poezija

Bojan Marković: Ostani u dodiru sa bolom

Bojan Marković (Užice, 1985.) autor je knjige Riba koja je progutala svet (Nagrada Mladi Dis, 2013.) Diplomirao je na Katedri za srpsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a poeziju i esejistiku objavljuje u književnoj periodici.



 

izbor iz poeme America Salo, qui pro quo

 
• • •
 
džoni mi je dao modžo cvet, dao sam joj cvet,
nije se opirala, samo je pevala klistomora (alkoholisani falsifikator raja),
obgrlila sam džonija nogama, opravio sam dušu mojoj dragi i seme
mu je curelo sa auspuha u pustinju, prtljažnik i mrtvotelo u čaršavu
šerif lampi nasuprot nije video, ne vidoh, već madroporične obale u formi
vrućeg psa i lubeničastog srca ako kuca
vozimo se pustinjskom prerijom kroz mrak,
nekoliko hijena oslepe od farova, devojka i ja blazirani
svratimo na pumpu da utolimo glad, žalosno je
biti pijana lisica na nepoznatom, ili
suvonjavi kiosk u pesku uz glavu šarke,
ali ne zato što vrištimo jedno na drugo, ili se znamo kratko,
u bifeu, uz džuboks, kada je crna kugla bilijara praveći purpurnu rupu
upala u njen stomak, reče ubijala sam muža, a onda će
u opštoj tuči kuguara i korala osetiti bol u dnu stomaka
 
• • •
 
Ostani u dodiru sa bolom.
pronaći ćeš sumorni motel,
na nizbrdici leći ćeš
u krevet influence
ispred tropske palme, ležaljke − tapete.
sada nam neimenovano telo raste u decu
da stapanje čini distancu,
jer nisi više u-telu-kod-kuće
već drugo si nešto.
 
• • •
 
Ukoliko me raspodele u pakao, u uredno rezervisanu konc-komoru
sa identifikacionim kodom na rešetki da budem na uvidu nakon
večnosti, razumeću da sam tamo sopstvenom krivicom stečenom
u prvom osnovne što sam iz nehata ubio ostarelu kokoš koja je
možda i ognjena bila. Uhvatio sam tu ubogu kokoš, izolantnom
trakom obložio i zavrteo je do nesvesti, da omlitavi, obalavi stegu
u kljunu, ispusti boju na perju, na ringišpilu čiju osovinu gradi telo
moje da ruke ispravljeno stoje, i egzaktno vrteo je.
Najednom, tresnuo u beton, kroz zid, da od ognja ugledamo pisak
visprene luče, vatromet na zategnutom platnu kovačeve šupe.
Ukoliko tamo u susednoj sobi sretnem pegavog i ružnog Petra,
znaću da je tamo sopstvenom krivicom stečenom u ranoj mladosti,
što je sa predumišljajem razmazivao na beloj majici stotine svitaca
koji su možda i sveci sa oreolima bili, a sve zarad svetlosti, minorne,
navigatorske svetlosti.
 
 
 
kada u malenom stanu hodamo goli…
 
 
kada u malenom stanu hodamo goli
često vidimo njih dvoje, božanstva u kući,
ženu sa kruškastom sisom, protegnuti,
mršavca, i oni su takođe goli.
spravljaju napitak mizzere,
otrove za radničku kantinu.
zatim se pretvaraju u
minimiziranu furiju i devicu dogi poze.
vrte se na gramofonskoj ploči. iglo-čitač probada epi.
veprova seksualnost i slepilo uporedivo.
dođe bojadisano lice kao krletka i mačije rebro plafona
i reče mojoj svetlani: svetlana,
paralelne stvari…
… stvari… duboko govoriti… o… i gladi… i smrti…
i patrijarsima… i otečenoj spiralnoj krvi…
otok na fresci, zeleno
… azurno i antisluhist-mesto… diktatura gdegde,
i u kensingtonu.
svetlana ne razume
 
 
 
4428 / 20…
 
… mrtvački predeo.
prvo nebo oboreno duplira se.
ravnodušje zlatnih panorama.
ribolovci izvlače modre bebe-emigrante.
njihovo majušno telo nije nikada putovalo tako daleko.
žaba-vo prsnuće nad poljem srebrne kapi nemogućnosti.
ako te nešto poprskalo lepljivo i gadljivo
to bebe su čajne filter-kesice ispustile esencije sok.
dešumljenje miroljubive džungle koja je nudila
katarzu za smrt.
ako imaš diflektor preusmeravaš vazdušne struje
sa čamca na autostradu. ako nemaš diflektor upokoji se
u esencijalnu destilisanu kap tretirane stvarnosti.
…najednom te kroz teme i trak razvali
stalaktit i stalagmit zemljine brutalnosti.
u krvnom sirupu znanje poništava
i tu je sva civilizovana bol u zbiru, u konačnosti.
bol. epitaf. bol.: žiletom liz trebalo nije.
na svojoj sahrani vidiš povorki grbe.
tuguješ. već konfuzno misliš se ubiti.
posle pogreba povlače se porodice i biblije,
jedino mravojedi napreduju tebi u mraku,
jedino tebi kisnu kolači i vina.
koncept sna konačno.
 
 
 
UBIĆU SE KAO ARABESKA
 
 
Tvoj dimčić će proći kroz tvoje zube,
imaćeš ružan ali prpošan izraz,
sricaćeš: bol-bona, bol-bona,
misleći na sladost u jezgru koja se
razliva po bodljikavom jezičku.
Tada misliću na tvoju...
… skljokanu ruku u vodenu oblast.
Bićeš oprana kao divlja kruškica,
bićeš mini-val, noktom ćeš se raspadati,
voleću te. Pozlati tikvom večernje nebo
pred pobune srne zgažene u zagorju,
pobunu taksimetara, yugo-bundi
i stršljen-mladeža pobune.
Nagrni kožicu mladog čeljada,
stalno proguravaj prag osetila svog.
Pumpaj, pumpaj, da li bi, da li bi,
ubio se sa mnom kao arabeska.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg