Pjesme Antonija Karlovića (1994., Zagreb) dosad su objavljene u nekoliko časopisa u Hrvatskoj i regiji. 2017. godine osvojio je prvo mjesto na međunarodnom Festivalu poezije mladih u Vrbasu.
HRVOJE
Prilazi mi Hrvoje
čitam njegove tanke ruke i pretjerano grubo rukovanje
taj očiti manjak samopouzdanja kojeg krije
čitam njegove pjesme o moralnosti svemira
čitam o smislu umjetnosti
priče o silnim bivšim djevojkama
čitam njegove čvrste stavove
i obećanja, tolika obećanja
kako će promijeniti svijet
milom il silom
Čitam njegovu vlažnu mračnu sobicu
sate i sate, noći i dane samovanja
čitam čitanje klasične njemačke filozofije
pisanje dugih beznačajnih riječi
čitam inaćenja
čitam Hrvoja: pjesnika, filozofa, filmskog kritičara
čitam čovjeka koji studira već sedam godina
lažnog moralista lenjinista jazavca
čitam da sve čudake svijeta
privlači poezija
Ljubim
ljubim našu konzumerističku civilizaciju
koja isušuje život iz svega ljudskog
ljubim
ljubim
ljubim što danas nitko ne čita poeziju
i što je svaki Hrvoje ovog svijeta
nečitan odbačen neutraliziran nemoćan
pjesnik
PLAŠIM SE PRIMORSKIH GRADOVA ZIMI
Plašim se primorskih gradova zimi
i njihovih praznih ulica
svi su se otišli ugrijati
trgovine su zatvorene
Plašim se primorskih gradova zimi
i oštrog vjetra koji nosi sol
zavlači se po uskim prolazima
pod prazne stolice kafića na plaži
Plašim se pjesme klapa na radiju
a nigdje nikog da ju čuje
da zapjeva toplim glasom
ili da se makar sjeti
vrućih dana i lakih koraka
na ovom bijelom kamenu
Plašim se ljeta u svom životu
ta primorski gradovi znaju
sve će te živo napustiti
kad dođe zima
FLAGELANTI
Vrijeme je da si priznamo
naša golotinja nikog ne može zavesti
naša ogoljena krvava srca na podu
nitko ne primjećuje
osim nas koji se otkrivamo versama
samo jedni druge gledamo
samo se jedni drugima svlačimo
samo si jedni drugima zavidimo
i gadimo
Pjesništvo u nas danas čini
dvjestotinjak ljudi
bolesnih čudnih ljudi
koji misle da ikoga iskreno zanimaju
njihove pjesme
Mi smo posljednji flagelanti
voajerski flagelanti
u sekti stiha
samo jedni druge gledamo
samo jedni druge mučimo
dok sanjamo veliku pozornicu
Tu veliku pozornicu
na koju ćemo se popeti
goli izgrebeni unakaženi
i promijeniti svijet
Svijet koji ne zna ni naše idole
baš ga briga za nas
i naše nespretne orgije
Orgije posljednjih flagelanta
u kojima svatko samo sebe samog
zadovoljava
i sakati
REZ
Moja me frizerka ne razumije
nikako se ne susreću
moje želje i njeni rezovi
svi to znaju svi to vide
i s druge strane ceste
zapaze moju kosu - corpus delicti
jednog lošeg odnosa
moja me frizerka ne razumije
i svakim posjetom to postaje
sve više očito sve više očito
a danas je prekardašilo
nismo jedno za drugo
htio bih joj reći
problem je u mome izrastu, a ne u tebi
možemo uvijek ostati prijatelji
ali kako, kojim tonom
raskinuti ovu čupavu nit
što sve je kraća i kraća
dok otvaram vrata salona
zar se i ti ne slažeš
bolje je da prekinemo ovo mučenje
ne valja ni haljinu krpati
a kamoli...
molim te ne plači
molim te ne plači
molim te ne plači
sa škarama u rukama
B.B.
B.B. je veliki pjesnik.
Cijeli jedan narod diše
u ritmu njegovih stihova.
Priznata mu država
isplaćuje povlaštenu mirovinu.
B.B. je veliki pjesnik
i večeras za stolom sjedi sam.
Htio bi da mu se pridružiš.
Ti i tvojih 37 godina manje.
Htio bi da sjedneš do njegove
stare, bolesne jetre.
B.B. je veliki pjesnik
koji je ostao sam.
Žena ga je napustila.
Prijatelji mu ostarili.
Koža mu je poružnila.
Snovi mu se nisu obistinili,
osim jednoga - da bude veliki pjesnik
i B.B. je veliki pjesnik.
Svako dijete mora napamet
znati njegove stihove,
inače pada razred.
Poezija velikih pjesnika
nije umjetnost nego ucjena,
a B.B. je veliki pjesnik
koji večeras za stolom sjedi sam.
Ne smije popiti ni jednu gorku,
ne može privući ni jednu slatku.
Sve su njegove priče,
priče o pijanstvima i ženama, dosadne.
Svi su njegovi stihovi
svima već dobro znani.
Ničim ne može iznenaditi.
Ništa ne može izreći.
Može samo izrecitirati svoju eulogiju
i istrunuti.
HODNICI
Dom je tamo gdje se snalaziš
i kad nestane
struje u ponoć.
Mrak. Dunkel. Crno
okružilo me večeras.
Mora da je vjetar
prevrnuo stup.
I kiša kao da ne pada
već leti na njemu.
A ima je bome.
Gledam kroz kuhinjski prozor.
Ulica je prazna.
Noć je svijetla kao dan
kada nestane struje
u najkasniju uru.
Ne dotičem zidove
dok hodam do sobe
kroz sjenu tame.
Lako je. Mogao bih
to i žmirećki
jer noć je kao dan.
Noć je kao dan.
I noć je kao dan
kad si doma.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.