proza

Ivan Zrinušić: Ti ne voliš da ti je dobro

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.), objavljivao na internetskim stranicama te u periodici, zbornicima i fanzinima. Za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije! / Bratstvo duša objavio je: Netko nešto ništa (2010.), Bilirubin (2011.), Vidiš kako je lijepo (2012.), Tri mrava (2013.), Najbolje je da se ne javljaš (2014.).



 

BOJLER

 

 

U susjednoj sobi hrkanje, taj je došao večeras, nakon njega hodnik nepokolebljivo vonja po probavi crvenog luka. Marinko povuče pokrivač do vrâta, ali, predugačak za nj, kao i inače ostavi stopala nepokrivenima. Srest će ga, prije ili kasnije, bolje što kasnije. Razmišljajući o sutrašnjem danu, napusti svijest. 

Ujutro se probudi puna mjehura; uspravi se u krevetu, ali brzo mu sine kako zahod mora biti zauzet. Ustane, iziđe iz sobe pa ugleda svjetlo u mliječnom staklu ponad vrata zajedničke kupaonice. Vrati se u sobu, dohvati plastičnu bocu s poda, pomokri se u nju pa je odloži tamo gdje je bila ranije. 

Strani su gradovi uglavnom plavi, zato i jesu strani, plavilo prekriva većinu licâ i pročeljâ, uvjetujući pristup svojoj srži protekom manjih ili većih odsjeka onog što nazivamo vremenom. No u stranom gradu čovjek ne mora paziti na zvono, ne mora otvarati vrata prosjacima, agitatorima, susjedima, prodavačima, zalutalima i prijateljima; to za njega, ako se i ukaže potreba, učini gazda, vratar, recepcionar ili cimer. Strani gradovi služe svrsi dok ne postanu domaći.  

Legne u krevet pa sklopi oči. Tek što osjeti otupljivanje pred san, začuje gazdaričin glas: »O, Isuse sveti...!« Naslućujući kako to zazivanje ima veze s njezinim podstanarima, Marinko otvori oči. Ponovno ustane te otključa i otvori vrata.

»A budni ste... O, Isuse sveti, pa odletjet ćemo u zrak...!«

»Zašto to kažete?« 

»Pa netko je odvrnuo bojler tu dolje, dokraja, pogledajte. A svima sam vam lijepo rekla da je to opasno... Ja ga gore odvrnem ako se hoćete kupati, ovdje dolje ništa se ne dira!«

»Stvarno ne znam tko ga je tako odvrnuo.«

»Pogledajte... Bio je skoro na maksimumu! Na maksimumu!«

»Da, razumijem...«

»Ma razumijete vi, dajte me nemojte, molim vas... Ne kažem da ste to bili vi, ali eto... Samo da znate. A vi onda pošaljite gospodina gore, kad iziđe. Ili ću ja ponovno sići.«

Gazdarica ode hodnikom, odmahujući glavom i mrmljajući si u bradu, a Marinko se vrati u sobu. Sedam je sati i dvanaest minuta, knjige na noćnom ormariću, posustale pred vlastitom pameću, oborile su pogled. Iz ladice noćnog ormarića izvadi revolver, položi ga kraj sebe, na krevet, pa iz kartonske kutije u ladici izvadi pet metaka i položi ih kraj njega.

U koje doba dana knjige najrazgovjetnije govore? O ranom jutru, kad se zemlja iznova nudi kao lutka na napuhavanje? Od pet poslije podne do osam uvečer, u vrijeme obiteljske ljubavi? Napunivši revolver, Marinko ga vrati u ladicu. Kad začuje otvaranje vrata kupaonice, ustane i priđe ormaru. Uzme s police gaće, čarape i majicu kratkih rukava pa pogleda kroz prozor na dvorište: pas se lijevom stražnjom šapom udara po rebrima. Uši mu strše kao da se žele odvojiti od glave.  

 

 

TI NE VOLIŠ DA TI JE DOBRO

 

Odmjerio sam ustobočeni samostojeći sat i pripadnu reprodukciju Bukovčeve sjetne dame s maramom te promucao da moram u zahod. Hrc se neprirodno nakašljao, a g. Kusić kimnuo je i ispružio desni kažiprst u već poznatu smjeru.

Prsti, prsti i zapah mokraće, staračke, nefritične, samo njegove mokraće. Pustio sam vodu, ali to nikad ne pomaže. Zašto me, Bože, jednostavno ne uzmeš? Obložio sam dasku toaletnim papirom i sjeo. Nakon drugog mlaza osjetio sam kako ni želudac neće dugo; nakon trećeg mlaza nagnuo sam se nad kadu. Uzmi me, Bože, nudim ti se.

Hrc je sjedio u fotelji, nasuprot g. Kusića, i srkao kavu, držeći šalicu objema rukama. Sjeo sam na otoman, pokraj g. Kusića, i zagledao se u tepih. »Onda?« rekao je Hrc nakon nekog vremena. »Da počnemo? Mislim, ako je kolega spreman.« »Spreman je«, rekao sam.

Otišli smo u ostavu; Hrc je dohvatio usisivač, a ja sredstvo za čišćenje staklenih površina i sredstvo za čišćenje drvenih površina. »Pun mi vas je kurac«, rekao je. »I tebe i njega. Da ga više zatučemo i do kurca.« Krenuo sam van, ali uhvatio me ponad desnog lakta: »Ozbiljno ti kažem. Razmisli malo.« »Pusti me, usrat ću se.« Tog puta nisam stigao obložiti dasku.

Hrc je povlačio usisivač gore-dolje, pogledavajući prema otomanu. Kad me opazio, ugasio je usisivač i nagnuo glavu prema kuhinji. »Mali dogovor«, rekao je tako da ga čuje i g. Kusić.

»Vidi, brate, srušimo ga i to je to. Kuiš. Ko će znat. Meni je pun kurac da čistim njegova govna. I poberemo ovo sve, ko ništa«, rekao je Hrc.

»Jebo te brat, ti si idiot.«   

»Ajde, 'ko će znat? Kad si tako pametan. Nemaš ti jaja, to je.« 

»Dvije kćerke i ostatak obitelji.«

»A daaaj, pa one dođu za Božić na pola sata. Koja si ti, ustvari, pička, brate. Ti ustvari ne voliš da ti je dobro. Ti'š do kraja života samo lajat.«

»A ti si idiot, jebo te brat.«

Uhvatio me za vrat i pritisnuo uza zid.

»Šta sam ja...?«

»Khhhiddio-ot.«

Pustio mi je vrat pa sam se nakašljao.

»Ma znaš šta, ustvari, 'ajd bog. Jebo vam pas mater, obadvojici, i pašete jedan s drugim. Odi mu operi šupak, jebo ti pas mater glupu«, rekao je.

Tako je Hrc zalupio ulaznim vratima i otišao. Izišavši iz kuhinje i ugledavši tu naboranu, ispijenu podrtinu na otomanu, i sâm sam ga poželio zatući. »Ma nešto mu nije dobro«, rekao sam, pokazavši prema ulaznim vratima, i zapalio cigaretu. Tresao sam se kao žele. Popušiti pa krenuti na prozore.

 

 

 

OTPUST

 

Izišavši iz knjižare Razlog, Jasna zastane i zatvori za sobom vrata. Nakašlje se pa pogleda niz ulicu i nastavi hodati. Prošavši pokraj trgovine računalnom opremom, vrati se i stane nakratko pred njezin izlog. Potom ponovno počne hodati i nakon pedesetak metara krene se dosjećati: Verbatimov vanjski tvrdi disk, Verbatimovi DVD-R-ovi, Verbatimovi CD-R-ovi, Traxdatini DVD-R-ovi, Traxdatini CD-R-ovi, 15-iglični kabel SATA, kabel USB 2.0, Lenovova tipkovnica, Geniusova tipkovnica, Logitechov optički miš, Defenderov optički miš, Kodakova memorijska kartica (4 GB), torba za tablet, torba za laptop, dvije torbe za fotoaparat, memorijski stickovi (dva od 4 GB, dva od 16 GB, jedan od 32 GB). Ma nemoguće da je to sve. Toshibin laptop, Lenovov laptop. Da, dalje ne ide.

Da ima snijega, bilo bi i bijelog Božića – po svoj prilici, Božić će ove godine biti samo Božić. Neki ljudi s većom radošću slave Kristovo rođenje ako oko sebe vide snijeg. Tako razmišlja Jasna, ulazeći u knjižaru Pravac. Dođe do dijela sa stručnom literaturom, stane pred lingvistiku. Moćni rječnici, toliko neusiljene ljepote u njima. Žuta, crna i tamnonarančasta boja njemačko-hrvatskog i brata mu, hrvatsko-njemačkog. Potonji je obimniji, s nešto tamnijom žutom bojom; naravno, sličnih je nijansi i španjolsko-hrvatski. Jasna desnim dlanom uhvati nekoliko kapi guste sukrvice koja se cijedi iz Hrvatskog pravopisa Instituta za jezik i jezikoslovlje pa objema rukama primi njemačko-hrvatski rječnik i skine ga s police. Stabeisen, das, -s željezna šipka, željezo u šipkama; anfänglich adj. i adv. početni, početnički; u početku, isprva. Riječi su prijatelji. Osvrne se prema blagajni: žena u visokim smeđim čizmama sprema novac u novčarku, kima prodavačici pa navlači rukavice i kreće prema vratima. »Doviđenja,« kaže žena u visokim smeđim čizmama, »spasili ste me, stvarno.« »Hvala lijepa, doviđenja«, nasmiješi se prodavačica. Jasna priđe blagajni, s radija se tiho čuje: Welcome to the Hotel California...

»Dobar dan. Brehmov Život životinja, ne vidim ga na policama, imate tu knjigu?«                       

»Uh, nisam sigurna, samo da provjerim. Život životinja...«

Prodavačica zaklika mišem pa prijeđe prstima po tipkovnici. »Da, trebalo bi biti...« kaže ona i zaputi se prema policama. Jasna je ispočetka poprati pogledom, a onda ga skrene prema izlogu: snažno gestikulirajući, žena u visokim smeđim čizmama razgovara sa ženom s crnim kišobranom. »Da, evo je«, dovikne prodavačica. »Da donesem?« »Molim vas. Kupit ću je.«

Prodavačica se propne na prste i skine knjigu s police.

Određene stvari raditi temeljito, s povećanom sviješću: slavina pri sapunanju i pri pranju zuba, kompjutor kad ga nitko ne koristi, makar i na kraće vrijeme, jedna plastična vrećica više puta, zapravo papirne vrećice kad god za to postoji prilika, aditivi, pržena hrana, masna hrana i slatki sokovi, handsfree pri duljim razgovorima, mislim da bih tako trebala razmišljati. Kako se vjeruje u nešto od toga? Život životinja. Konju od kobile. Kolerik, neudana ali dečko, pretežno bijel pas, mačka, vjerojatno mačka, filozofski ali ne književnost, nedovršen, ne doručkuje, ne puši ali crna kava, s roditeljima, ono što bi se nazvalo višom srednjom klasom, da postoji srednja klasa, bicikl, role, vjerojatno uglavnom role, jede meso, išla na elektroniku, ne dugo, pasivni vjernik.

»Oprostite, hoćemo je umotati, ako je za poklon? Imamo lijepog ukrasnog papira.«

»A ne, ne treba. Samo izbrišite cijenu, molim vas.«

»Aha, dobro. Hoćemo karticom ili gotovinom?«

»Gotovinom.«

»To je sto devedeset devet kuna, popust za gotovinu deset posto... Sto sedamdeset devet kuna i deset lipa...«

Jasni zazvoni mobitel, Jasna se ne javi, Jasna iziđe iz knjižare, prethodno plativši i pozdravivši. Ljudi nervozni, užurbani i isključivi, to je također blagdansko raspoloženje, gužva, čekanje, trošenje novaca kojih nema, popucale kapilare u nosovima i psovke; prejedanje, pa ljenčarenje, pa poslijeblagdanska depresija, to se tako zove, pa vježbanje ne bi li se ljeto dočekalo u što prihvatljivijem tijelu, i tako. Priče, sve zanimljive priče, i sve dosadne priče. Riblje štapiće i kuhani krumpir, ima i načetog merlota... Ima i pite... Kristovo rođenje slavi se, između ostalog, i kršenjem Božjih zapovijedi. Naravno, to vrijedi za neke ljude – neki i ne slave Božić, a neki se jednostavno ne ponašaju tako. Ja ću se ponašati tako da ću popiti pivo.

Uđe u kavanu Skok, naruči Paulaner te iz torbe izvadi cigarete, upaljač, mobitel i kemijsku olovku. Zapali cigaretu, zahvali konobaru, otpije dva gutljaja pa iz vrećice izvadi knjigu i otvori je. Na otvoreno mjesto odloži olovku pa pogledom prođe po prostoriji: nepoznata lica, dim, drvo. »Hej. Ma nisam čula telefon, dođem do dva... Aha, može, vidimo se.« Spusti mobitel na stol, u knjigu upiše: »Konju od kobile ♥ 20. 12. 2014.« Muškarac u crnoj košulji ustane, nasmije se sebi u bradu pa posrne i osloni se o prijateljevu stolicu. Svi za tim stolom glasno se nasmiju.

 

*

 

»Jasnice, nešto si mi tiha?« kaže Anka, Jasnina svekrva, kroz zveckanje jedaćeg pribora. »Dajte vi nama jednog unuka, ili unuku, onda ćeš barem znati zašto si tiha...« Anka pogleda svojeg supruga: »Jel tako, deda?« Ankin suprug podigne obrve i otpije gutljaj vina. »Tako je, baba.« Anka se zakašlje, komadić hrane iz njezinih usta završi na kriški kruha pokraj njezina tanjura. Nakon ručka njih troje ode u dnevnu sobu, a Anka ode u kuhinju.

»Onda, kad krećete?« kaže Ankin suprug.

»Ujutro, što ranije«, kaže Krešo. »Rekao sam ti već... Da stignemo do podneva, bar pet sati vožnje.«

»Znači, sutra krećete.«

»Da, ujutro.«

»A jesi provjerio kola...?«

»Jesam, u redu su.«

»Nemoj da ti stanu negdje.«

Anka posluži kavu i kolače. »Jako je lijepo tamo, pogotovo zimi«, kaže. »Baš je neki dan bio jedan dokumentarac... O starim jelima i običajima. Ali sve je to zapravo slično...«

»Dajte napravite više neko dijete da ova zašuti«, kaže Ankin suprug, uz nepotpun osmijeh. »Uši mi je probila. 'A jel' se sjećaš kad je Krešo donio kući guštera...?' 'A jel' se sjećaš kad je Krešo rekao da učiteljica glazbenog ne zna pjevati...?' Nema više kuda sa sjećanjima.«

»Ma da. A on se naravno nikad ničeg ne sjeća. Evo, bit će vam sad prilika.«

»I neće biti neka prilika, jučer sam ovulirala.«

Jasna zapali cigaretu, zapali i Krešo.

»Šta gledate?« kaže Krešo. »Vi ste počeli tu priču. Što se mene tiče, možemo i o gustoći sperme...«

»Pa počeli smo,« kaže Anka, »ali ne moramo baš o tim stvarima.«

»Kojim stvarima?« kaže Jasna.

»Pa o tim. O ženskim stvarima.«

»A porod je muška stvar?«

»Joj, Jasnice, nemoj... Znaš ti dobro na šta mislim.«

»Znam, a vi dobro znate šta smo rekli za djecu. Ali svaki put kad dođemo spomenete djecu.«

»Mama, to je stvarno tako«, kaže Krešo.

»Moram u kupaonicu«, kaže Jasna te ugasi cigaretu u pepeljari i ustane s trosjeda.

»Ne mislimo ništa loše«, kaže Anka.

Iz kupaonice Jasna produži do Krešine momačke sobe, tiho otvori vrata, pazeći da je ne čuju u dnevnoj sobi. Priđe prozoru, otvori ga i duboko udahne hladan zrak. Na tratini ispred zgrade dva dječaka, ne starija od deset godina, dodaju se nogometnom loptom; jedan od njih ima crvenu, a drugi plavo-bijelu vunenu kapu. Jasna se obama laktovima nasloni na rub prozora. Rumena srca u malim tijelima, mali udovi koji nastoje ostvariti male misli. Njih ne zanima cijena nafte, ne zanima ih cijena plina, niti ih išta slično treba zanimati.

»Hej«, začuje Krešin glas. »Jesi gotova?«

»Aha, pusti me još malo, dođem brzo.«

Krešo joj priđe sleđa, primi je nakratko za stražnjicu pa je obgrli i položi glavu na njezino rame. Jasna vrati pogled na tratinu: dva dječaka razgovaraju, onaj s crvenom kapom drži loptu pod rukom. Potom on uđe u zgradu, a njegov prijatelj krene prema parkiralištu, šutajući kamenčić.

»Idem još malo s njima, pa možemo uskoro...« kaže Krešo i poljubi je u potiljak. »Nemoj se smrznuti tu«, nasmije se i zatvori za sobom vrata.

Klinci na ručak, tri bukve ozelenjet će za koji mjesec, danas nedjelja. Ona žena kod zatvora pjeva iste tri pjesme, možda četiri, ali uvijek gleda u tekst, i djeluje nedirnuto, kao časna sestra, možda i zaradi nešto... »Rajska djevo«, »Tempera«, koja je treća... »Vilo Velebita«. No dobro. Jasna sjedne na prozor pa oprezno, pridržavajući se jednom rukom za okno, a drugom za zid, prebaci desnu nogu preko ruba. Osjeti kako joj se metalni rub prozora urezuje u meso tek nešto kraj vulve. Držeći se i dalje za okno i zid, polako se zaokrene, prebacujući i drugu nogu. Osjeti kako joj se metalni rub prozora urezuje u meso ispod stražnjice. Potom izdahne, ustane i pusti se prema zemlji.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg