NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Nina Lekić (Varaždin, 1989.) diplomirala je komunikologiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Bavi se plesom, piše kratke priče i pjesme u prozi, a u pripremi su roman i drama. Za priču 'Pobjeda' dobitnica je nagrade Ivo Kozarčanin za prozno stvaralaštvo.
Ema ne bi voljela
„Ema ne bi voljela ovako ležati“, rekao je „Uvijek je imala neku potrebu brzo promijeniti položaj ili se uspraviti.“ Pogledao ju je. Mirno je ležala oslonivši glavu na njegova prsa. Nasmiješio se.
„Ponekad je znala ustati i otići skuhati kavu.“ Zašutio je. Sjetio se kako mu je ujutro znala donijeti još vruću kavu u krevet te spremiti doručak kada se on tuširao. Uvijek je ustajala prije njega da mu sve pripremi. Najprije bi spremila sebe, a zatim bi se pobrinula za njegovu šalicu kave i doručak. Više ju je puta pokušao prestići u jutarnjem ritualu, no uvijek je uspijevala ustati ranije. Voljela je to. Nekako ju je veselilo na taj način brinuti o njemu.
Još se jače prigrlila uz njegovo tijelo i naznačila mu da je zagrli. Prihvatio je njezinu želju. Smiješio se.
„Ema ne bi voljela da je ovako grlim“, rekao je „Ponekad se uzdigla iznad mene i nekako mi prstima dodirivala lice kako je samo ona to znala.“ Sjetio se kako mu se pritom smiješila. Osmijeh koji je u isto vrijeme bio djetinji i zavodljiv. Sjetio se i onog prodornog pogleda, onih dubokih tamnih očiju. Vidio je te oči pred sobom.
Pomalo se uzdigla i pogledala ga. „Je li ti lijepo sa mnom?“, upitala je.
Probudio se iz razmišljanja. Gledao ju je trenutak, a zatim se osmjehnuo. „Predivno“, rekao je. Zadovoljno se nasmiješila i ponovno položila glavu na njegova prsa.
Ema nikada nije bila takva, pomislio je. Onim bi me pogledom zavela i natjerala da joj iskažem ljubav. Tim je pogledom palila vatru u meni.
Pomakla se s njegovih prsa. „Ljubi me“, šapnula je.
Pogledao je u prizor koji mu je pružio trenutnu sreću. Gledao je u ženu koja je bespomoćno ležala. Osmjehnuo se prizoru. Izgledala je tako krhko i nemoćno. Ljubio ju je.
Ema nikada nije tako izgledala, sjetio se. Uvijek je odražavala jačinu. Nikada se nije prikazivala tako krhkom… Najednom je osjetio žensko tijelo pod sobom. Pogledao ju je. Osjetio je koliko je želi. Morao ju je imati u ovom trenu, odmah.
Lagano se micao, neumorno. Vidio je zadovoljstvo na ženinu licu …I ne bi iskazivala zadovoljstvo odmah, mislio je. ,,Kod Eme bi to trajalo. Gotovo sam očajavao.“
Njegove su kretnje postale energičnije. Slušao je ženski glas. Nije se mogao zaustaviti. Čuo je uzvik, a onda se zaustavio. Pogledao ju je. Zadovoljno se smiješila. Vidio je taj osmijeh već drugi puta večeras. Legao je pokraj nje i zamislio se.
„Ema ne bi voljela ovako“, rekao je. „Ponekad me je potpuno iscrpila. Uvijek nešto novo.“ Zašutio je na trenutak. „Zašto je s tobom tako jednostavno?“, upitao je.
Nije odgovorila. Ustala je ogrnuvši se tankim pokrivačem i zaputila prema kupaonici. Gledao je polugolo žensko tijelo s kojeg je klizio pokrivač. Uzbudio ga je taj prizor.
Ema ne bi voljela prekrivati tijelo kada bi netom poslije odlazila u kupaonicu, sjetio se. Uvijek je odlazila golog tijela ili u tangama koje joj nije uspio skinuti u žaru uzbuđenja. Crvenim čipkastim tangama, njemu najdražim. Okrenuo se na leđa zagledavši se u plafon. Začuo je šuštanje vode što se slijevala kroz otvore tuša. Začuo je i škripanje vrata tuš kabine. Zamišljao je prizor.
,,Kako je lijepa i zavodljiva.“ Nasmiješio se. ,,Tako jednostavna. Ne moram se toliko truditi.“ Mislio je o ženi koja je malo prije ležala u njegovom krevetu. Tako krhkoj i nježnoj, gotovo bespomoćnoj. Smiješio se. Ponovno se osjećao kao da je na vrhuncu, ponovno je osjetio svoju moć da zadovolji ženu. Ponovno je bio onaj stari.
S Emom je bilo drukčije, sjetio se. Ne bi uvijek mogao. Ne na taj način.
Pomislio je koliko mu je lakše s ovom ženom. Zagledao se u plafon. Isti bijeli plafon. Osluškivao je šuštanje vode iz kupaonice.
Ema ne bi voljela… prekinuo je vlastitu misao. Nestao je osmijeh s njegova lica. Istodobno je osjetio ispraznost i žaljenje.
Susret
Vrati mi moje krpice, moje krpice od čistoga sna. Umom su joj prolazili stihovi još od kako ju je nazvao. Nije ih mogla izbiti iz svijesti.
„Hoćeš li nešto popiti?“, pitala je.
„Ne, ne treba. Hvala!“, rekao je „Sam ću se poslužiti.“ Otišao je u kuhinju. Začuo se udarac. „Svaki put!“, izustio je.
Kao da se ništa nije promijenilo, pomislila je. Zagledala se u prozor. Sunce je obasjalo uprljana stakla. Trebalo bi oprati prozore. Zamislila se. „Jednom si mi obećao da ćeš ih oprati. Nikada nisi.“
Šutio je.
„Mogu ti reći da si lijepo preuredila stan“, rekao je s oduševljenjem. „Odlično izgleda.“
„Da, napokon ima prostora“, rekla je. „Onako me već gušilo. Trebalo mi je slobode.“
„Sada je imaš“, rekao je ozbiljno.
Šutjela je. Pomislila je na proteklo vrijeme. Osjetila je nostalgiju popraćenu nervozom. No, taj ju je osjećaj brzo prošao. „Sada je dobro“, rekla je.
Promatrao je fotografiju na zidu. Sjetio se čija je. Bijes je navro u njemu. Nije se mogao pomiriti s nastalim osjećajem.
Promatrala je njegov pogled. Prepoznala ga je i pritom osjetila bezobrazno zadovoljstvo. Probudio se iz trenutnog razmišljanja. Pogledao ju je s izrazom brige. Skrenula je pogled.
„Jesi li poslala radove na natječaj?“, pitao je nastojeći prekinuti nastalu tišinu.
„Znaš da je ovo zadnji put“, rekla je flegmatično ne obazrevši se na njegovo pitanje. „Nećemo se više viđati“, pogledala ga je.
Rastvorio je oči. Na licu mu se očitavao vidljiv izraz panike i uznemirenosti.
„A ako se sretnemo vani…“, zastao je „…Hoćemo li se pozdraviti i popričati?“
„Hoćemo li?“, pogledala ga je cinično.
Rastužio se. Okrenuo se kako bi prekrio izraz razočaranja. Uzdahnuo je.
„Pustio si me“, rekla je.
„Jesam, no to ne znači…“, započeo je.
„…da je gotovo? Jest gotovo je!“, odgovorila je.
Sjeo je na trosjed. Zagledao se u pod ne želeći podići pogled. Šutjeli su.
„Nećeš me više htjeti ni pozdraviti?“, pitao je.
„A što sam ti rekla?“, pitala je ne očekujući odgovor. „Ne možemo biti prijatelji!“
„Niti te ne želim za prijatelja!“, rekao je razdraženo.
„Nego?“, pitala je.
Šutio je.
Šutnja je potrajala. Sjela je pokraj njega samo da prekine neugodnu tišinu. Podigao je pogled prema njoj. Zagledali su se u oči. Nije se mogla sjetiti kada ju je posljednji put tako gledao.
„I što sada?“, pitao je.
Slegnula je ramenima. „Sve što se sada dogodi ostat će u ovom vremenu.“ Skrenula je pogled. „Sutra će sve već biti prošlost.“
„Znači sada možemo raditi što god želimo, izreći što mislimo, bilo što. I sutra više ništa neće biti važno?“, pitao je podrugljivo.
„Sutra će biti nova sadašnjost.“ Na trenutak je zašutjela, a zatim je nastavila. „Živimo sada, a ne u prošlosti ili budućnosti.“
„A što je sada?“
„Što god učinili.“
„I neće ništa značiti?“, pitao je oprezno.
„Značit će samo sada, ali sada je samo trenutak“, rekla je ozbiljno.
Pogledi su im se ponovno sreli. Gledali su se u tišini. Položio je ruku na njezino koljeno. Nije reagirala. Dugo ju je gledao, a zatim ju je poljubio. Uzvratila mu je poljubac. Počeo ju je dodirivati i postepeno svlačiti. Prihvatila je. U trenutku su oboje bili potpuno goli, a on je ležao na njoj. Počeo je prodirati u nju. Prihvatila ga je.
****
„Uzmi svoje stvari.“ Usmjerila je pogled prema prepunoj najlonskoj vreći.
„Zar to sve?“, pitao je u čudu.
„Sve su to tvoje stvari“, odgovorila mu je.
Sagnuo se prekopavajući po vreći. „Ali nisam to sve tražio.“
„Neću ti vraćati dio po dio“, rekla je. „Samo jednom i sve.“
Zagledao se u prepunu vreću. „Ne, ovo ostaje tebi!“, viknuo je vadeći plišanu životinju. „To je bio poklon!“
„Ne želim ga više“, odgovorila je flegmatično.
„Ne zajebavaj me!“
„Vraćam ti“, rekla je još uvijek smireno.
„Ne, moraš imati sjećanja!“, vikao je.
„Možda ne želim sjećanja“, rekla je ne promijenivši ton.
„Ne možeš bez sjećanja!“, Vikao je s jasnim izrazom panike na licu.
„Ne živimo u sjećanjima“, povisila je glas.
Uzdahnuo je. „Ali moramo nešto zadržati za sjećanje“, rekao je smireno.
„Sjećanja su u meni“, zamislila se.
Otvorio je vrata. „Neću to uzeti“, odlučno je rekao.
„Uzmi, ne treba mi“, rekla je s naznakom straha u glasu.
Zastao je pogledavši je. „Neću da se tako igramo!“ rekao je ljutito.
„Ova je igra završena“, rekla je prijezirno.
Na licu mu se odrazio splet očaja i tuge. Nije pokušao ni prekriti nastale emocije.
„Reci!“, promatrala ga je.
„A što da ti kažem?“
„Što želiš reći.“
„Ništa.“
U tišini je uzeo svoje stvari i izašao ne pogledavši je. Zastao je na vratima zagledavši plišanu životinju na vrhu vreće. Okrenuo se.
„Uvijek si bila tako tvrdoglava!“, rekao je prijezirno.
„Baš kao i ti!“
Zatvorila je vrata i ugasila svjetlo za njime.
Sadomazohizam
Proučavala je papir koji joj je pružio. Na papiru je stajalo njegovo ime. Pogledala ga je. Bio je posve opušten, gotovo flegmatičan. Ponovno je spustila pogled na papir pomno čitajući ispis. »HIV negativan« pročitala je. Vidljivo je odahnula. Preklopila je papir i pružila mu ga. Spremio ga je u džep.
Konobar je donio flašu piva i bocu soka. Spustio je pivo te joj pružio sok smiješeći joj se. Uzela je čašu i počela isisavati sok kroz tanku slamku. Nijednom nije digla pogled.
Promatrala je mjehuriće na površini. Konobar je ostavio račun i otišao. Podigla je pogled.
„Voliš li da muško dominira?“, pitao ju je.
Pogledala ga je. Šutjela je. Spustila je pogled i počela vrtjeti slamku u svojoj čaši. Koncentrirala se na pokrete slamke. „Uglavnom“, rekla je.
Nasmiješio se. Otpio je pivo.
„Što studiraš?“, pitao ju je.
„Likovnu umjetnost. Što smatraš pod mušku dominaciju, konkretno?“, pitala je.
Spustio je flašu na stol. Pogledao ju je flegmatično. „Da mi se dopuštaju neke stvari i da mi se udovoljava po mojem zahtjevu“, rekao je.
„Samo tako?“ Pogledala ga je.
„Da“, odgovorio je.
Spustila je pogled. „I što ako ti je neki zahtjev odbijen?“ pitala ga je.
„Nije.“ Gledao ju je bez smiješka.
Pogledala ga je prezirno. „Kada bi bio, što bi učinio?“, pitala ga je.
„Pa ne bih tukao, jako.“ Odvratio je pogled. Zagledao se je u flašu piva na stolu.
Šutjeli su. Naposljetku je podigao pogled.
„Vratimo se mi na small talk.“ Otpio je gutljaj piva. „'Ajmo razgovarati o nebitnim stvarima. Čime se inače baviš osim umjetnošću?“
Pogledala ga je podignuvši obrvu. Implicirala je kako joj se ne sviđa njegov nastup. „Uglavnom slikam i bavim se filmskom teorijom.“
„Posve umjetnička duša, ha?“, nasmiješio se.
„Pa, da“, rekla je bez imalo entuzijazma.
„Koja tema prevladava u tvojim slikama?“
„Ovisno o ekspresiji misli i osjećaja“, rekla je.
„Na primjer?“, tražio je njezin odgovor.
Pogledala ga je razdraženo. Prihvatila je svoje piće i otpila je gutljaj. „Uglavnom se bavim stanjem pojedinca. Pokušavam prikazati ljudske osjećaje i emocije. Dekadenciju. Ljudsku patnju, bol, očaj, ali i ljubomoru i ljubav. Stanje suvremenog čovjeka onako kako ja to vidim.“ Na trenutak je zastala. „I žene. Bavim se prikazom žene kao arhetip snažnog karaktera i superiornosti nad muškarcem.“
„Feministkinja?“, upitao ju je posve ravnodušno.
Gledala ga je s naznakom ljutnje. „Ne“, rekla je.
„A erotika?“
„Što s njom?“, upitala ga je uvrijeđeno.
„Nadam se da prevladava u tvojim djelima.“
„Uvijek“, rekla je sarkastično.
Nasmiješio se.
Ispio je velik gutljaj piva pritom je gledajući. Vratio je flašu na stol ne odmaknuvši pogled. „Bi li s još jednim muškim?“, pitao ju je.
Pogledala ga je podignuvši čašu. „Bi li ti?“
„Ja bih“, odgovorio je.
Promatrala ga je. Odložila je čašu na stol. „Ne znam, vjerojatno ne bih“, rekla je. „A bi li s još jednom ženom?“, pitala ga je.
„Ne bih.“
„Kako to?“, pitala ga je iznenađeno.
Uzeo je pivo. „To me ne napaljuje“, odgovorio je.
Zagledala se u njega s izrazom cinizma. „Misliš li da je s dvojicom muškaraca bolje nego s dvije žene?“
„Da“, odgovorio je.
„Zašto?“
„Zato što tada žena pokazuje koliko je napaljena i koliko voli da se njome dominira“, rekao je.
Pogledala ga je s gađenjem. Ustala je. „Brzo ću se vratiti“, rekla je i krenula prema šanku. Zastala je. Zagledala je vrata s natpisom TOILETTE i gravirom ženske cipele. Skrenula je pogled prema stolu za kojim su sjedili. Promatrao ju je. Odvratila je pogled i ušla u ženski toalet. Još je uvijek osjećala mučninu. Ušla je u prvu slobodnu kabinu i zaključala vrata. Kleknula je pred zahodsku školjku. Nekoliko je trenutaka nepomično gledala u žuti talog na dnu, a zatim je zarila prste duboko u grlo. Osjetila je sadržaj utrobe pomiješan s gorčinom i gađanjem. Svi su se problemi spojili u kiselu masu neprobavljene hrane. Trenutak je gledala u ispremiješani sadržaj, a zatim je pustila vodu. Otključala je vrata. Prišla je umivaoniku i isprala usta. Pogledala se u zrcalo. Popravila je ruž i izašla.
Zatekla ga je kako prstom prelazi po zaslonu mobitela. Izgledao je kao da piše poruku. Spazio ju je te je odmah spremio mobitel. Sjela je za stol i automatski uhvatila času sa sokom. Otpila je gutljaj gledajući u stranu. Promatrao ju je.
„Otvorena je nova izložba u Kulturno-umjetničkom centru. Hoćeš li ići?“, pitao ju je.
„Ne znam.“ rekla je tiho. Odložila je čašu i pogledala ga ispitivački. „Zašto baš ja?“
Na trenutak je zastao nevjerice je gledajući. Spustio je pivo koje je netom prije prihvatio. Trenutak je promatrao etiketu na flaši, a zatim je podigao pogled. „Vrlo banalno, zapravo“, rekao je. „Kao kada si vani i primijetiš nekoga da ti se sviđa i ako imaš petlje, priđeš mu. Tako je i na ovim kanalima masovne komunikacije, samo što ti treba manje petlje.“
Spustila je pogled naizgled razočarano. „Bez kriterija?“, pitala ga je.
„Kriteriji uvijek postoje. No, ipak, izgled je presudan, na prvu.“ rekao je promatrajući je.
Izgledala je pomalo nezadovoljno. Otpio je gutljaj piva.
„Nego, s koliko si ih bila?“, pitao ju je.
„Što?“, podigla je pogled.
„'Ajmo bez zajebancije“, rekao je razdraženo.
Spustila je pogled. „Dvojicom.“
Kimnuo je u znak slaganja.
„S koliko si ih ti bio?“, podigla je pogled.
Promatrao ju je. Spustio je pogled koncentrirajući se na sjenu koju je tvorio položaj flaše na stolu.
„'Ajmo ovako; muško od trideset godina, koliko bi bio normalan broj?“, pitao ju je podignuvši pogled.
„S koliko?“, podigla je glas.
Trenutak je šutio promatrajući je. „Šesnaest“, rekao je.
Osjetila je da joj se diže želudac. „Koliko veza?“, pitala je.
„Četiri.“
„Što ne valja s tobom?“, pitala ga je prezirno.
„Ništa. Ja sam naprosto savršen“, počeo se je gnjusno smijati.
Sklopila je oči zadržavajući sadržaj želuca koji je izgleda poželio izaći van. Podbočio se je na stol prelazeći prstima preko brade. Trenutak ju je promatrao. Otvorila je oči.
„Nego, koja ti je najdraža poza?“, pitao je.
„Ovisi.“
„O čemu?“
„O psihofizičkom stanju, valjda“, rekla je melankolično.
Naslonio se je na naslon stolca. Promatrao ju je posve ravnodušno. „Voliš li se spustiti na koljena?“
Pogledala ga je ispitivački. „Može.“
„Fino. Ideš li do kraja kada si na koljenima?“
Trenutak je šutjela, a zatim je prihvatila misao „Kada muško to hoće.“
„Sviđa mi se“, rekao je kroz smiješak. “Gdje najviše voliš da muškarac ejakulira?“
„Ponovno, ovisi“, rekla je.
„U idealnom slučaju?“
„Ti meni reci.“
„Zašto ja moram reći?“
„Ne znam koje su opcije.“
„Znaš gdje ciljam“, rekao je podignuvši obrvu.
Gledala ga je ujedno s gađenjem i prezirom. Šutjela je ne promijenivši izraz lica. I on je šutio. Trenutak su se gledali u tišini.
„I je li ponuđena jedna od opcija?“, pitao ju je naposljetku.
„Nisi mi ništa ponudio“, rekla je sumnjičavo.
„Točno. Nego je pod nitko te ništa ne pita.“
„Onda se ne slažemo.“
„Pa možemo se oko nečega i ne slagati“, rekao je nasmiješivši se gnjusno i opako.
„Što možeš ponuditi ženi?“ prekinula ga je u smijehu zadovoljstva.
„Što bih joj trebao ponuditi?“, pitao ju je s nevjericom.
„Volim da muško dominira, ali i da se potrudi.“ rekla je odlučno. „Zbog čega bih te točno željela?“, pitala ga je.
„Na to pitanje samo ti možeš dati odgovor“, rekao je.
„I što ja time dobivam?“
„Moju zahvalnost i malo igre dok ne svršim posao.“
„Odvratno!“
Trenutak ga je promatrala izražavajući gađenje, a zatim je skrenula pogled u čašu na stolu. Sjedili su u tišini.
Spazio je konobara te ga je pozvao k stolu. Platio je račun. Netom što se konobar udaljio, otpio je posljednji gutljaj piva. Ustao je privukavši stolac. „Tvoj stan ili moj?“
Pogledala ga je s izrazom gađenja. Ustala je. „Idemo k tebi.“ Uzela je kaput.
foto: Ivan Kačavenda
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.