CM extensions

Review of 'The Smith Tapes: Lost Interviews with Rock Stars & Icons 1969 - 1972'

Howard Smith's classic interviews reveal how little America has changed: a blowhard public figure running for political office without having any political experience; media culture obsessed with celebrities; talking about race relations without being able to improve race relations. Sound familiar?



 

In 1969, Norman Mailer ran for mayor of New York City. That same year, Dennis Hopper, just back from Cannes where Easy Rider was made an instant classic, compared all the photographers to “birds of prey screaming out at you.” On his way to becoming the first black mayor of Newark, New Jersey, Kenneth A. Gibson, sparring with Howard Smith over the intricacies of life in the ghetto, made one of the more important, and alarmingly still relevant, points found in this new book of collected interviews when he said, “I don’t think there’s any black person in the country that would say that they want to have equal treatment from the police department next year or next month or next week. They’d like to have it tomorrow. They would also like to have equal employment rights tomorrow. I don’t think there’s any black person in the country that is willing to wait for what he’s entitled to.” On the surface, The Smith Tapes: Lost Interviews with Rock Stars & Icons might seem like nothing more than a time capsule. What comes into cringe-worthy focus the more you read, however, is that in today’s culture of new, new, new, now, now, now these transcribed interviews highlight how little things have changed in forty years, revealing the acute political and cultural paralysis the United States has long suffered.

Smith, author of the popular Village Voice column “Scenes,” had leveraged his sober and objective detachment to become a trusted media figure among, and friend to, some of the era’s most prominent names. As the FM radio waves were emerging from their infancy, Smith landed a radio show that aired between 1969 and 1972 on WABC/WPLJ, recording hundreds of interviews. The variety of mostly counterculture guests makes for an impressionistic portrait of the tie-dye-tinted idealism of the 1960s giving way to the anxieties of the 1970s. So much was made of the transition between these two decades because by 1969 the kaleidoscopic day-glow counterculture myth, greatly instilled by the media, had lost its magical aura as the growing shadows of Vietnam, Richard Nixon, and Charles Manson blotted out idealism with the harsh truths of reality. The hippies had appropriated Martin Luther King Jr.’s declaration of sticking with love because hate is too heavy a burden to bear and blissed themselves out with a lobotomized notion of peace and love that preferred to forget about hate all together. This blind spot left the nebulous notions of the counterculture vulnerable. Rightfully, resentment also boiled over among black activists still fighting to be accepted as free and equal by white America.

Only seven of the sixty-one guests featured in this book were black—from Sly Stone to Black Panther Communications and Press Secretary Kathleen Cleaver and Howard Sheffey, chairman elect of the National Council of Police Societies and president of the NYPD’s Guardian Association. Nonetheless the subject of race was a running theme in Smith’s questions. Then, like today, when considering other national issues, like war, political tension, and economic strife, it was inevitable that all such discussions circled back to race relations in the United States because, ultimately, they are all inextricably related even if not enough people see it like that. In 1953, in his essay “Stranger in the Village” James Baldwin wrote of being a black American: “He is not a visitor to the West, but a citizen there, an American; as American as the Americans who despise him, the Americans who fear him, the Americans who love him—the Americans who became less than themselves, or rose to be greater than themselves by virtue of the fact that the challenge he represented was inescapable.”

Running for mayor, Norman Mailer campaigned on the ridiculous notion of turning all the city’s neighborhoods into autonomous townships. When Smith asked about what would happen in Harlem, Mailer casually threw out the idea, “If there’s a black New York, as well as a white New York, then policing is their affair.” Felix Cavalier from the Rascals—known for such hits as “Groovin’” and “People Got to be Free”—boasted to Smith that his band’s crossover success with black audiences had resulted in this group of white boys from New Jersey refusing to play venues that did not include a black act on the same bill: “We enjoy it more when there’s Negroes on the bill and in the audience. Right there, it’s as simple as that. We enjoy it more. We feel we’re accomplishing something. . . . we’re trying to re-create that feeling of the harmony between the races, between the music and the audience.”

Talking to gay rights activist Jim Fouratt, Smith said, “In the gay movement, I’m at a loss almost to know what the proper word is: queen, fairy, fag, homo… Will there be a point where homosexual people say fag is good?” Fouratt responded to the undeniably insulting question by citing how America didn’t know how to refer to blacks, listing off various pejoratives before concluding that black people didn’t want white people deciding what to call them and gay people didn’t want straight people deciding what to call them. There are so many lines to read between in these interviews but race is inescapable because this book is a portrait of America anticipating promised change, then and now. Unfortunately, the scenario has become something akin to Vladimir and Estragon waiting for Godot. 

Continue reading

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg