam ja moja baka. Uključujem malu lampu. Ležim u velikoj sobi starog stana koji je uređen isto kao pre dvadeset godina. Izlazim iz kreveta i odlazim do prozora. Ulica je mračna, ništa se ne vidi. Posežem za baterijskom lampom na komodi i upirem tanak snop svetlosti na termometar koji je postavljen na spoljašnjem delu prozorskog okna. Živa je toliko nisko da je i ne vidim.

Pored kreveta se izdiže stkleni ormar čija se senka proteže po plafonu. I to je tu. U njemu su po vojničkom redu poslagani uštirkani, ispeglani stolnjaci, čaršavi, navlake, zavese. Kada bih otvorila vrata ormara, zapahnuo bi me miris naftalina. Iza stakla, u dubini police tiskaju se knjige svetske književnosti. Ispred njih izdižu noge porcelanske balerine obučene u ljubičasto. Između stakala vitrine poređane su slike unuka. Na jednoj sam ja sa tortom od bebi-piškote u ruci, kosa mi doseže do pojasa, jedna strana naočara mi je zalepljena braon flasterom. Tu je i slika moga brata koji stoji sa rukama na kukovima, jednom nogom naslonjen na crveni damper, kao mali vojni starešina. U džemper mu je utkano ime. Sad kad ga gledam, srce mi jače kuca iako nemam osećaj da volim brata.

Bežim iz sobe. Trebalo bi da se obučem i da odem na pijacu, popodne mi dolaze gosti. Zujim po hodniku. Kako je mali ovaj stan, sinulo mi je, sobe su male, a i plafon je neuobičajeno nizak. Povlačim ruku po zidu hodnika, zelena boja sitnog cvetnog dezena još nije previše izbledela. Otvaram vrata kupatila. Zimi je ovo najhladniji deo stana.

Okrugla centrifuga se još sija, toliko je nova, stoji pored mašine za pranje veša. Zajedno izgledaju kao Sneško Belić. Puštam vodu i umivam se. Dobro poznajem miris peškira. Skidam spavaćicu i posmatram svoje telo. Telo mi je kao vreteno, gore i dole sam sitna, a na sredini široka. Od sala na stomaku ne vidim svoje međunožje. Nežno dodirujem svoj venerin breg i iznenađuje me da su mi dlake jake kao žica. Odeća mi visi na čiviluku, oblačim ih pojedinačno, gaćice, belu atlet majicu, braon najlonke, debelu kućnu haljinu i pleteni braon džemper. Crvenom okruglom četkom raščešljavam kosu i kada se pogledam u ogledalo, setim se kako sam se smejala baki iza leđa jer je posle češljanja imala glavu kao crnci. Posežem za velikom bocom laka za kosu, protresam je i nekoliko minuta nanosim lak na kosu.

 

***

 

Februar je. Imendan mi pada u subotu. Ne planiram veliko slavlje. Skuvaću supu od estragona, čušpajz od krompira i ispeći četiri mesna rolata. Desert će biti topli kompot od jabuka. Izvući ćemo kuhinjski sto, sešćemo oko njega i nazdraviti.

Počela sam da jedem kada iz tanjira sa supom ispred sebe kašikom vadim malog mrtvog miša. Hleb mi zastaje u grlu, slabe mi ekstremiteti. Znam da je to učinio moj mlađi unuk. Suviše mi se raspoloženo osmehuje. Isuse, mislim se, koliko ovaj mene ne voli.

Sad će me pitati da li sam ja stavila miša u lonac. Da li sam namerno skuvala supu od estragona sa njim.

-          Kunem se – kažem im i podižem kašiku – ako umrem, uhodiću vas.

Moram da razgovaram sa prijateljicom. Penjem se, spotičući se po mračnom stepeništu i vičem da su me zezali. Vivien me pušta unutra, u ruci joj je čaša konjaka, njen muž hrče na tepihu.

-          Kada bi samo znala koliko mi teško pada da ga ne ubodem kuhinjskim nožem – kaže.

-          Zahvali se Bogu što nisi rodila decu – odgovaram.

Razgovaramo dugo u noć u kuhinji, ali uzalud prolaze sati, njen muž je i dalje nepomičan. Vivien me drži za ruku i kaže da ima plan.

-          Ići ćemo u Tursku i trgovaćemo zlatom.

Par dana kasnije pakujem odeću koja miriše na naftalin. Sin i snaja viču da je neprihvatljivo to što činim. Ne zanima me. Uzimam šešir i zalupim ulazna vrata iza sebe.

Autobus na sprat juri. Pun je penzionera koji nikada u životu nigde nisu išli, ali su sad konačno uplatili zajedničko putovanje.

U Istambulu se osećamo kao princeze. Osoblje hotela nas obasipa komplimentima. Oni od kojih kupujemo zlato hvale našu lepotu. Mada i oni vide da nemamo više dvadeset godina. Da imamo i preko šezdeset. Ali se dobro držimo.

-          Neću da se vratim – kažem.

-          Ti si činila samo dobre svari, a Bog te je ipak toliko kažnjavao – govori mi draga Vivien. – Ne može biti da je Bog toliko slep za dobročinstva. Svako dobro koje si učinila, vratiće ti s kamatom, videćeš.

-          Ja sam dobra duša, to znam – ponavljam.

Autobus već satima stoji. Saleću nas carenici, traže šta da ocarine. Sigurna sam da će nam oduzeti svo zlato ako ga nađu.

-          Neću dati ovim pljačkašima – govorim Vivien i, jedan za drugim, gutam zlatno prstenje. 

 

S mađarskog prevela: Ember Kristina

 

 

-----------------------------------

Réka Man-Várhegyi

Réka Man-Várhegyi rođena je 1979. u Rumunjskoj, trenutno živi u Budimpešti. Školovanje je započela na smjeru mađarskog jezika i književosti, a završila je estetiku i sociologiju. Bavila se, između ostalog, kvalitativnim istraživanjem, uredništvom i prevođenjem. Trenutno radi kao urednik u jednoj dječjoj izdavačkoj kući.

Od djetinjstva piše prozu, ali, osim par radova, počela je objavljivati u posljednje vrijeme. Radovi su joj objavljivani u časopisima Irodalmi Szemle, Kalligram, Magyar Lettre International, Mozgó Világ i Műút. Za rukopis Nesreća u naselju Aurora dobila je 2013. godine nagradu JAKkendő za mlade pisce proznih dela. Prva zbirka joj je objavljena 2014.

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg