Gustav Krklec (1899 - 1977) war einer der bekanntesten kroatische Dichter und Persönlichkeiten des Kulturlebens verstorben.
Schon 1919 debütierte er mit dem Gedichtband Lyrik (Lirika), und 1921 trat er mit seinem Gedichtband Silberne Straße (Srebrna cesta) endgültig in die Literatur ein.
In seinen späteren Lebensjahren veröffentlichte Krklec zahlreiche weitere Gedichtbände, und auch als Kinderdichter war er bekannt und beliebt. Sein satirischer und lebhafter Geist verlieh ihm die Fähigkeit, sich über viele Erscheinungen mit scharfem Witz zu äußern, und seine vielen Epigramme und Scherzgedichte haben vor allem unter den Kindern große Freunde gefunden.
In seinem langen und fruchtbaren Leben war Gustav Krklec auch ein unermüdlicher Missionar und Vorkämpfer für die kulturelle und politische Verbundenheit zwischen allen kroatischen Völkern. (B. M.)
WANDERUNG DURCH DIE NACHT
(PUT KROZ NOĆ)
Die weiten Himmelsräume
sind voll Gebet und Bangen -
der Wald rauscht traumumfangen,
es schlummern die Gehege
am Wege.
Träumende Kronen der Bäume
wiegen sich und biegen
in müden Atemzügen.
Hände bewegen im Dunkeln
der Wipfel schlanke Ranken
die leise zitternd schwanken.
Grüner Augen Gefunkel
in silberner Pupille lauern
mit lüsternem Erschauern.
Irgendwo ein Vogel zirpt,
ein Rehkitz klagend stirbt,
aufschreit der Auerhahn –
Und wieder schlummert der Wald.
Hoch droben
groß und kalt
zieht der Mond mit mir seine Bahn.
BAUERNBLUT
(KRV)
In mir fießt Zagorianer Bauern Blut und Mark
Und läßt mich fühlen daß mein Rücken stark.
Drum weiß ich daß mich keine Mühsal bricht
Auch diese Zeit des Stahls und Todes nicht.
Ich beug mich nicht. Bin weder Sklav noch Knecht.
Des Pflugs und Spatens Herr ist mein Geschlecht.
Und während rings die Welt in Blut versinkt,
Wie eine Fahne meine Sichel blinkt.
Den Acker stampft mein Fuß auf bloßer Zeh -
Mit finstrer Stirne pflüg ich, sä' und mäh.
DER HERRGOTT AUF REISEN
(BOG NA PUTU)
Ich weiss, obwohl Gott alt ist und sein Bart schon weiss,
entschliesst er sich dazu, trotz seiner Sorgen, hin und wieder
dass er mit einem Becher Sonnenschein den Weinberg speist,
und Regen rieseln lässt auf einen dürren Acker nieder.
Auch jenen, die ihm seine Tage klauen,
ist er nicht gram, mild lächelnd neigt er sich den Tagedieben
so dass im Städtchen, unserm kleinen, grauen,
die Menschen alle wacker saufen, kartenspielen, lieben.
Oh Karlovac, Zemun und Warasdin, ihr Stadte stolz und keck,
die ihr am Herrgott lässt kein gutes Haar
versinkt in Aufruhr, Krieg, in Schlamm und Dreck...
Wenn über euch auch kreist der Totenvögel Schar
habt ihr durch Donner und Gedröhn denn nicht vernommen?
Gott ist verreist und wird so bald nicht wiederkommen.
BEGEGNUNG
(SUSRET)
Du Namenlose, einmal komm ich dir entgegen
irgendwann, irgendwo auf fernen Wegen –
Zwei Flüchtlinge, obdachlos, arm und verbannt
ohne Recht, ohne Heim, ohne Vaterland.
Und unsere Blicke, einst so feurig schimmernd,
schweifen umher, suchend, erinnernd.
Nichts als ein Händedruck, dann gehn wir vorbei -
Ein kurzes Schweigen. Ein Gruss? Ein Schrei?
Ein Aufschrei der Qual weil es zu spät
Und jeder allein seines Weges geht.
BRIEF
(PISMO)
Ich schlender dahin ohne Eile
weiss nicht mit wem noch wohin...
Pfeif mir ein Lied eine Weile
und schluchz dann so vor mich hin.
Saug an dem Pfeifenstiele
(Die Flöte musst ich verschenken)
das höchste der Gefühle!
Hab abgewöhnt längst mir das Denken.
Und wenn dich die Beine schmerzen,
wenn schwer auf den Kopf drückt der Himmel -
nimm dirs nicht sehr zum Herzen:
ist haib so schlimm! (Kommt noch schlimmer!)
Über das Heil unserer Seelen
wer macht sich heut noch Gedanken,
wer wird sich deswegen noch quälen
wenn Altäre und Throne wanken?!
Und brennen die müden Sohlen -
heul nicht! Davon wirds nicht besser!
Der Tod wird uns ohnehin holen -
hörst du? Er schleift schon das Messer!
Ob ich bedaure? bereue?
Ob ich die Schuld jemand gebe?
Hab ich noch was auf dem Herzen?
Mein Freund, mein lieber, getreuer,
ich zünde mir selbst meine Kerze,
geh meines Weges - und lebe!!
HERBSTLICHES MOTIV
(JESENJI MOTIV)
Der Herbst schleicht in die Stadt verstohlen
in Patschen auf flachen Sohlen.
Im Nu bedeckt er den Strassenstaub
mit raschelndem gelben Laub.
Purpurfarben auf Stegen und Stiegen
aus welken Blättern Teppiche liegen.
Und jeder träumt in wehem Verlangen
der Jugend nach, die vergangen.
Ich steh, in Sinnen versunken, noch spät
vor der alten Universität.
Wie oft bin ich, nicht nur in ihren Hallen,
durch des Lebens Examen gefallen!
Und pfeif mir was wie in jenen Tagen
mit leeren Taschen und leerem Magen.
Denn irgendwo - unter der Früchte Last;
biegt sich, besonnt, auch mein Ast!
Nachdichtung aus dem Kroatischen
von Ina Jun Broda
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.
Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.
Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.
Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.
Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.
Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.
Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.
Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.
Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.
Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.