Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
SPROVOD LICA
Teni su od petka navečer
otvorena usta
toliko da joj se vidi gdje na jeziku ima
dva pirsinga od opala.
Mirnina sestra će u crkvu
bez najlonki
jer ih je asfalt rasporio
na desnome koljenu
kad je trčala Mirni staviti
ljubičaste lenonke
jer Mirnino se oko nije htjelo zatvoriti
iako je bilo stakleno od Mirnina četvrtog rođendana.
Svjetlana nema ruž na usnama.
To su zapravo skorene oblizane
kapljice griota
kojima je uspješnije od svih lijekova
liječila plavičastu nesanicu
između ponoćne serije i tuširanja ujutro.
Nasuprot sivim ključnim kostima
usne su joj nepomično crveno divljale.
Žutom su šminkom Adeli pokušali prekriti
ispucale žile
na kapcima.
Esterina kosa nije stala u lijes
i to je njenoj baki slomilo srce.
Isplela joj je pletenicu
i odrezala je za vrijeme serviranja čaja
u dnevnoj sobi.
Dok su se pare mente dizale poput kobri
Esterine su kovrče siktale
iz gumice u bakinim rukama.
Klarini su roditelji željeli da
bude zatvoren
lijes njihove kćeri.
Tati je pozlilo kad su vidjeli
da pogrebno poduzeće
nije poštovalo njihovu želju
jer Klara leži
pred svima
kao što je ležala svakog petka poslijepodne
sama.
Modre borovnice vena
na koži boje maslaca
i tri mareličasta pramena posred čela
ispupčena gornja usnica
kao žemljica
i srebrni lak na noktima.
Mamu su joj zaključali u bijelu šupu
jer nije prestajala ponavljati kako Klara samo spava.
A Klara je uistinu spavala.
Tenin dečko Marko oplakivat će
Tenine pirsinge
od opala
i sve što su mu činili
do dvadeset i šeste godine.
Sad mu je dvadeset i pet.
Svaka izložba Mirnine sestre bit će o
staklenim očima.
Ne zna se hoće li tko doći i pitati za Svjetlanu.
Adeli su došli svi i svi su bili u crnom
i dečki su imali kravate i cure su imale haljine
i svi su imali molitvenike i maramice
i jednu tužnu uspomenu na Adelu
koja im je izmamila suzu na oko
i neće se više vratiti na njen grob
nitko.
Esteri su došla tri različita društva
iz tri različita popravna doma.
Iznad njenog će lijesa izrasti menta.
Klarinu će mamu otključati iz bijele šupe.
Bit će petak poslijepodne
i uspavana će je Klara dočekati kod kuće.
MAJICA IZ FRIŽIDERA
Crveno-bijeli H&M zamoli
roza Lanu Del Rey da mu sašije
nekoliko majica za nekoliko godišnjih doba.
Ona mu namigne i nastavi do večeri plivati u bazenu.
Položi roza Lana Del Rey navečer svoju glazbu u kolijevku
i sjedne za šivaći stroj.
U noći sašije Lana Del Rey majice
ujutro ih obuče
popne se na znojno crveno-bijelo čelo H&M-a
miče kažiprstima.
Obukla sam večeras Laninu majicu iz H&M-a
i sad smo na parkiralištu
i ne mogu se usredotočiti na ovo što mi radiš u hlačama
jer su dlake s majice po čitavome sjedalu auta
izgledam kao polarna medvjedica koja se linja.
Dlake su posvuda
ja sam večeras najdlakavija cura na parkiralištu
dlake s majice lijepe ti se za bradu
izgledaš kao dečki u trećem srednje
kad puste bradu godinu prije maturalne večeri.
Dlakavi maturant i polarna medvjedica otvorenog šlica večeras na parkiralištu!
Imaš bocu vode, molim te,
jer dlake s majice ušle su mi u usta
možda propjevam kao Lana Del Rey
kihnem ti u facu
pa dobiješ osmijeh idiota.
Dlakavi maturant idiot i polarna medvjedica otvorenog šlica večeras na parkiralištu!
U krevetu razmišljam o dlakavoj majici
i o Valeriji s tekstilnog fakulteta
rekla mi je Valerija s tekstilnog fakulteta da stavim majicu u frižider
da neće puštati dlake
da tako piše na stranici dvajsšestoj.
Jebala me roza Lana Del Rey da me jebala roza Lana Del Rey u kolijevci uz glazbu!
Jesi li se me sjetio kad si usisavao auto?
GUŠTERICA
Predugo sam čekala u kutiji
na porti pošte.
Video tepa kako sad sve o meni znaš,
sažetak iz enciklopedije upozorava na trikove moje anatomije
i prijatelj već godinu dana ima sličnu takvu, ista, ista! uz malo brige.
Nije pametno izazivati me hranom.
Kad mi je neugodno, dignem ruku
pa me snimaš jer ti je smiješno.
Ja sam prvo što djevojke ugledaju kad uđu u tvoju sobu noću.
Popišam im se po rukama i one se savijenih vratova nasmiju.
Obično traže ogledalo
kad odeš u kupaonicu po ručnik.
Tvoj brat mi je dao ime.
Tvoj tata je htio psa.
Tvoja mama voli tišinu.
Nema se, ustvari, puno toga za raditi ovdje.
ŽIVOTOPIS
Zaposlite me,
mene i moju odjeću iz devedesetih.
Strahujete li da se neću uklopiti:
djeca me vole jer izgledam kao oni,
žene me vole jer ne izgledam kao one,
dečki me vole jer izgledam.
Zaposlite me,
moju nevinost, moju koncentraciju, moje iskustvo. Nemam ih.
Zaposlite me,
moju državnu maturu, dekanski rok, otvorite gornji perforirani dio.
Zaposlite me,
moje bilješke s predavanja, iskopirane knjige i nepotpisane skripte.
Zaposlite me,
moje oznojene pazuhe pod košuljom, moje uske traperice u kojima ću
nakon ovog razgovora večeras na koncert.
Zaposlite me,
moj Cartoon Network engleski, moj Guten Tag! Tokio Hotel njemački od
devet godina, moj španjolski La ursupadora, fabrica de la familia Bracho.
Zaposlite me,
moje naslovne fotografije na Facebooku, moje komentare na YouTubeu,
moje pratitelje na Instagramu, moje postove na Tumblru.
Zaposlite me,
na jako dugo, na gradele, na uopće.
Zaposlite me,
moju volju za životom, silno neznanje i lako oporavljajuće zdravlje.
SNAPCHAT
Najprije ti kažeš idemo na pivo,
na što ja kažem idemo na pivo,
i onda ti naručiš pivo,
i onda ja naručim pivo,
i onda se ti puno smiješ,
i onda se ja puno smijem,
i onda ti skidaš hlače,
ja sam već odavno skinula majicu,
i onda je tebe malo sram,
i onda je mene malo sram,
i onda ti ideš gore,
i onda ja idem gore,
i onda tebi smrdi iz usta,
i onda meni smrdi iz usta,
i onda ti upoznaješ moje prijatelje,
i onda ja upoznajem tvoje prijatelje,
i onda tvoj tata dodaje mene na fejsbuk,
i onda moj tata dodaje tebe na fejsbuk,
i onda ti odeš kući,
i onda ja odem kući,
i onda si ti jako sam,
i onda sam ja jako sama,
i onda ti kažeš idemo na pivo,
i onda ja kažem idemo na pivo,
i onda ti slušaš moje djetinjstvo,
i onda ja slušam tvoje djetinjstvo,
i onda ne znamo kamo ćemo poslije,
i onda ne znamo što bismo radili,
i onda se ne držimo za ruke,
i onda odlazimo u krevet,
i onda ne možemo zaspati,
i onda gledamo koliko je sati,
i onda upalimo film,
i onda dočekamo jutro,
i onda ti misliš pička ti materina,
i onda ja mislim kurac ti ćaćin,
i onda ti pozdraviš dobro jutro,
i onda ja zaključam vrata.
foto: Sara Murk
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.