poetry

Darija Žilić: The Slow Soul

Darija Žilić is a poet, literary critic, translator, moderator, and one of the editors of literary journal Tema, born in Zagreb in 1972. She graduated in comparative literature and history from the University of Zagreb. Her published works includes Breasts and Strawberries (poetry, 2005), To Write in Milk (Essays on Contemporary Poetry, 2008), Muse outside Ghetto: Essays on Contemporary Literature (Julije Benešić award for the best book by critics in Croatia in 2012), Nomads and hybrids: Essays on Contemporary Literature and Film (2010), Parallel Gardens: Interviews with Theorists, Writers and Activists (2010), Tropics: Critics about Contemporary Poetry (2011), Dance, Modesty, Dance (Kiklop award for the best poetry book in 2010 in Croatia), Omara (prose, 2012) and Tropics 2: critics about poetry, prose and society (2014.)



 

Dance, Modesty, Dance!

 

Dance, Modesty, dance,

the years of the pink concentration camp are behind you

long, lonely walks on the city's margins

and a thousand summers of books strewn across beds.

Take only a teacup to your sailboat

binoculars, and the aid that erases

every surfeit memory along the way.

Shadowed by the agave that grows on the boat

through long nights out in the open, listen to

the world's sounds die away.

You found the love of your life

and is there greater joy, than when in thought he descends

on you at any time of day, and no-one sees him!

 

 

After the Holidays

 

How I love the taste of broccoli and cauliflower soup

after the meaty meals of pagan

days now behind us.

Believers can smoke in the street again,

again kids can eat chocolate,

crooners whistle Dixie and everything’s

back “just like it was.”

What’s this denial everyone’s talking about?

What punishments do they ready for our bodies?

Just a lack of joy, emptyish lives,

hairless bobby-pins and small elations.

Your body is worthy of God’s gaze,

and the thoughts ambling through my head

have taken flight again and turn us

into mini-gherkins.

 

 

The Future is Bright!

 

I mean from today into tomorrow.

A to-buy note says: tunafish,

the screensaver holds a picture

of a flower in water.

The future is bright, said

the famous athlete, and then she added—

live in the now, and only think

after.

 

 

In the Rijeka Harbor

 

So, what were you thinking? That the sea, by itself, would heal?

That it would bewitch you? You didn't notice its smell was

devoured by Austro-Hungarian arches, that the sounds of Paraf

were long gone. The locals unbutton their shirts, as though

they want to rush into the sea, as though they've no place to hide.

The malls and boutiques are closed, what's left are the benches in the harbor.

Stretch out on one of them, take off that pullover

still stiff with snow. Imagine the agave blooming, you

running after the ball, offering chocolate to seniors. If you succeed,

it will rain Hvar oranges. See, already crates full of stowaways

arrive on the boats.

In the evening, on Susak, as you sing and read,

say everything on the sly. Mention the body and the man

to the guy with the beer, the funny lady artist, the long-haired

activist. What were you thinking? I wasn't thinking a thing.

 

 

Breath

 

Breathe and let the shades of frost and tubers

shatter and open up your inner gardens

And the heart, that had gathered bitterness for years,

let rest under the tender touch

of someone’s quiet hand.

 

 

The Beginning

 

Pointless heroes perch atop ruins,

point to havens,

in the former factory a performance of life,

in the old cinema lectures on the revolution,

in the classroom plenums, strikes in the streets.

The world always has its beginning:

the poorly visible

site of emotion shrugged off.

 

 

Ship of Fools

 

In a twilight shadows slip down the screen, while the many cozy

seats stay empty and untouched. No one wants to see the film

on silence and holocaust, on sick people floating on

a ship, painting blooms into blank pages and, abandoned, telling

one another of another day in the camps.

And the cities? They’re trunks full of lead. States don’t need

coddling, they’ve avenged their lands and left the sidewalks to

addled boys and patients.

Silent, after the projection, in confusion I walk the city

that turns into a ship of fools and vanishes in the river.

 

 

Who Are You?

 

Wherever I turn, you’re with me. Like the spirit

from Victorian novels dancing in the distance

that still seeks its other half.

While I brew my morning coffee, you embrace

and throw me on the just-made bed and then,

like you’re taking cues from Zeus and Leda, you

take me.

Even in the street, I’m ready for your assault.

All at once, on the tram, in a crowd

you touch my face with your tongue, but no one can see.

At midnight, after a brief sleep, I open the window

and again you arrive, bullish and dark, and swiftly

you’re on top. You press me down, grind and caress.

If someone had walked in just after your exit,

they’d see a great flame grow in the room’s center,

then vanish.

 

 

How Much Longer

 

I closed the door so no one sees

the feathers, fur, the skin I’m shedding.

To suffocate among the books of all ages,

to sleep on the couch that never opened,

and guard the flower, in bloom

despite it all.

How many errors in gray wardrobes, dresses

buttoning at the neck, and white blouses

for any occasion. How many oils and creams

that render the skin too young!

How much of the useless and the ancient,

how many stories of others’ lives, old flags,

tickets that peer out and beckon to world’s end.

The window is darkened by a curtain, there’s not much

time left, just one afternoon for the giant wave.

 

 

The Slow Soul

 

Literature is just a ghost and balm for the slow souls who

forgot to run fast to find a personal banker.

I was almost frightened when you undressed. To me the book

on holocaust is closer than a naked man’s body.

I should live on an island, where one tells a workday

from weekend just by three more bikes in the street.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg