poezija

Frane Marčelić: Oko otoka

Frane Marčelić (1983.) živi i radi u Preku na otoku Ugljanu. Dosad je objavio nekoliko pjesama u „Zarezu“ i „Agonu“. Svira u post-punk bendu „Lice mista“.



Oko otoka, maj 2015.

*

Noktima jedem zemlju kao ljude, predano i bespomoćno na koljenima kopam. Jedna jama, tanka izgrebana koža, jedna jama, tanka kora sna.

*

U što me poklanjaš. Gomila sam i volim usne. Je li odgrizao ranu. Nikada neće preboljeti. Zapomaže i hoće osvetiti, muhe se zalijeću iz prostorije u prostoriju. Gdje svjetlost kuha, nema isprike. Tvoji ljudi, gdje su.

*

More je slano. Slano je sunce, sunožan skok u mokro, slano definirano kemijskim procesom uskrsnuća pare, prelazak iz oblika u vjeru. Para koja ostavlja svoje dijete,  u slano donje sirotište. Slana religija, sustav kao preslika ideje, predbračni seks. Svaka riječ koja naslućuje slovo s, naslućuje suprotnost, mokro postavljeno na nepoželjno plavo mjesto slane rečenice. Slano nitko ne soli, zašto.

*

Ljubav je kao pijesak na skorupu. Kad je topla pluta na mlijeku, ako se ohladi utone u nešto nestabilno i meko skupljeno u jastuk, crni svemir što beskonačno prelijeva oči iz vode u vjetar. Samoglasnici, glasnici samoće su beznačajni. Dok vani kiša diše i pokušava ugušiti sunce po kupama, kapi se pretvaraju u slova i. I kaplju.

*

Tko lomi riblju kost, umre i slomi nasumično bodljikavi grijeh u pijesak. Slomi vodu ugušenog krista, kao kist. I kroz rebra, krhki propuh smolom ucrta godove, znakovni autoput nijemih. U vodi mrtvi jedu kostimiranu noć, izmisle vino i pazvukom izmrve kišu. A pustinja sama, topla poput meda, užegla je lovina sunca. Tko umre, stopama vidi.

*

Noć kuha ručak. Spreman kao zapovjednik bojne brojim glave, hohštepleru. Otpustila si konce, yoga dragi moj noktu, sjeno potrubi trepavicama, nemoj otrovati brojeve, oni dišu.

*

 

Niz jutro pasirana nedjelja riga vjetar raširen poput izmorene kurve. Protječe kao glečer, kao zemlja u koju putuju nježni i hladni. Šest dana uspostavlja se poredak. Sedmoga se ljubi dodirom nosa i obuvenim blatom odlazi, mjesecima klizi po nogavici kao relikt defilirane prošlosti. Previše ljudi, previše. U sljedećem stoljeću biti će mrtvih.

 

 

Izlet prirode

*

gdje nastane šator, nestane polegnuta

sioux.

prevrat i dine,

oči.

iz oblaka para

dimi.

*

gušterica želi toplo.

izlazi iz trave, na kamen.

dijete je ugleda.

kaže, na suncu se nitko

ne sunča.

kanader tamo pljuca

usisano more.

*

uz vatru, na štapu probodeno

meso. sprešani

život u jednu riječ

nabijen.

kao misno slavlje pripiti

čekamo.

*

sjene nalijepljene

na lica sjena.

preliveni hlad

u utočištu toplih

i sigurnih.

*

voda

vodi ljubav.

uvijek kao prvi

dodir. prepisuje me

kao ratna poezija

u bodove pokvarenog

šila. kao

indijanci.

*

U trenu ispod

sna

ne znaš da pred tobom

valjak gura

asvalt i printa

cestu,

i ti

proliješ ljeto

u naglo sutra

ili

mol prošlosti

*

gdje nestane šator, nastane

vrijeme.

bezuvjetna krnja

relikvija, moja noć,

mjesec.

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg