Muanis Sinanović (1989., Novo Mesto) objavio je Štafetu okoli mestne smreke (2011.), za koju je nagrađen od Društva slovenskih pisaca i Pesmi (2014.) Piše kritike književnih, filozofskih i teorijskih djela, te eseje i društvene komentare za Radio Študent te je dio uredničke ekipe književnog časopisa IDIOT. Studira opću lingvistiku i filozofiju u Ljubljani.
Mjesec nad Arktikom
pikiran, premazan u krugove mete,
kao šminka oko usta krmeljavog
bića ili klauna. tražim neke svoje
spirale, neka svoja upaukovanja. baza
s arktika potegnuta dolje, u led,
temelji korjenuju među zgrušanom vodom,
lastavice se rađaju među dvjema lede-
nim pločama, pažljivo, da je minimum
loma jajčane ljuske. sve nešto hripuće,
tare se, svi ledolomci iznad sebe
nose oblak. i briga me. briga me. (manje patetična reprezentacija još
iz membrane u ušima mi mili neko uvijek je reprezentacija)
mljeveno meso, neko mljeveno, potpuno
umjetno, a zato ništa manje meseno meso
koje nije ni moje ni od koga drugog.
tražim svoje spirale, a u međuvremenu
vektorska piljevina, za ušima grančice,
znoj bez soli, očekivanja ljudi
kao po ogledalima u škrabotinama razmaza-
ne šminke. tko će što reći?
tu se zvukove više ne sortira niti
po šumu.
bazirajući polebdjevavajući
neka čista škola za praastronaute,
neka luna kraterirana našim aršinima,
bez ikakve apropriacije
ili flanelskih bora lokalnih legendi.
čeka se večer kad bit će upaljenih na tisuće
mašina za bušenje.
luna klizi nekoliko centimetara
iznad arktika. heeeej!
Golubice
I.
vakumiram, pišem;
tamo, u nekosti, proizvede se i neka
svejednost,
najnearbitrarnija među svima;
tučnjava lanaca, moga i tvoga,
naših, koji smo sudjelovali u nekom vreliranju
svijeta,
kubističkih lica i pasmina godina.
hoj! u svakoj regiji prijemnik & odajnik,
koji srče granice regije
u naftu
koja, pošpricana na tupe kutije
"nepolitičkih", na aid tih kutija,
iz njih potjera
pupoljčiće.
napetom na debla
snaga mi prelazi u brzim intervalima;
i ponekad mogu kriknuti
samo još u šapatu,
da smo svi izbjeglice,
grudice zemlje,
ne toliko ljudi kao
mala porođenja
trenutno disonantnih zvukova
(kao što su mljackanja).
II.
na tragu nogu,
na tragu nogu, kojih
koračnost, nesvjesnu,
održava On,
Milostivi.
Neko
neka vuča;
nekost uopće, veličina V-ea,
neuporedivost s vratima Branderburga,
okrenutim naopako (govoriti o takvim
vratima je kao govoriti o naopako okrenu-
tom trokutu).
i već radost, vremena, koje je neko,
naseljeno u skloništa, bez kojih su bile
godine. prijeko želudca, izbušenog od ljubavi,
prilijevaju neke rijeke za davljenje,
znači, nešto što je bilo toliko puta
govoreno,
u ugovorima za pripis rođenja ženi,
toliko puta govoreno da je bez mogućnosti
ukidanja,
izuzev u Njemu,
u međuprostoru nekih preskoka,
u vrtovima kojima daje strpljivost
rasti,
u nekem koplju, bačenom preko brda
s Njegovom pomoći,
u nekom tijelu,
napetom kao luk,
s TO-em, velikim TO-em,
koje izgovara nekost,
On zna kako,
mimo svih fraza
povijesti,
u tvrđenoj
bezkonfliktnosti,
tj. u tom.
Tu
tamo se razbio u coktanju
jezika i neba. kao u podsmijeh oblaci su
zakišili
kastanjete.
nenadano sveopće ozračje nekosti.
i neukrivljena udica,
koja se gurala kroz
mozak
da bi se okvakala u tko zna kojem
preskoku.
(skupljanje antena...
rupičasto krvavljenje membrana...
narastanja potoka...
glave zabijenih eksera su
nenadano padale
kao odrezane škarama...)
o, moj tamo. tamo,
tamo,
tamo!
s tom zemljom si me promiješao
još prije eventualnog počitka.
tamo, dozrio si mrlje voća
u meni.
uvijek sam (s velikim naporima)
izdržao podsmijeh najvećih isključenika,
čudaka među čudacima,
jer sam bio veći isključenik
od njih.
tu
je
svijet.
Tehnozrcalo
ti, koji tvoriš harmonikaste poticaje
na putu do ja,
poticaje, koje nije moguće pretrgnuti,
sve što može biti udaljeno od ja -
tvoja drugoosobnost,
peče.
svejedno, upućene su ti dobre želje.
u toj kasnosti, gdje krepost pluje
u vodi kao papirnate brodice
s drobnim svjećicama,
u toj kasnosti, u kojoj se kugla
sunca nasađuje na jedro,
s proračunatošću
nespojivosti,
dobro, zaobljena u mjehurčić
uzavrelog međusvjetovlja, koje plane
iz njegovih pukotina u mrežama.
lepršaš, zakamnjen. supatnik,
u planini hropćeš kao dah,
dihan za presretanje dobrih
želja, gutan
u me-on - te-on,
u tebe-ja.
lopte lete tuda mimo,
tuda mimo,
mimo
[mɘnɘ in ƚɘdɘ ]
Onih dana
torpedo je bio poslan kroz kišu.
od sunca su otpala sva koplja povijesti.
moje zurenje je postalo vertikalno
i ujedno horizontalno.
godine - kraške vrtače.
tijelo se preslikavalo u tijelo okolo
sebe i hranilo se s njim.
sve je slavilo Njega kroz par parova
mojih očiju, udruženih u neki dalekozor,
bez udaljenosti koju bih mogao
prizvati. ljudi su otvarali
pretince u meni i uzimali dobrote
za se.
čuo sam poziv voda;
slatkih i slanih, u viziji vidio,
kako se u njima potapaju svi
moji kompasi, jednostavno kao predmeti
tonu u vodu.
sa slovenskog preveo Goran Janković
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.