Arian Leka (1966) belongs to the group of authors, which have come to the forefront after the opening of the Albanian borders and are considered to be avant-garde. By origin from the port city of Durres, this author, except modernity, weaves a whole mythology around his homeland, making the principle maritime symbols regards in his work as a poet, short story writer, novelist and essayist too, and transforms also them in a new living aesthetic and urban language, signing the multicultural life of this city. He studied music at the Jan Kukuzeli’s Music Academy. He is the author of 15 books.
For his creativity work Arian Leka received numerous literary awards for his poetry in his country and abroad.
Autumn in Durrës
The September wind
Has thrust its arrows into the trees,
Freezing the blood of the foliage,
And this is a sign
For the fruit that they must die in their sleep.
No one drowns in the sea but the Çamian widows
Who wash their bloomers in autumn's sorrows.
The waters must be fed on sifting sand and the rust of ships
By the one brought to the plains by last year's wind
Like the feathered bed of a beloved corpse
Where no one comes to sleep anymore,
Not even the waves madly chanting in their low roar.
I cover myself in leaves as I painfully bury with bird feathers,
Azure sea lilies and seaweed,
The Çamian widows unwinding their white braids over a well.
The Spine of the Sea
My people turned their spines to the sea.
And I have the same inclination,
I sink ships,
Bore holes in their sides
And flee afar
To where clouds seem like fish,
Every grave is a barge with a white sail,
Where every tree grows fruit in its belly,
And the ships...
The ships depart
Because my people turned their spines to the sea
And reaped
But the sweet food of the land
And the drink.
Alone
Profound is solitude in two glasses of wine,
A ruddy horse and a white horse.
Nothing is as it seems to be
When you have it all and no one to share it with.
Soon it will rain and the doors will be shut,
Those inside are in, no others will make it,
Two glasses of wine, a black horse in the jug,
I now have it all, but no one to share it with.
More Than the Moon
You ask for no more than the moon
As you rest your head in the dusk
And enter the window
To me
You come shrouded in white clouds,
Scarves like wings, parted your lips
A little,
Not with words
But with a fragrance that reminds me
Of the lilacs
That morning which our eyes devoured,
Thus I cannot sleep
In this lifeless bower
Where the covers go berserk, are swollen
Without you.
Postcard
I placed my finger on your name
And feel the pain,
Memory has claws,
Makes noise
On the beach where we kissed with our feet
The flowers that did not blossom that winter without you,
The flame that we devoured till our teeth melted.
The rivers are leaving to confess for me in the sea
For it is mass,
It was a Sunday, that day
When I placed my finger on your name.
My finger, Its nails cut.
Judaic
You threw your white clothes into the air
For the sky was bereft of its clouds,
For the apples were sour and I was alone
When the signs said: rise,
Move, and you did not understand
That a new season, a new age was dawning,
When something was wriggling in your being
And you had a lust and desire
To betray:
Your eyes,
your wife,
Yourself,
your sons,
Your friends
your life
For another,
Since a day will come with an empty soul
When you are left with a desire
To betray:
Yourself,
Life given as alms.
Easter on the Island of Hvar
The sea eats stone eggs
And breaks its teeth on the banks:
Salty islands, poison cactus,
Rosemary and the oils of lamps
That departed to return no more,
Brides kidnapped by the wind,
Maidens bitten by pirates.
My soul walks over these waters
That saw me in an Easter dream.
Six bell towers - halleluiah!
The sea breaks stone eggs - ouch!
I break a milk tooth
On a glass of dry wine.
Six o'clock. Humanity at church. The sea and me outside.
Background Chant
How can you sing over a grave,
Oh cuckoo,
Where the earth thrusts cypress trees
Like knives into its sides and flanks,
Where the sky dies insane
Of an overdose of solitude?
Could you not,
Could you not,
Little bird,
Have revived with your song
One single man?
Translated from the Albanian by Robert Elsie
THE LITTLE SHOE WITH THE STUCK STONE
Whatever has happened to my homeland
to me has happened too.
In the eyes of orphan old men
like mucus are stuck
a few mountains, named plains,
and a blue briny desolation,
where I hunt with a hook birds
that peck the brain barrels,
and wherein we pickle the Gods,
whose time to revive has not yet come,
neither the day of worship,
nor the hour, Albanian
to speak.
Homeland – mother’s gift upon birth.
But today,
my country’s apples
are a bunch full of crap.
My country,
my homeland so puny as the pupil
that contrives hoary inventions,
and gets you grey, and makes you bald
and that shares with children the love
scattered like crumbs on the ground,
in the dark.
Homeland is remains,
the only remains that smell of perfume.
Sleeping Illyria…[1]
Feeble Arberia…
The corpse we inter day to day in the heart,
in stomach, under tongue and deep in the pocket,
and anoint it with tea, bay leaf and resin,
that name
that begs for nothing but only gives.
Gives.
CANTICLE FACE
rondo
God who takes and God who gives
Is the finger
Of God who unbraids and God who weaves
Is the hand
Of God who slays and God who forgives
Is the foot
Of God who waits and God who leaves
Are the same
Just the same
As God who speaks and the dumb God
As the blind God, or God who keeps guard
For the perfect God and He who gives me a prod
Is the heart
Of God who scorns and He who enthuses
Of God of Art and Him without Muses
Is the eye
Of God from the Sky who enters through a door
And the mind
Of Field God who leaves room for others no more
Are the same
As well
As God who appeared and He who was never seen
As the praised God and Him full of sin
As God with an altar and He who is mean
Is the ear
Of God with a son and Him without one
And the mouth
Of God who came on ass and Him who fought on a stallion
Are the same
All the same
They just go to point out
That blind faith is but doubt
Without ear
And finger
Or mouth.
[1] Illyria is the ancient name of the country inhabited by the eponymous people who are claimed by both Albanians and foreign historians alike to be the predecessors of modern Albanians. Arberia is the medieval ethnonym of Albania.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).