poetry

Ivan Herceg: Poems

Ivan Herceg (1970, Krapina) is a Croatian poet, prose writer and editor, majored in Croatian language and literature studies and South-Slavic philology at Zagreb Faculty of Philosophy. He is the executive editor of the Zagreb-based journal Poezija, devoted exclusively to poetry, the assistant editor of Poezija’s book publishing section, and the co-organiser, along with Poezija’s editor-in-chief Ervin Jahić, of the SUR (Stih u regiji /Poetry in the Region/) Poetry Festival. He received several awards for his poetic work, and his poetry has been widely anthologised and translated into a dozen languages. Published works: Naša druga imena (poetry, 1994), Noć na asfaltu (poetry, 1996), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 1997), Anđeli u koroti (poetry, Zagreb, 2004.), Nepravilnosti (poetry, 2007), Koliko naju bo ostalo (selected poems in Slovenian, 2009), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 2010), Anđeli u koroti (poetry, 2011), Goli (short stories, 2011), Naša druga imena (selected poems in Polish, 2014), Nepravilnosti (poetry in Bulgarian, 2014).



 

Black Scarf

 

You are – Lela – an abandoned black scarf,

incrusted with the thin veins of silver,  

the needles you stick into your eyes nightly.

 

You left me with permanent vertigo,

cold breathing and a pilgrim’s chain

buried inside the thorax like a dark nymphaeum

in the corner of the room where I brush your hair sucking the white honey

dripping from the breasts of your entire female lineage. 

 

In your new house you relentlessly gnaw at night,

a sinewy negrita one cannot tame

or snatch anything out of her embrace.

 

Behind this and that world we are shining,

spraying out of ourselves in separate jets

fiercely holding onto each other’s necks.  

 

 

Mona Lisa at Tromostovlje

 

As I was kissing your body, I was kissing the whiteness

that tomorrow will be blood-filled ice,

the severed tongue and ego of the former man,

the mercy and Last Judgment, sickness and fate

on the enchanted bench in Metelkova.

 

As I was kissing your shadow,

your voice grew too loud and French

so I thought to myself in awe

that the Eiffel Tower must be falling down in Emona

as Mona Lisa screams at Tromostovlje.

 

Barbara, hop on your bike and fetch us

some croissants from Mars

and ring your bell as you're passing by,

so I can recognize you in order to never forget you

your smell within, your restlessness without,

let us together escort all those souls

who used to run along with us

free of any belief. 

 

 

Dakota (the Woman Planting Soil)

 

All of New York’s secrets and malice are stored within you

and that's why I want to steal you and send you far beyond my gaze

We will be silent protestors at Union Square,

and in Central Park we shall swirl madly and loudly

like some deadly sinners.

 

I will bury you close to Lennon’s crossing

- just Imagine it – left or right, up or down.

It doesn’t really matter for you are neither Christian nor Muslim.

 

Your breath will be your epitaph:

“Dakota – the woman planting soil”

and I will never even try to resurrect

our crumbled bodies

forever concealing the fact

that you belong to neither of the two worlds 

so vicious yet vulnerable like the last living language

wherein you cannot know thyself and others

or claim a lover or a modicum of peace.  

 

The underworld is an open home, a lovers’ subway,

filled with the stink of gunpowder and urine, the final orgy

at the heart of the world, perfectly nauseating. 

 

 

Sarajevo

 

They say that the Miljacka river does exist,

but I can only sense it in the distance.

You, on the other hand, who flow

through the night so swiftly, are real. 

Your hair is black, your scarf invisible,

your hand firmly held by someone.

You're giving me that long piercing look

knowing there's so much that needs to be remembered.

 

In this city we are equally distant

from each other; halfway between Persia and Europe;

equally distant from all living and all dead.

 

I wish I could gently put out cigarettes on your arms.

I wish you would act the part of Satan for me

on the stage of some abandoned cultural centre.

Thus we would get rid of one life line,

one destiny, one string of love...

so that only those lines on my palms would remain.

 

How many cemeteries are there in Sarajevo?

How many in the entire world?

Does anyone ask himself.

 

Nobody asks that. Everybody steals the truth.

So, I'm begging you, miraždžika,

to please cut off my hands

with that last atom of strength.

 

 

Limbo

 

Birds fly around your legs and you count them

for eternity, but I can't figure out if you are above

or below, if you're calling me or not, or if you're just

seducing me with that barbed wire bra.

Positively, with nothing sacred in the vicinity

your walk is perfect because it's void of course. 

 

My new eyesight is the balls of riddles.

Therein swarm decrepit days,

black dogs, candelabras and psalms.

While I am repeating incessantly:

"My other name is Limbo,

my other name is Limbo..."

 

Words and poems circle around your head.

I read them in a monotonous voice.

With eyes blindfolded by barbed wire:

"Violet is the devil's colour. 

God is all honey and lead

and I am your mad namesake.

You remain my vulnerable jazz.

On the other side of the storm." 

 

 

Passage towards you 

 

"I will learn to live, we will live together",

we kept repeating inside each for himself.  

We knew that was the case although we did not look at each other.

Then, as if upon an order, we entered the sea

up to our shoulders and began kissing it

all around ourselves, around the world.

 

I journeyed slowly towards you

watching you as a beautiful timid village woman

in a dress made by Lyon tailors, like the queen of India,

as I listened to cruel Jeanne d'Arc and the cool Sai Baba

speaking out of you.

 

You approached me slowly, eying me

as a quiet filigree maker of planets and suns,

surrounded with maps, rectangles and distance,

accepting me as someone who might have been

Galileo Galilei or Hieronymus Bosch.

 

I will learn to die, we will die together.

As if upon an order we shall enter the sea.

Inside we shall reel and drown and pray

and dream under the water, listening to each other,

keeping silent for each other, hating each other

because of that depth that will disfigure us.

 

 

The scar

 

How many scars you have, I can't even begin to imagine.

Again they told you your father is dead.

Is that a good or a bad news?

 

Not so long ago, from the caesarean cut

on your hand, a freak king was born

mourning your loneliness at night when he festers

like a rotten watermelon forgotten on the table,

like an abandoned PHD thesis

on languages that betray you

the more that you study and master them,

on everyday life that offers little and false. 

 

"Good guys and ideals have been buried", you say.

"I am terribly uneven".

 

There's lime in your every word,

a deadly cream you're offering to me and the world,

the solidarity with evil that keeps you alive

incessantly returning you to the beginning,

to a new birth out of the scar.

 

 

                                                             Translated by Damir Šodan 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg