poetry

Irena Delonga Nešić: A note to yourself

Irena Delonga Nešić (Sinj, 1984) is a Croatian poet and former editor of the The Split Mind magazine. In 2010 she published a poetry volume ''Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti" and was awarded Goran prize for young poets. She lives in Split, where she hosts literary events.



 

THIRD TIME'S THE CHARM

 

I said: third time's the charm and swallowed a razor. I was scared

to lie down because it might not go down, slide down, stream down

I sat on a wall and cried into the sea into the blue into ships

into three islands

I sat on a large sun-broken stone

still warm when night falls

walls are as tall as I am, only a head short

so when I sit I cannot see anything but the sky

then I feel as if I were in a pool

without water.

I sat in an anthill and spoke on the phone as if I were talking to myself

or I was talking to myself as if I spoke on the phone.

I sat on the beach stranded and forgave everything

(I wanted to lay in a boat and rock like in a cradle)

so much blueness made me forget my sunglasses and my new perspective

I had wine stains under my nails and could not remember when it was that I hurt you.

I sat on a blue chair until my petty petit cyberheart broke

so I became childish and ran away from home

(it is hard to find a forest in a city

even if you do, it is always a step, two, a hundred

too short)

I sat on the bath tub and gently asked it to sail

when we did not move, I realised that nothing is in my power

to change. I can only give up. so I lied down

in bed.

just as I feared,

the razor got stuck in my throat.

 

 

GENIE

 

from time to time

a woman must clean her bag

dump the crumbs of tobbacco from the bottom

excite over recovered lipstick

lost twenty days ago

smilingly pick up bombons

murmur

fool does not know how to open a pack of bombons

smile with content

because the fool is two metres tall

and has hands that would drive you mad

from time to time

a woman must open her wallet and take out

old bills

small papers, wrappings, tickets

from time to time

a woman like me

must be scared

by that big genie in a bag

which devours meaningless things

(it does not fullfil wishes)

it lives only to remind

of the irrelevant

the almost forgotten

kept only in the numbers on a bill

in a date on a ticket

from time to time

a woman must throw her time in garbage

just to make room for some new past

worthless

always short-termed

replaceable

do you know that the greatest messages are carried

in the smallest of things

do you know that we contaminate everything

with the breath of wistfulness

and that your own retrospective

can be found in your garbage

do you know that a reciet is a confirmation of life

that your garbage is your testimony

and that only papers can tell a story

do you know that we are all

cripted in letters and numbers

and we have a special code

do you know that every crumpled paper

thrown behind you

is a letter in a bottle

a note to yourself

where were you

last Friday in October

and until you find

in a bag, in a pocket

in a drawer

a genie with huge eyes

filled with un-forgetting

you will not believe

that someone remembers everything

 

 

*

 

I got tired of effeminate poetry

and subordination

now I am strong and not a bit meek

I roll tobacco as a bearded Turk

with honey, mistletoe and plum brandy

I wash out conceited loves

when I walk, my step is soldierly

and beats asphalt like a curse

when I think I will turn into a little girl

I adorn my arms with bracelets

and tinkle to the coffee-house, to the port, to the alley

to the first corner

in which I can smile

like a woman

with a husky voice and a heavy makeup

a woman with a cracked heart and predispositions for arthritis

from too much writing, overtired grandmas and their genetic testaments,

from washing dishes in cold water

and spasmodic clinging on small utopias.

 

 

*

 

On Sunday afternoon

I wish to wash your laundry.

a lodger’s quadrature perfectly endures

solitude

or softness in twosome.

I have a sun, yellow walls and dead lilies of the valley in a glass.

the day is lazy, soft and without teeth. come tired so I won’t be afraid of you.

take all your clothes, and the bed linen

stuff everything into bags as if you were running away

to me.

 

we will strip everything off ourselves, everything needs to be washed

we’ll be lying down hungry and naked

we will fill ourselves up with fingers and flesh of shoulder blades and thighs

I will let you eat me and love me

in that wild way of yours.

you can’t run away while your clothes is sluggishly turning

inside the washing machine

lazy, drowsy and more and more mine.

 

*

 

there are mornings

when I get up

alone in the world

I don’t see any householders

they walk around me in concentric circles

tightening the noose

until they encircle me entirely

and confront me

with their little rosy lips

that mutely move.

there are mornings

when I don’t see my householders

they seem to me like a draught in the hallway

sometimes I count toothbrushes in a glass

and I don’t know who they belong to

I don’t know who I belong to

(are families glasses

with toothbrushes?)

sometimes a round of cards

passes in a silence

that can devour good will

because I don’t see anything

except

too many stains on the tablecloths

I shuffle myself with the cards

in the deck

one of my householders says

that verses ovulate in me

and that this is why I am quiet.

sometimes I ride in an elevator too long

because that is the only place in the city

in which you can truly be alone

my claustrophobia is

almost insignificant

but still I never stop the elevator

though it comes to me like that

to sit in a tin box

hanging over a thirteen-floor abyss.

to sit alone.

 

*

 

everything that is really horrible

fits into very short sentences:

snow hasn‘t fallen in years.

turtles will outlive us.

god died, resurrected and I never found him.

I think I dream of naked women

in your bed

I think I am superfluous

and that there is no place for me at all)

who has you?

who has you?

why, people are not key-rings

or beads on a thread

that anyone can possess you

(but I know that you are wolfish and hungry

and that there are key-holes through which you peek

and which you unlock

more easily than you unlock me)

August is a deception. time flows

without a shift. it steals from us.

I have a light purple-coloured lump on a thigh

that darkens and blackens when I am cold

when I look at it too long and when I think that I will die from it.

 

 

             Translated by Serena Todesco, Silvestar Vrljić and Irena Delonga Nešić

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg