vijesti

Nagrada Janko Polić Kamov: 5 književnih djela u užem izboru

Hrvatsko društvo pisaca ove je godine ustanovilo Nagradu Janko Polić Kamov za najbolje književno djelo (proza, poezija, drama) napisano na hrvatskom jeziku, u periodu od 1.09.2013. do 31.08.2014. godine. Nagrada Kamov sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i statue umjetnika Davora Krelje. Dodjeljuje se prvenstveno za književnu izvrsnost, no također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.



Nagrada Kamov ističe simboličku vrijednost književnog stvaralaštva koje nije samo ogledalo duha vremena, već i njegov sustvaratelj i korak prema budućnosti. I dok je Kamov neosporivo bio inovator svog vremena, granice koje je rušila njegova književnost danas su drugačijeg tipa i kvalitete; neke možda više ne postoje, a neke nove postale su izazovi. Stručni žiri (Kristina Posilović, Gordan Nuhanović i Andrea Pisac, predsjednica) promišlja inovativnost kao karakteristiku djela posebne smionosti koja usprkos toga (p)ostaju komunikacijski i estetski prepoznata.

Književna nagrada Janko Polić Kamov dodijelit će se 12. 12. 2014. u 11 sati u Hrvatskom društvu pisaca, vila Arko, Basaričekova 24, Zagreb.

Za nagradu su se prijavila 53 književna djela. Stručni žiri uvrstio je sljedećih 5 u uži izbor:

 

Bekavac, Luka: Viljevo, Fraktura (2013)

Čak i kad se Viljevo otvori onako ovlaš kao što mnogi čitatelji/ce rade kada u ruke uzmu knjigu kao predmet, postaje jasno sljedeće: tekst nas iznenađuje svojim grafičkim izgledom; tekst nas zavodi i ubrzo, sa tekstom se upuštamo u sve ili ništa. Kod Bekavca nema naracije u klasičnom smislu. Poptuno posvećen/a čitatelj/ica Viljevo doživljava istovremeno kao misterij, triler, horor. No kako je vremensko-prostorna smislenost ukinuta (kako na razini stila tako i teme), ono kako Viljevo najdojmljivije ulazi pod kožu je na razini emocije i raspoloženja. Iznenađuje nas koliko snažno doživljavamo živote junakinja za koje nismo niti sigurni da postoje, kroz priču koja je i sama tek slutnja: ono što ni znanstveni diskurs (u trećem dijelu) ne uspijeva dokazati. Živa je i ta Slavonija u nekom ne- ili sve-postojećem vremenu. Jer kako ne bi bila kad osjećamo žegu suhih kolovoških dana, i kad posve jasno vidimo detalje jedne slavonske veleposjedničke kuće? Viljevo spaja fizis  i logos; posve konkretan, osjetilni život i znanstvenu teoriju (bolje reći sumnju) o njemu. Njegova najveća inovativnost niče iz onoga što se stalno pitamo: kako je moguće da smo duboko uronili u samosvojni svijet romana kroz tekst koji poriče gotovo sve romaneskne alate? (Andrea Pisac)

 

Hut Kono, Aleksandar: Nabrajanja, HDP (2013.)

‘Pjesme uvijek pomalo vode svoj autonomni život neovisan o knjizi gdje se nalaze’, rekao je Aleksandar Hut Kono u jednom intervjuu. Pjesme iz 'Nabrajanja', iako ukoričene, proživjele su neobičnu avanturu za vrijeme žiriranja. Čitala sam ih u Malom kafeu na Britancu, između dva predavanja na fakultetu. Taj me posao uvijek ispuni vapajem prema studentima: pa kako ne shvaćate? No, u kratkoj sam pauzi ja bila student kojemu su pjesme poručivale: pa kako ne shvaćaš? Hut Konov je pjesnički svijet autentičan, slobodan od tradicionalnih značenja i jezično reduciran do sasvim novih kôdova. Ali on ipak nije neshvatljiv. Doživljavamo ga kroz pjesnikovu neposrednost, duhovitost i ironiju. Prepoznajemo igru u drugačijim horozontima smisla: u onom raslojavanju između realne i poetske slike svijeta. 'Nabrajanja' sam nekoliko dana kasnije čitala grupi polaznika joga satova. Iako neiskusni u čitanju poezije, Hut Kona su sretni odnijeli kući. Ova je zbirka nedvojbeni dokaz da poezija živi – ne usprkos, već upravo zbog svoje inovativnosti. (Andrea Pisac)

 

Mihanović, Dubravko, Bijelo, Žaba, Marjane, Marjane, Prolazi sve, Hrvatski centar ITI (2014.)

U vrijeme kada dramske tekstove na temu naše stvarnosti pate od viška teksta, buke i nizanja općih mjesta, dvije rane drame Dubravka Mihanovića, „Bijelo“ i „Žaba“, odlikuju sasvim oprečne kvalitete. To se ponajprije odnosi na komornu dramu „Bijelo“, koja se sastoji od naizgled neobaveznog razgovora dvojice ličilaca u jeku posla. Iako se i „Bijelo“, a naročito „Žaba“ prikazom životnog crnila uklapaju u opći trend zagrebačke škole filma, teatra i književnosti, Mihanovićev postupak izdvaja se originalnošću izraza. „Bijelo“ je neknjiževan tekst, jezično ogoljen gotovo do forme anti-jezika, tako da bez puno priče (i didaskalija) autor uspijeva skicirati prosječno nesretne sudbine ljudi našeg doba. Zato je osnovna građa „Bijelog“ bjelina papira, više nego li su to same riječi, odnosno njihov ton koji čuva mirnoću i jednostavnost čak i u prijelomnim trenucima teksta. Na koncu, „Bijelo“ nije pamtljivi isječak iz nečijeg života. Prije je ovdje riječ o opisu trenutka kada bijelu podlogu svakodnevnice odjednom pogodi uznemirujuća kap crne boje. No, umjesto moralne panike, Mihanović odlučuje završiti dramu onako kako je i počeo: neobaveznim čavrljanjem. (Gordan Nuhanović)

 

Petlevski, Sibila, Stanje sumraka, Fraktura (2013.)

Divno je iznova čitati autore/ice koji tako precizno znaju reći i tako vješto umiju napisati. Treći i završni dio trilogije Tabu (Vrijeme laži i Bilo nam je tako lijepo!), nekrografija o Viktoru Tausku, stvarnoj osobi i vizionaru, kompleksna je priča izbrušenoga jezika i stila te nelinearne strukture. Krenuvši od lika Trentona i njegove družice, ovisnice Bess te njihovo dvoje djece, od Amerike preko Europe, Petlevski odlično detektira kako apokalipsa nije nešto prolazno, već trajno stanje društva. Dobro se snalazi u cijelom nizu različitih narativa i suvereno se kreće na svim tematskim poljima. Petlevski iznenađuje izborom teme, šokira ljepotom izraza i nagrađuje (se) paradigmom u kojoj nije svako zlo za neko dobro. (Kristina Posilović)

 

Stojević, Milorad, Serendipity, HDP (2013.)

Za iskusne i pažljive čitatelje/ice poezije, ona nije samo jezična igra, već i zabava. Nemaju svi pjesnici/kinje sposobnost da vas u isto vrijeme iznenade i nasmiju, no Stojević jest jedan od rijetkih. Intertekstualnost, metatekstualnost, autoreferencijanost, originalna pjesnička igra na tragu dadaizma i nadrealizma, znalačka, duhovita i zabavna dekonstrukcija svih (ne)znanih tradicija čine Stojevićevu poeziju inovativnom od samih početaka do danas. Lakoća s kojom se igra i zabavlja jezikom/u jeziku prepuna je poetske strasti i sočne imaginacije. Ako to nije dovoljno da vas uvuče u poetski labirint, probajte ponovno, od početka (Stojevićeva) jezika.  (Kristina Posilović)

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg