poetry

Ivan Herceg: Poems

Ivan Herceg (1970, Krapina) is a Croatian poet, prose writer and editor, majored in Croatian language and literature studies and South-Slavic philology at Zagreb Faculty of Philosophy. He is the executive editor of the Zagreb-based journal Poezija, devoted exclusively to poetry, the assistant editor of Poezija’s book publishing section, and the co-organiser, along with Poezija’s editor-in-chief Ervin Jahić, of the SUR (Stih u regiji /Poetry in the Region/) Poetry Festival. He received several awards for his poetic work, and his poetry has been widely anthologised and translated into a dozen languages. Published works: Naša druga imena (poetry, 1994), Noć na asfaltu (poetry, 1996), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 1997), Anđeli u koroti (poetry, Zagreb, 2004.), Nepravilnosti (poetry, 2007), Koliko naju bo ostalo (selected poems in Slovenian, 2009), Snimke zemaljskih uzdaha (poetry, 2010), Anđeli u koroti (poetry, 2011), Goli (short stories, 2011), Naša druga imena (selected poems in Polish, 2014), Nepravilnosti (poetry in Bulgarian, 2014).



 

Black Scarf

 

You are – Lela – an abandoned black scarf,

incrusted with the thin veins of silver,  

the needles you stick into your eyes nightly.

 

You left me with permanent vertigo,

cold breathing and a pilgrim’s chain

buried inside the thorax like a dark nymphaeum

in the corner of the room where I brush your hair sucking the white honey

dripping from the breasts of your entire female lineage. 

 

In your new house you relentlessly gnaw at night,

a sinewy negrita one cannot tame

or snatch anything out of her embrace.

 

Behind this and that world we are shining,

spraying out of ourselves in separate jets

fiercely holding onto each other’s necks.  

 

 

Mona Lisa at Tromostovlje

 

As I was kissing your body, I was kissing the whiteness

that tomorrow will be blood-filled ice,

the severed tongue and ego of the former man,

the mercy and Last Judgment, sickness and fate

on the enchanted bench in Metelkova.

 

As I was kissing your shadow,

your voice grew too loud and French

so I thought to myself in awe

that the Eiffel Tower must be falling down in Emona

as Mona Lisa screams at Tromostovlje.

 

Barbara, hop on your bike and fetch us

some croissants from Mars

and ring your bell as you're passing by,

so I can recognize you in order to never forget you

your smell within, your restlessness without,

let us together escort all those souls

who used to run along with us

free of any belief. 

 

 

Dakota (the Woman Planting Soil)

 

All of New York’s secrets and malice are stored within you

and that's why I want to steal you and send you far beyond my gaze

We will be silent protestors at Union Square,

and in Central Park we shall swirl madly and loudly

like some deadly sinners.

 

I will bury you close to Lennon’s crossing

- just Imagine it – left or right, up or down.

It doesn’t really matter for you are neither Christian nor Muslim.

 

Your breath will be your epitaph:

“Dakota – the woman planting soil”

and I will never even try to resurrect

our crumbled bodies

forever concealing the fact

that you belong to neither of the two worlds 

so vicious yet vulnerable like the last living language

wherein you cannot know thyself and others

or claim a lover or a modicum of peace.  

 

The underworld is an open home, a lovers’ subway,

filled with the stink of gunpowder and urine, the final orgy

at the heart of the world, perfectly nauseating. 

 

 

Sarajevo

 

They say that the Miljacka river does exist,

but I can only sense it in the distance.

You, on the other hand, who flow

through the night so swiftly, are real. 

Your hair is black, your scarf invisible,

your hand firmly held by someone.

You're giving me that long piercing look

knowing there's so much that needs to be remembered.

 

In this city we are equally distant

from each other; halfway between Persia and Europe;

equally distant from all living and all dead.

 

I wish I could gently put out cigarettes on your arms.

I wish you would act the part of Satan for me

on the stage of some abandoned cultural centre.

Thus we would get rid of one life line,

one destiny, one string of love...

so that only those lines on my palms would remain.

 

How many cemeteries are there in Sarajevo?

How many in the entire world?

Does anyone ask himself.

 

Nobody asks that. Everybody steals the truth.

So, I'm begging you, miraždžika,

to please cut off my hands

with that last atom of strength.

 

 

Limbo

 

Birds fly around your legs and you count them

for eternity, but I can't figure out if you are above

or below, if you're calling me or not, or if you're just

seducing me with that barbed wire bra.

Positively, with nothing sacred in the vicinity

your walk is perfect because it's void of course. 

 

My new eyesight is the balls of riddles.

Therein swarm decrepit days,

black dogs, candelabras and psalms.

While I am repeating incessantly:

"My other name is Limbo,

my other name is Limbo..."

 

Words and poems circle around your head.

I read them in a monotonous voice.

With eyes blindfolded by barbed wire:

"Violet is the devil's colour. 

God is all honey and lead

and I am your mad namesake.

You remain my vulnerable jazz.

On the other side of the storm." 

 

 

Passage towards you 

 

"I will learn to live, we will live together",

we kept repeating inside each for himself.  

We knew that was the case although we did not look at each other.

Then, as if upon an order, we entered the sea

up to our shoulders and began kissing it

all around ourselves, around the world.

 

I journeyed slowly towards you

watching you as a beautiful timid village woman

in a dress made by Lyon tailors, like the queen of India,

as I listened to cruel Jeanne d'Arc and the cool Sai Baba

speaking out of you.

 

You approached me slowly, eying me

as a quiet filigree maker of planets and suns,

surrounded with maps, rectangles and distance,

accepting me as someone who might have been

Galileo Galilei or Hieronymus Bosch.

 

I will learn to die, we will die together.

As if upon an order we shall enter the sea.

Inside we shall reel and drown and pray

and dream under the water, listening to each other,

keeping silent for each other, hating each other

because of that depth that will disfigure us.

 

 

The scar

 

How many scars you have, I can't even begin to imagine.

Again they told you your father is dead.

Is that a good or a bad news?

 

Not so long ago, from the caesarean cut

on your hand, a freak king was born

mourning your loneliness at night when he festers

like a rotten watermelon forgotten on the table,

like an abandoned PHD thesis

on languages that betray you

the more that you study and master them,

on everyday life that offers little and false. 

 

"Good guys and ideals have been buried", you say.

"I am terribly uneven".

 

There's lime in your every word,

a deadly cream you're offering to me and the world,

the solidarity with evil that keeps you alive

incessantly returning you to the beginning,

to a new birth out of the scar.

 

 

                                                             Translated by Damir Šodan 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg