poetry

Arian Leka: Poems

Arian Leka (1966) belongs to the group of authors, which have come to the forefront after the opening of the Albanian borders and are considered to be avant-garde. By origin from the port city of Durres, this author, except modernity, weaves a whole mythology around his homeland, making the principle maritime symbols regards in his work as a poet, short story writer, novelist and essayist too, and transforms also them in a new living aesthetic and urban language, signing the multicultural life of this city. He studied music at the Jan Kukuzeli’s Music Academy. He is the author of 15 books.
For his creativity work Arian Leka received numerous literary awards for his poetry in his country and abroad.



 

Autumn in Durrës

 

The September wind

Has thrust its arrows into the trees,

Freezing the blood of the foliage,

And this is a sign

For the fruit that they must die in their sleep.

 

No one drowns in the sea but the Çamian widows

Who wash their bloomers in autumn's sorrows.

 

The waters must be fed on sifting sand and the rust of ships

By the one brought to the plains by last year's wind

Like the feathered bed of a beloved corpse

Where no one comes to sleep anymore,

Not even the waves madly chanting in their low roar.

 

I cover myself in leaves as I painfully bury with bird feathers,

Azure sea lilies and seaweed,

The Çamian widows unwinding their white braids over a well.

 

 

The Spine of the Sea

 

My people turned their spines to the sea.

 

And I have the same inclination,

I sink ships,

Bore holes in their sides

And flee afar

To where clouds seem like fish,

Every grave is a barge with a white sail,

Where every tree grows fruit in its belly,

And the ships...

The ships depart

Because my people turned their spines to the sea

And reaped

But the sweet food of the land

And the drink.

 

 

Alone

 

Profound is solitude in two glasses of wine,

A ruddy horse and a white horse.

Nothing is as it seems to be

When you have it all and no one to share it with.

 

Soon it will rain and the doors will be shut,

Those inside are in, no others will make it,

Two glasses of wine, a black horse in the jug,

I now have it all, but no one to share it with.

 

 

More Than the Moon

 

You ask for no more than the moon

As you rest your head in the dusk

And enter the window

To me

 

You come shrouded in white clouds,

Scarves like wings, parted your lips

A little,

Not with words

But with a fragrance that reminds me

Of the lilacs

That morning which our eyes devoured,

Thus I cannot sleep

In this lifeless bower

Where the covers go berserk, are swollen

Without you.

 

 

Postcard

 

I placed my finger on your name

And feel the pain,

Memory has claws,

Makes noise

On the beach where we kissed with our feet

The flowers that did not blossom that winter without you,

The flame that we devoured till our teeth melted.

 

The rivers are leaving to confess for me in the sea

For it is mass,

It was a Sunday, that day

When I placed my finger on your name.

 

My finger, Its nails cut.

 

 

Judaic

 

You threw your white clothes into the air

For the sky was bereft of its clouds,

For the apples were sour and I was alone

When the signs said: rise,

Move, and you did not understand

That a new season, a new age was dawning,

When something was wriggling in your being

And you had a lust and desire

To betray:

Your eyes,

             your wife,

Yourself,

             your sons,

Your friends

             your life

For another,

Since a day will come with an empty soul

When you are left with a desire

To betray:

 

Yourself,

 

Life given as alms.

 

 

Easter on the Island of Hvar

 

The sea eats stone eggs

And breaks its teeth on the banks:

Salty islands, poison cactus,

Rosemary and the oils of lamps

That departed to return no more,

Brides kidnapped by the wind,

Maidens bitten by pirates.

 

My soul walks over these waters

That saw me in an Easter dream.

Six bell towers - halleluiah!

The sea breaks stone eggs - ouch!

I break a milk tooth

On a glass of dry wine.

 

Six o'clock. Humanity at church. The sea and me outside.

 

 

Background Chant

 

How can you sing over a grave,

Oh cuckoo,

Where the earth thrusts cypress trees

Like knives into its sides and flanks,

Where the sky dies insane

Of an overdose of solitude?

 

Could you not,

Could you not,

Little bird,

Have revived with your song

One single man?

 

Translated from the Albanian by Robert Elsie

 

 

THE LITTLE SHOE WITH THE STUCK STONE

 

Whatever has happened to my homeland

to me has happened too.

In the eyes of orphan old men

like  mucus are stuck

a few mountains, named plains,

and a blue briny desolation,

where I hunt with a hook birds

that peck the brain barrels,

and wherein we pickle the Gods,

whose time to revive has not yet come,

neither the day of worship,

nor the hour, Albanian

to speak.

Homeland – mother’s gift upon birth.

But today,

my  country’s apples

are a bunch full of crap.

My country,

my  homeland so puny as the pupil

that contrives hoary inventions,

and gets you grey, and makes you bald

and that shares with children the love

scattered like crumbs on the ground,

in the dark.

 

Homeland is remains,

the only remains that smell of perfume.

Sleeping Illyria…[1]

Feeble Arberia…

The corpse we inter day to day in the heart,

in stomach, under tongue and deep in the pocket,

and anoint it with tea, bay leaf and resin,

that name

that begs for nothing but only gives.

 

Gives.

 

 

CANTICLE   FACE

 

rondo

 

God who takes and God who gives

Is the finger

Of God who unbraids and God who weaves

Is the hand

Of God who slays and God who forgives

Is the foot

Of God who waits and God who leaves

Are the same

Just the same

As God who speaks and the dumb God

As the blind God, or God who keeps guard

For the perfect God and He who gives me a prod

Is the heart

Of God who scorns and He who enthuses

Of God of Art and Him without Muses

Is the eye

Of God from the Sky who enters through a door

And the mind

Of  Field God who leaves room for others no more

Are the same

As well

As God who appeared and He who was never seen

As the praised God and Him full of sin

As God with an altar and He who is mean

Is the ear

Of God with a son and Him without one

And the mouth

Of God who came on ass and Him who fought on a stallion

Are the same

All the same

They just go to point out

That blind faith is but doubt

Without ear

And finger

Or mouth.

 


[1] Illyria is the ancient name of the country inhabited by the eponymous people who are claimed by both Albanians and foreign historians alike to be the predecessors of modern Albanians. Arberia  is the medieval ethnonym of Albania.  

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg