poezija

Frane Marčelić: Oko otoka

Frane Marčelić (1983.) živi i radi u Preku na otoku Ugljanu. Dosad je objavio nekoliko pjesama u „Zarezu“ i „Agonu“. Svira u post-punk bendu „Lice mista“.



Oko otoka, maj 2015.

*

Noktima jedem zemlju kao ljude, predano i bespomoćno na koljenima kopam. Jedna jama, tanka izgrebana koža, jedna jama, tanka kora sna.

*

U što me poklanjaš. Gomila sam i volim usne. Je li odgrizao ranu. Nikada neće preboljeti. Zapomaže i hoće osvetiti, muhe se zalijeću iz prostorije u prostoriju. Gdje svjetlost kuha, nema isprike. Tvoji ljudi, gdje su.

*

More je slano. Slano je sunce, sunožan skok u mokro, slano definirano kemijskim procesom uskrsnuća pare, prelazak iz oblika u vjeru. Para koja ostavlja svoje dijete,  u slano donje sirotište. Slana religija, sustav kao preslika ideje, predbračni seks. Svaka riječ koja naslućuje slovo s, naslućuje suprotnost, mokro postavljeno na nepoželjno plavo mjesto slane rečenice. Slano nitko ne soli, zašto.

*

Ljubav je kao pijesak na skorupu. Kad je topla pluta na mlijeku, ako se ohladi utone u nešto nestabilno i meko skupljeno u jastuk, crni svemir što beskonačno prelijeva oči iz vode u vjetar. Samoglasnici, glasnici samoće su beznačajni. Dok vani kiša diše i pokušava ugušiti sunce po kupama, kapi se pretvaraju u slova i. I kaplju.

*

Tko lomi riblju kost, umre i slomi nasumično bodljikavi grijeh u pijesak. Slomi vodu ugušenog krista, kao kist. I kroz rebra, krhki propuh smolom ucrta godove, znakovni autoput nijemih. U vodi mrtvi jedu kostimiranu noć, izmisle vino i pazvukom izmrve kišu. A pustinja sama, topla poput meda, užegla je lovina sunca. Tko umre, stopama vidi.

*

Noć kuha ručak. Spreman kao zapovjednik bojne brojim glave, hohštepleru. Otpustila si konce, yoga dragi moj noktu, sjeno potrubi trepavicama, nemoj otrovati brojeve, oni dišu.

*

 

Niz jutro pasirana nedjelja riga vjetar raširen poput izmorene kurve. Protječe kao glečer, kao zemlja u koju putuju nježni i hladni. Šest dana uspostavlja se poredak. Sedmoga se ljubi dodirom nosa i obuvenim blatom odlazi, mjesecima klizi po nogavici kao relikt defilirane prošlosti. Previše ljudi, previše. U sljedećem stoljeću biti će mrtvih.

 

 

Izlet prirode

*

gdje nastane šator, nestane polegnuta

sioux.

prevrat i dine,

oči.

iz oblaka para

dimi.

*

gušterica želi toplo.

izlazi iz trave, na kamen.

dijete je ugleda.

kaže, na suncu se nitko

ne sunča.

kanader tamo pljuca

usisano more.

*

uz vatru, na štapu probodeno

meso. sprešani

život u jednu riječ

nabijen.

kao misno slavlje pripiti

čekamo.

*

sjene nalijepljene

na lica sjena.

preliveni hlad

u utočištu toplih

i sigurnih.

*

voda

vodi ljubav.

uvijek kao prvi

dodir. prepisuje me

kao ratna poezija

u bodove pokvarenog

šila. kao

indijanci.

*

U trenu ispod

sna

ne znaš da pred tobom

valjak gura

asvalt i printa

cestu,

i ti

proliješ ljeto

u naglo sutra

ili

mol prošlosti

*

gdje nestane šator, nastane

vrijeme.

bezuvjetna krnja

relikvija, moja noć,

mjesec.

 

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg