proza

Srđan Papić: Dvije priče

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Da li mogu?

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ja sam svirao u rokenrol bendu koji je na kraju propao. Ona je otišla na studije koje su na kraju propale.

Ja mislim da smo bili smo jedno za drugo.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ljudi se venčavaju sa osamnaest u ovom malom gradu. Na svadbi im zvanice iza leđa govore: „Uzeli se iz ljubavi” dok rukom miluju stomak, oponašajući trudnicu.

Ljudi se venčavaju sa osamnaest u ovom malom gradu. Ili se ne venčavaju uopšte.

 

Mi smo bili nešto posebno.

Trajali smo. Tek tako.

Ja sam mislio da smo mi bili nešto posebno.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Meni se raspao bend i ja sam rekao: „Kopaću kukuruze. Ako treba!”

Nju su roditelji vratili sa studija i ona je rekla: „Treba da se raziđemo”

Ja sada rušim kuće. Moji drugari i ja besplatno srušimo staru kuću i potom prodajemo upotrebljive cigle, grede i crep, dok gazdi ostaje prazan plac.

Ona radi u Direkciji za izgradnju grada.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ja ne znam da spavam sa drugim ženama. Kada me u kasnu noć odvela konobarica Ljubena, osećao sam se kao da su mi uzeli moju staru fotelju i podvalili nekakvu neudobnu, raspalu i bodljikavu.

Ceo grad zna da ona spava sa direktorom.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

U čitavoj Srbiji postoji samo trinaest semafora sa kojih se ljudski glas obraća slepim osobama. Ostali su, uglavnom, nemi. Po neki možda pišti ili panično otkucava, poput poludelog hronometra zarobljenog u duboku kartonsku kutiju iz koje po svaku cenu želi da se oslobodi.

U mom malom gradu imamo ambicioznog direktora Direkcije za izgradnju i sa svih se trinaest semafora ljudski glas obraća slepim osobama.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Živim u kući na uglu. Tri metra i sedamdeset santimetara od puta. Dva metra i četrdeset santimetara od semafora.

I naježim se na svaka tri minuta i dvadeset sekundi kada čujem glas koji ponavlja:

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Njen glas.

 

MOŽETE...

 

Navikao sam se.

Šta ću.

Jedino mi bude strašno kad negde drugo u gradu iznenada čujem njen glas sa nekog drugog semafora, a ne onog mog.

E, tad ume da bude nepodnošljivo. Zaista nepodnošljivo.

 

 

Groblje crteža

Znaš, nisam ovako zamišljala... Rekla mu je ovo dok je izvlačila prstom šare po bezoblično smeđim tapetama.

Šta? Šta nisi zamišljala, pita je pospano, poluotvorenog oka.

Pa to...

Šta to, podigao je glavu iznad jastuka, a oči je stesnio obrvama.

Pa ovo, malopre, odbacuje crtež sa tapeta, da se stropošta pod krevet, okreće se i ljubi ga u rame. Nisam tako zamišljala, podvlači se, sakriva pod mišicom. Ovo, govori u njegov pazuh, prvi put, to nisam zamišljala, da će ovako da izgleda, nisam...

A kako si zamišljala?

Podmeće kažiprst pod njenu bradu i izvlači joj glavu: Ka-ko!?

Samo sam... Da ću prvi put....

Sa nekim....

S kim, preseče je oštro, sad već potpuno uspravan.

Ne znam, ne znam, ne znam... šta mislim... Izvini, rekla je, skinula je glavu sa njegovih prstiju i okrenula se na drugu stranu. Senka se sklonila sa njenog zida i ona je započela nov crtež.

U školi me zovu Sisata Marija, glas joj leluja poput kažiprsta koji zaobilazi mrlje na zidu uglačanom poput stepeništa u sirotištu, u razredu imamo Simatović Mariju, Nirvana Mariju i Sisatu Mariju. I profesor fizike je jednom rekao: Sisata, kad su ga pitali koja Marija treba da izađe da odgovara.

Ostavila je zid na miru.

Činilo se da će da zaplače, ali je nastavila. Ovog puta bez melodičnosti u glasu, nastavila je tupim tonom deteta koje se obraća svom plišanom medi, u trenutku kada mu se čini da je životinja sa plastičnim očima jedino stvorenje koje ga još razume na ovom svetu. Jedino koje može da shvati koliko je sve krenulo pogrešno: Simatović Marija, Nirvana Marija i Sisata Marija, govori.

Nisam htela da se bunim kad su me tako prozvali da me još više ne cimaju. A sad niko ni ne misli šta kaže kad kaže Sisata. Sisata Marija ima sve beleške, Sisata Marija će ti dati za užinu...

Nekad pomislim da me je tata ostavio jer je znao da će ćerku da mu zovu Sisata Marija kad poraste.

Umesto plača, okrenula se prema njemu i legla na bok, izvijajući rame da bi joj grudi izgledale čvršće. Uspravnije. Barem donekle.

A i ti me ne bi da nisam Sisata Marija, je l da?

Znala sam to čim sam te videla. Samo si u njih gledao.

On spušta pogled sa njenih grudi na njenu zadnjicu i ona se, uhvativši promenu u njegovim očima, ponovo okreće ka tapetama, sakrivajući se ćebetom. Jagodica ponovo vijuga između skorele krvi davno poubijanih insekata.

Ali nikako nisam mogla tebe da zamislim. Mislim, znala da ćeš to da budeš ti. Čim si ušao i gledao me, znala sam da je sad stvarno gotovo...

Znaš, nisam ovo uradila s tobom zato što moram, ko što ti misliš. 

Nego zato što sam znala. Ali opet nisam mogla da te zamislim...

Ništa ovako, ko bi reko da će ovako da izgleda, uzdiše.

Mada sam ipak znala, kaže i lupi čveger tapeti, prepuštajući još jednu sliku mraku ispod kreveta.

On ćuti.

Onda  joj stavlja ruku na rame i kaže hajde, obuci se i idi u svoju sobu, ja idem da poravim ono.

Ovo..., pokazuje joj prstom po odeći razbacanoj po podu, pokazuje i malo topline u glasu.

Prvi put.

Idem, idem, odgovara, bez uzdaha, tonom kojim se ljudi obraćaju zidu.

Sad će ti mama s posla.

Zatim, ogrnuta ćebetom oko struka i sa stražnjicom okrenutom vratima, sakuplja pocepane stvari po sobi. I izlazi zatvarajući vrata pažljivo, toliko pažljivo da se ni jedan crtež pod krevetom nije zalelujao.

 

-----------------

Srđan Papić

Rođen 1977. u Zrenjaninu.Radi kao lektor srpskog jezika u Poljskoj. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupa za srpsku književnost i jezik sa opštom književnošću. Objavio desetak koautorskih knjiga i jednu zbirku priča pod naslovom Nepremostive razlike. Kratku prozu objavljivao u većini ex-yu časopisa. Priče prevedene na engleski su mu objavljene u američkim i britanskim časopisima (TheTaintmagazine, TheCarveMagazine, Carillonmagazine, SmokeLongQuarterly, GIVE , EvenStarAppleValleyReview, NuveinMagazine, TheTransfusionjournalHarvardUniversity...). Prevod na francuski mu je objavljen u časopisima Les Contrastes i Paris Link

Još je prevođen na španski, mađarski, nemački, slovenački, makedonski, rumunski  i grčki jezik.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg