poetry

Arian Leka: Poems

Arian Leka (1966) belongs to the group of authors, which have come to the forefront after the opening of the Albanian borders and are considered to be avant-garde. By origin from the port city of Durres, this author, except modernity, weaves a whole mythology around his homeland, making the principle maritime symbols regards in his work as a poet, short story writer, novelist and essayist too, and transforms also them in a new living aesthetic and urban language, signing the multicultural life of this city. He studied music at the Jan Kukuzeli’s Music Academy. He is the author of 15 books.
For his creativity work Arian Leka received numerous literary awards for his poetry in his country and abroad.



 

Autumn in Durrës

 

The September wind

Has thrust its arrows into the trees,

Freezing the blood of the foliage,

And this is a sign

For the fruit that they must die in their sleep.

 

No one drowns in the sea but the Çamian widows

Who wash their bloomers in autumn's sorrows.

 

The waters must be fed on sifting sand and the rust of ships

By the one brought to the plains by last year's wind

Like the feathered bed of a beloved corpse

Where no one comes to sleep anymore,

Not even the waves madly chanting in their low roar.

 

I cover myself in leaves as I painfully bury with bird feathers,

Azure sea lilies and seaweed,

The Çamian widows unwinding their white braids over a well.

 

 

The Spine of the Sea

 

My people turned their spines to the sea.

 

And I have the same inclination,

I sink ships,

Bore holes in their sides

And flee afar

To where clouds seem like fish,

Every grave is a barge with a white sail,

Where every tree grows fruit in its belly,

And the ships...

The ships depart

Because my people turned their spines to the sea

And reaped

But the sweet food of the land

And the drink.

 

 

Alone

 

Profound is solitude in two glasses of wine,

A ruddy horse and a white horse.

Nothing is as it seems to be

When you have it all and no one to share it with.

 

Soon it will rain and the doors will be shut,

Those inside are in, no others will make it,

Two glasses of wine, a black horse in the jug,

I now have it all, but no one to share it with.

 

 

More Than the Moon

 

You ask for no more than the moon

As you rest your head in the dusk

And enter the window

To me

 

You come shrouded in white clouds,

Scarves like wings, parted your lips

A little,

Not with words

But with a fragrance that reminds me

Of the lilacs

That morning which our eyes devoured,

Thus I cannot sleep

In this lifeless bower

Where the covers go berserk, are swollen

Without you.

 

 

Postcard

 

I placed my finger on your name

And feel the pain,

Memory has claws,

Makes noise

On the beach where we kissed with our feet

The flowers that did not blossom that winter without you,

The flame that we devoured till our teeth melted.

 

The rivers are leaving to confess for me in the sea

For it is mass,

It was a Sunday, that day

When I placed my finger on your name.

 

My finger, Its nails cut.

 

 

Judaic

 

You threw your white clothes into the air

For the sky was bereft of its clouds,

For the apples were sour and I was alone

When the signs said: rise,

Move, and you did not understand

That a new season, a new age was dawning,

When something was wriggling in your being

And you had a lust and desire

To betray:

Your eyes,

             your wife,

Yourself,

             your sons,

Your friends

             your life

For another,

Since a day will come with an empty soul

When you are left with a desire

To betray:

 

Yourself,

 

Life given as alms.

 

 

Easter on the Island of Hvar

 

The sea eats stone eggs

And breaks its teeth on the banks:

Salty islands, poison cactus,

Rosemary and the oils of lamps

That departed to return no more,

Brides kidnapped by the wind,

Maidens bitten by pirates.

 

My soul walks over these waters

That saw me in an Easter dream.

Six bell towers - halleluiah!

The sea breaks stone eggs - ouch!

I break a milk tooth

On a glass of dry wine.

 

Six o'clock. Humanity at church. The sea and me outside.

 

 

Background Chant

 

How can you sing over a grave,

Oh cuckoo,

Where the earth thrusts cypress trees

Like knives into its sides and flanks,

Where the sky dies insane

Of an overdose of solitude?

 

Could you not,

Could you not,

Little bird,

Have revived with your song

One single man?

 

Translated from the Albanian by Robert Elsie

 

 

THE LITTLE SHOE WITH THE STUCK STONE

 

Whatever has happened to my homeland

to me has happened too.

In the eyes of orphan old men

like  mucus are stuck

a few mountains, named plains,

and a blue briny desolation,

where I hunt with a hook birds

that peck the brain barrels,

and wherein we pickle the Gods,

whose time to revive has not yet come,

neither the day of worship,

nor the hour, Albanian

to speak.

Homeland – mother’s gift upon birth.

But today,

my  country’s apples

are a bunch full of crap.

My country,

my  homeland so puny as the pupil

that contrives hoary inventions,

and gets you grey, and makes you bald

and that shares with children the love

scattered like crumbs on the ground,

in the dark.

 

Homeland is remains,

the only remains that smell of perfume.

Sleeping Illyria…[1]

Feeble Arberia…

The corpse we inter day to day in the heart,

in stomach, under tongue and deep in the pocket,

and anoint it with tea, bay leaf and resin,

that name

that begs for nothing but only gives.

 

Gives.

 

 

CANTICLE   FACE

 

rondo

 

God who takes and God who gives

Is the finger

Of God who unbraids and God who weaves

Is the hand

Of God who slays and God who forgives

Is the foot

Of God who waits and God who leaves

Are the same

Just the same

As God who speaks and the dumb God

As the blind God, or God who keeps guard

For the perfect God and He who gives me a prod

Is the heart

Of God who scorns and He who enthuses

Of God of Art and Him without Muses

Is the eye

Of God from the Sky who enters through a door

And the mind

Of  Field God who leaves room for others no more

Are the same

As well

As God who appeared and He who was never seen

As the praised God and Him full of sin

As God with an altar and He who is mean

Is the ear

Of God with a son and Him without one

And the mouth

Of God who came on ass and Him who fought on a stallion

Are the same

All the same

They just go to point out

That blind faith is but doubt

Without ear

And finger

Or mouth.

 


[1] Illyria is the ancient name of the country inhabited by the eponymous people who are claimed by both Albanians and foreign historians alike to be the predecessors of modern Albanians. Arberia  is the medieval ethnonym of Albania.  

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Lea Čorak: Zeleni manifest mladosti protiv hipokrita ili kako je počelo spašavanje svijeta u mojoj staji

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.

proza

Robert Aralica: Akteri za kugu

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Rea Kurtović: Obitelji i proturječja

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)

Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink zg